Doug Henwood: Zašto šefovi ne podnose sindikate

Doug Henwood na svome blogu daje kratak statistički presjek sindikalne (pod)zastupljenosti u javnom i privatnom sektoru SAD-a s obzirom na dobne, rodne, rasne i etničke odrednice te različita zanimanja, ukazujući na moguće razloge zbog kojih poslodavci ne vole sindikate te zašto unatoč svim manama sindikalnih organizacija postoje prednosti sindikalnog organiziranja.


Državni zavod za statistiku rada izašao je s podacima o članstvu u sindikatima za 2014. godinu. Sveukupno članstvo, tzv. sindikalna gustoća[*], opala je s 11,3 posto radne snage u 2013. godini na 11,1 posto. Pad je bio gotovo u potpunosti rezultat proklizavanja broja članova u privatnom sektoru, s 6,7 posto na 6,6 posto. Možda iznenađuje da je sindikalna gustoća u javnom sektoru porasla s 35,3 posto na 35,7 posto. Međutim, kako je zaposlenost u privatnom sektoru pet puta veća od one u javnom, smanjenje sindikalne gustoće u privatnom sektoru nadmašilo je rast u javnom sektoru, dovodeći tako do sveukupnog pada.

Ispod se nalazi graf koji pokazuje kako se razina sindikalne gustoće mijenjala kroz vrijeme. Trenutna sindikalna gustoća u privatnom sektoru upola je manja od one iz 1930. godine, neposredno prije velikog porasta članstva koji se dogodio tijekom Velike depresije. Brzina njezina opadanja u posljednjih se deset godina smanjila, no nema traga preokretu. A unatoč prošlogodišnjem sitnom porastu sindikalne gustoće u javnom sektoru, krivulja se tijekom posljednjih trideset godina nije u bitnome promijenila.


Gledano prema dobnim skupinama, članstvo u sindikatu je poraslo jedino među najmlađima (16-24) i najstarijima (65 i više). Pad je bio izraženiji među odraslim muškarcima (-0,3 boda) nego li među ženama (-0,1). Kada su rasa i etnicitet posrijedi, sindikalna gustoća opala je među bijelcima (-0,2), Crncima (-0,4), i Latinx osobama[**] (-0,2), a porasla za cijelih jedan posto među azijskim Amerikancima.

Sindikalna gustoća je opala za većinu zanimanja i industrijskih grana, uz poneku zanimljivu iznimku. Sljedeća zanimanja oduprla su se silaznom trendu: zaposlenici u menadžmentu, pravosuđu, zdravstvenim uslugama te prodaji; a u slučaju industrije uspon u sindikalnoj gustoći zabilježili su zaposleni u audio-video distribuciji te u telekomunikacijama; umjetnosti, industriji zabave i rekreacije; uslugama smještaja; te kafićima i restoranima (iako posljednja dva tek neznatan). Popisi dobitnika u suprotnosti su s tradicionalnom slikom o sindikatima. Napori da se organiziraju radnici u maloprodaji slabo su se isplatili – sindikalna gustoća je opala 0,2 boda. U javnom sektoru, članstvo u sindikatu poraslo je na saveznim i lokalnim razinama, a opalo na državnoj razini – što govori kako su napori da se uništi sindikalni javni sektor očito ostavili traga.

Status članstva u sindikatima odražava se na plaćama: ukupno gledano, radnici učlanjeni u sindikate zaradili su 27 posto više od onih koji nisu učlanjeni (mjerena je srednja tj. medijalna vrijednost tjedne zarade radnika zaposlenih na puno radno vrijeme). Utjecaj je posebno vidljiv na slabijim, diskriminiranijim demografskim skupinama. Najmlađa skupina, u dobi od 16-24 godine, na račun svojeg članstva u sindikatu uživala je 28 posto veće plaće (tzv. sindikalne premije) od neučlanjenih. Ta prednost opada sa svakom narednom dobnom skupinom i završava na 12 posto većim plaćama za one iznad 65 godina. Žene u dobi od 25 i one starije, uživaju sindikalne premije od 27 posto, u usporedbi s 15 posto koliko primaju muškarci u istoj dobnoj skupini. Bijelci (16 i više godina) imali su 20 posto sindikalnih povlastica u usporedbi s 32 posto koliko su imale bjelkinje; za Crne muškarce premije su iznosile 29 posto u usporedbi s 34 posto koliko su dobile Crne žene; dok je za Latinx osobe 44 posto otpalo na muškarce, a 46 posto na žene. Azijski Amerikanci bili su značajna iznimka – članovi sindikata ostvarivali su 5 posto manji prihod od onih koji nisu bili članovi sindikata – no azijske Amerikanke primale su sindikalne premije od 14 posto.

Nije ni čudo da poslodavci toliko mrze sindikate. No bez obzira koliko američki sindikati imali mana, oni ipak znatno mogu poboljšati radne uvjete i primanja svojih članova.


[Tehnička napomena: sve spomenute brojke odnose se na članove sindikata; one ne obuhvaćaju 1,2% radne snage koja je sindikalno zastupljena iako nije dio sindikalnog članstva. Ako ih uključite, svi trendovi ostaju gotovo identični gore navedenome.]


S engleskog prevela Karolina Hrga

Objavljeno na autorovom blogu-u 23. siječnja 2015.

Prevoditeljske opaske

[*] “Termin ‘sindikalna gustoća’ (union density) uobičajen je u literaturi iz područja industrijskih odnosa. Definira se kao udio članova sindikata u ukupnom broju ovisno zaposlenih u nekoj populaciji. Ovisno zaposleni su osobe koje nisu samozaposlene, odnosno nisu vlasnici ili suvlasnici poduzeća u kojima rade (ne odnosi se na male dioničare).” (Izvor: Dragan Bagić, “Sustav industrijskih odnosa u Republici Hrvatskoj: hrvatski sindikati društvene integracije i tržišnog sukoba”, Zagreb, 2010.)
[**] Autor ovdje koristi termin Hispanics koji nas veže uz zapadnocentričku poziciju imenovanja drugoga, a ovu etničku grupaciju uz njihove kolonizatore. Stoga u svrhu preciziranja, za pan-etničku skupinu ljudi koja živi u SAD-u – žive potomke Latinoamerikanaca – koristimo termin Latinx osobe. Koloniziranje jezika/om ima značajne povijesne i kulturalne posljedice na svaku od regija – dovoljno snažne da razdvoje Amerike u dvije zasebne etničke grupacije. Latinx osobe su intersekcija dviju etničkih grupacija koje žive na angloameričkom tlu. Riječ je o konceptualno širem pojmu koji podrazumijeva različitost etničkih skupina, a slovo “x” upotrijebljeno je kako bi se uvela rodna neutralnost nauštrb rodne binarnosti. (Izvor)


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice Louisa Proyecta


Vezani članci

  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. veljače 2017. Turisti u posjeti Bijeloj kući u Washingtonu (izvor: Wasted Time R, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Opomena sindikatima Nekoliko dana nakon stupanja na dužnost Donald Trump se sastao s vođama sindikata građevinske industrije obećavši velika infrastrukturna ulaganja koja će dati posla toj industriji, što je rezultiralo sindikalnim oduševljenjem i hvalospjevima na račun novog stanara Bijele kuće – tim nevjerojatnije jer na sastanku nije bilo riječi o planovima nove administracije o poreznom rasterećenju najbogatijih i antisindikalnoj legislativi, koji se direktno tiču radničke klase. Zbog prešućivanja tih tema, kao i veličanja Trumpove odluke o ponovnom pokretanju radova na Keystone XL i Dakota Access cjevovodima, Hamilton Nolan pita se mogu li sindikati biti snaga zagovaranja društvenih jednakosti u Trumpovu mandatu.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.