Zašto šefovi ne podnose sindikate

Doug Henwood na svome blogu daje kratak statistički presjek sindikalne (pod)zastupljenosti u javnom i privatnom sektoru SAD-a s obzirom na dobne, rodne, rasne i etničke odrednice te različita zanimanja, ukazujući na moguće razloge zbog kojih poslodavci ne vole sindikate te zašto unatoč svim manama sindikalnih organizacija postoje prednosti sindikalnog organiziranja.


Državni zavod za statistiku rada izašao je s podacima o članstvu u sindikatima za 2014. godinu. Sveukupno članstvo, tzv. sindikalna gustoća[*], opala je s 11,3 posto radne snage u 2013. godini na 11,1 posto. Pad je bio gotovo u potpunosti rezultat proklizavanja broja članova u privatnom sektoru, s 6,7 posto na 6,6 posto. Možda iznenađuje da je sindikalna gustoća u javnom sektoru porasla s 35,3 posto na 35,7 posto. Međutim, kako je zaposlenost u privatnom sektoru pet puta veća od one u javnom, smanjenje sindikalne gustoće u privatnom sektoru nadmašilo je rast u javnom sektoru, dovodeći tako do sveukupnog pada.

Ispod se nalazi graf koji pokazuje kako se razina sindikalne gustoće mijenjala kroz vrijeme. Trenutna sindikalna gustoća u privatnom sektoru upola je manja od one iz 1930. godine, neposredno prije velikog porasta članstva koji se dogodio tijekom Velike depresije. Brzina njezina opadanja u posljednjih se deset godina smanjila, no nema traga preokretu. A unatoč prošlogodišnjem sitnom porastu sindikalne gustoće u javnom sektoru, krivulja se tijekom posljednjih trideset godina nije u bitnome promijenila.


Gledano prema dobnim skupinama, članstvo u sindikatu je poraslo jedino među najmlađima (16-24) i najstarijima (65 i više). Pad je bio izraženiji među odraslim muškarcima (-0,3 boda) nego li među ženama (-0,1). Kada su rasa i etnicitet posrijedi, sindikalna gustoća opala je među bijelcima (-0,2), Crncima (-0,4), i Latinx osobama[**] (-0,2), a porasla za cijelih jedan posto među azijskim Amerikancima.

Sindikalna gustoća je opala za većinu zanimanja i industrijskih grana, uz poneku zanimljivu iznimku. Sljedeća zanimanja oduprla su se silaznom trendu: zaposlenici u menadžmentu, pravosuđu, zdravstvenim uslugama te prodaji; a u slučaju industrije uspon u sindikalnoj gustoći zabilježili su zaposleni u audio-video distribuciji te u telekomunikacijama; umjetnosti, industriji zabave i rekreacije; uslugama smještaja; te kafićima i restoranima (iako posljednja dva tek neznatan). Popisi dobitnika u suprotnosti su s tradicionalnom slikom o sindikatima. Napori da se organiziraju radnici u maloprodaji slabo su se isplatili – sindikalna gustoća je opala 0,2 boda. U javnom sektoru, članstvo u sindikatu poraslo je na saveznim i lokalnim razinama, a opalo na državnoj razini – što govori kako su napori da se uništi sindikalni javni sektor očito ostavili traga.

Status članstva u sindikatima odražava se na plaćama: ukupno gledano, radnici učlanjeni u sindikate zaradili su 27 posto više od onih koji nisu učlanjeni (mjerena je srednja tj. medijalna vrijednost tjedne zarade radnika zaposlenih na puno radno vrijeme). Utjecaj je posebno vidljiv na slabijim, diskriminiranijim demografskim skupinama. Najmlađa skupina, u dobi od 16-24 godine, na račun svojeg članstva u sindikatu uživala je 28 posto veće plaće (tzv. sindikalne premije) od neučlanjenih. Ta prednost opada sa svakom narednom dobnom skupinom i završava na 12 posto većim plaćama za one iznad 65 godina. Žene u dobi od 25 i one starije, uživaju sindikalne premije od 27 posto, u usporedbi s 15 posto koliko primaju muškarci u istoj dobnoj skupini. Bijelci (16 i više godina) imali su 20 posto sindikalnih povlastica u usporedbi s 32 posto koliko su imale bjelkinje; za Crne muškarce premije su iznosile 29 posto u usporedbi s 34 posto koliko su dobile Crne žene; dok je za Latinx osobe 44 posto otpalo na muškarce, a 46 posto na žene. Azijski Amerikanci bili su značajna iznimka – članovi sindikata ostvarivali su 5 posto manji prihod od onih koji nisu bili članovi sindikata – no azijske Amerikanke primale su sindikalne premije od 14 posto.

Nije ni čudo da poslodavci toliko mrze sindikate. No bez obzira koliko američki sindikati imali mana, oni ipak znatno mogu poboljšati radne uvjete i primanja svojih članova.


[Tehnička napomena: sve spomenute brojke odnose se na članove sindikata; one ne obuhvaćaju 1,2% radne snage koja je sindikalno zastupljena iako nije dio sindikalnog članstva. Ako ih uključite, svi trendovi ostaju gotovo identični gore navedenome.]


S engleskog prevela Karolina Hrga

Objavljeno na autorovom blogu-u 23. siječnja 2015.

Prevoditeljske opaske

[*] “Termin ‘sindikalna gustoća’ (union density) uobičajen je u literaturi iz područja industrijskih odnosa. Definira se kao udio članova sindikata u ukupnom broju ovisno zaposlenih u nekoj populaciji. Ovisno zaposleni su osobe koje nisu samozaposlene, odnosno nisu vlasnici ili suvlasnici poduzeća u kojima rade (ne odnosi se na male dioničare).” (Izvor: Dragan Bagić, “Sustav industrijskih odnosa u Republici Hrvatskoj: hrvatski sindikati društvene integracije i tržišnog sukoba”, Zagreb, 2010.)
[**] Autor ovdje koristi termin Hispanics koji nas veže uz zapadnocentričku poziciju imenovanja drugoga, a ovu etničku grupaciju uz njihove kolonizatore. Stoga u svrhu preciziranja, za pan-etničku skupinu ljudi koja živi u SAD-u – žive potomke Latinoamerikanaca – koristimo termin Latinx osobe. Koloniziranje jezika/om ima značajne povijesne i kulturalne posljedice na svaku od regija – dovoljno snažne da razdvoje Amerike u dvije zasebne etničke grupacije. Latinx osobe su intersekcija dviju etničkih grupacija koje žive na angloameričkom tlu. Riječ je o konceptualno širem pojmu koji podrazumijeva različitost etničkih skupina, a slovo “x” upotrijebljeno je kako bi se uvela rodna neutralnost nauštrb rodne binarnosti. (Izvor)


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice Louisa Proyecta


Vezani članci

  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
  • 17. srpnja 2019. Syriza je poražena, ali Tsiprasov pohod na lijevi centar se nastavlja Na nedavnim prijevremenim grčkim općim izborima pobijedila je desna stranka Nova demokracija. Stranka Alexisa Tsiprasa, Syriza, napušta vlast, ali na osnovu izbornog rezultata od 31,5% ostaje u parlamentu, gdje će svoj imidž pokušati graditi hegemonizacijom lijevog centra, u svrhu čega su već implementirana određena kadrovska rješenja te marketinško-ideološki rebrending. Najveći izazov predstavlja joj iznalaženje kompenzacije za aktivnost u stranačkoj bazi, koju je ova „kartel-stranka“ neutralizirala još tijekom Tsiprasova konsolidiranja unutarstranačke moći oko uskog kruga suradnika.
  • 9. srpnja 2019. Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve