Zašto šefovi ne podnose sindikate

Doug Henwood na svome blogu daje kratak statistički presjek sindikalne (pod)zastupljenosti u javnom i privatnom sektoru SAD-a s obzirom na dobne, rodne, rasne i etničke odrednice te različita zanimanja, ukazujući na moguće razloge zbog kojih poslodavci ne vole sindikate te zašto unatoč svim manama sindikalnih organizacija postoje prednosti sindikalnog organiziranja.


Državni zavod za statistiku rada izašao je s podacima o članstvu u sindikatima za 2014. godinu. Sveukupno članstvo, tzv. sindikalna gustoća[*], opala je s 11,3 posto radne snage u 2013. godini na 11,1 posto. Pad je bio gotovo u potpunosti rezultat proklizavanja broja članova u privatnom sektoru, s 6,7 posto na 6,6 posto. Možda iznenađuje da je sindikalna gustoća u javnom sektoru porasla s 35,3 posto na 35,7 posto. Međutim, kako je zaposlenost u privatnom sektoru pet puta veća od one u javnom, smanjenje sindikalne gustoće u privatnom sektoru nadmašilo je rast u javnom sektoru, dovodeći tako do sveukupnog pada.

Ispod se nalazi graf koji pokazuje kako se razina sindikalne gustoće mijenjala kroz vrijeme. Trenutna sindikalna gustoća u privatnom sektoru upola je manja od one iz 1930. godine, neposredno prije velikog porasta članstva koji se dogodio tijekom Velike depresije. Brzina njezina opadanja u posljednjih se deset godina smanjila, no nema traga preokretu. A unatoč prošlogodišnjem sitnom porastu sindikalne gustoće u javnom sektoru, krivulja se tijekom posljednjih trideset godina nije u bitnome promijenila.


Gledano prema dobnim skupinama, članstvo u sindikatu je poraslo jedino među najmlađima (16-24) i najstarijima (65 i više). Pad je bio izraženiji među odraslim muškarcima (-0,3 boda) nego li među ženama (-0,1). Kada su rasa i etnicitet posrijedi, sindikalna gustoća opala je među bijelcima (-0,2), Crncima (-0,4), i Latinx osobama[**] (-0,2), a porasla za cijelih jedan posto među azijskim Amerikancima.

Sindikalna gustoća je opala za većinu zanimanja i industrijskih grana, uz poneku zanimljivu iznimku. Sljedeća zanimanja oduprla su se silaznom trendu: zaposlenici u menadžmentu, pravosuđu, zdravstvenim uslugama te prodaji; a u slučaju industrije uspon u sindikalnoj gustoći zabilježili su zaposleni u audio-video distribuciji te u telekomunikacijama; umjetnosti, industriji zabave i rekreacije; uslugama smještaja; te kafićima i restoranima (iako posljednja dva tek neznatan). Popisi dobitnika u suprotnosti su s tradicionalnom slikom o sindikatima. Napori da se organiziraju radnici u maloprodaji slabo su se isplatili – sindikalna gustoća je opala 0,2 boda. U javnom sektoru, članstvo u sindikatu poraslo je na saveznim i lokalnim razinama, a opalo na državnoj razini – što govori kako su napori da se uništi sindikalni javni sektor očito ostavili traga.

Status članstva u sindikatima odražava se na plaćama: ukupno gledano, radnici učlanjeni u sindikate zaradili su 27 posto više od onih koji nisu učlanjeni (mjerena je srednja tj. medijalna vrijednost tjedne zarade radnika zaposlenih na puno radno vrijeme). Utjecaj je posebno vidljiv na slabijim, diskriminiranijim demografskim skupinama. Najmlađa skupina, u dobi od 16-24 godine, na račun svojeg članstva u sindikatu uživala je 28 posto veće plaće (tzv. sindikalne premije) od neučlanjenih. Ta prednost opada sa svakom narednom dobnom skupinom i završava na 12 posto većim plaćama za one iznad 65 godina. Žene u dobi od 25 i one starije, uživaju sindikalne premije od 27 posto, u usporedbi s 15 posto koliko primaju muškarci u istoj dobnoj skupini. Bijelci (16 i više godina) imali su 20 posto sindikalnih povlastica u usporedbi s 32 posto koliko su imale bjelkinje; za Crne muškarce premije su iznosile 29 posto u usporedbi s 34 posto koliko su dobile Crne žene; dok je za Latinx osobe 44 posto otpalo na muškarce, a 46 posto na žene. Azijski Amerikanci bili su značajna iznimka – članovi sindikata ostvarivali su 5 posto manji prihod od onih koji nisu bili članovi sindikata – no azijske Amerikanke primale su sindikalne premije od 14 posto.

Nije ni čudo da poslodavci toliko mrze sindikate. No bez obzira koliko američki sindikati imali mana, oni ipak znatno mogu poboljšati radne uvjete i primanja svojih članova.


[Tehnička napomena: sve spomenute brojke odnose se na članove sindikata; one ne obuhvaćaju 1,2% radne snage koja je sindikalno zastupljena iako nije dio sindikalnog članstva. Ako ih uključite, svi trendovi ostaju gotovo identični gore navedenome.]


S engleskog prevela Karolina Hrga

Objavljeno na autorovom blogu-u 23. siječnja 2015.

Prevoditeljske opaske

[*] “Termin ‘sindikalna gustoća’ (union density) uobičajen je u literaturi iz područja industrijskih odnosa. Definira se kao udio članova sindikata u ukupnom broju ovisno zaposlenih u nekoj populaciji. Ovisno zaposleni su osobe koje nisu samozaposlene, odnosno nisu vlasnici ili suvlasnici poduzeća u kojima rade (ne odnosi se na male dioničare).” (Izvor: Dragan Bagić, “Sustav industrijskih odnosa u Republici Hrvatskoj: hrvatski sindikati društvene integracije i tržišnog sukoba”, Zagreb, 2010.)
[**] Autor ovdje koristi termin Hispanics koji nas veže uz zapadnocentričku poziciju imenovanja drugoga, a ovu etničku grupaciju uz njihove kolonizatore. Stoga u svrhu preciziranja, za pan-etničku skupinu ljudi koja živi u SAD-u – žive potomke Latinoamerikanaca – koristimo termin Latinx osobe. Koloniziranje jezika/om ima značajne povijesne i kulturalne posljedice na svaku od regija – dovoljno snažne da razdvoje Amerike u dvije zasebne etničke grupacije. Latinx osobe su intersekcija dviju etničkih grupacija koje žive na angloameričkom tlu. Riječ je o konceptualno širem pojmu koji podrazumijeva različitost etničkih skupina, a slovo “x” upotrijebljeno je kako bi se uvela rodna neutralnost nauštrb rodne binarnosti. (Izvor)


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice Louisa Proyecta


Vezani članci

  • 16. prosinca 2018. O kulturnom radu, njegovom globalnom karakteru i lokalnom aspektu Kako stoji u Strateškom planu Ministarstva Kulture RH za 2019-2021, država trenutno subvencionira socijalne doprinose za 9,58 posto samostalnih umjetnika_ca, odnosno samo 1349 osoba. Nadalje, plan je ne povećavati broj samostalnih umjetnika_ca, te ih definirati kao one „koji su ostvarili izniman doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti“. Što sa svima ostalima koji djeluju u iznimno prekariziranom sektoru kulture? O strukturnim preprekama koje onemogućavaju nadilaženje individualizacije i atomiziranosti kulturnog radništva pročitajte u tekstu Maria Kikaša.
  • 14. prosinca 2018. Duh fašizma pušten je iz boce Unutar globalnog konteksta aktualne socioekonomske krize, višedesetljetna praksa neobuzdanog historijskog revizionizma poprima, iz inicijalno proliberalnog, sve otvoreniji profašistički karakter. Nakon sramežljivih inicijativa za tzv. nacionalnom pomirbom u 80-ima, te tranzicijskog zagovaranja rehabilitacije lokalnih fašista kroz fokusiranje na poslijeratna ubijanja, u Sloveniji su se prakse komemoracija ubijanja fašističkih kolaboracionista posljednjih godina intenzivirale i kvalitativno zaoštrile, počevši s onom u čast lokalnih fašista poginulih tijekom samog Drugog svjetskog rata u borbi protiv slovenskih partizana u Grahovu. U nastavku donosimo isječak iz nadolazeće knjige Gala Kirna The Partisan Counter Archive.
  • 29. studenoga 2018. Fašisti pogoduju rastu dionica Međuratni europski fašizam bio je odgovor tradicionalnih elita i njihovih saveznika iz redova srednjih klasa na rastuću snagu eksploatiranih radničkih masa. Kako bi se suzbila mogućnost pružanja otpora neoliberalizmu, koji je u prethodnom desetljeću doveo do velike krize te pokazao svoje pravo lice čak i onima koji su polagali nade u njegov eventualni uspjeh, povijest se ponavlja i dolazi do ustoličenja autoritarnih prokapitalističkih političkih opcija, na koje prigodno reagiraju i tržišta dionica. Pročitajte komentar ekonomista Douga Henwooda.
  • 28. studenoga 2018. Platforma za novu politiku U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
  • 26. studenoga 2018. Starija generacija – dežurni krivci Nakon raspada Jugoslavije, s početkom deindustrijalizacije, masovni odlazak u prijevremene mirovine korišten je kao mjera za ublažavanje mogućnosti širokih socijalnih prosvjeda. Istovremeno su mnoge starije osobe na prostoru Istočne Njemačke i Poljske, poglavito žene, prihvatile opciju prijevremenog umirovljenja kako bi uslijed propadanja sustava javnih vrtića pomogle svojoj djeci u skrbi o unučadi. Uslijed sve jačih neoliberalnih pritisaka na socijalnu državu, danas se umirovljenike općenito prikazuje kao teret društva, a one koji su odabrali opciju prijevremenog umirovljenja optužuje da je njihova lijenost i nesmotrenost dovela do neodrživosti javnog mirovinskog sustava. O medijskoj hajci na stariju generaciju u Sloveniji i realnim koordinatama problematike mirovinskog sustava pročitajte više u prijevodu teksta Lilijane Burcar.
  • 25. studenoga 2018. Statut i zapisnici I. i II. skupštine ŽKG-a iz Trsta Na današnji je dan 1925. godine u Labinu u 81 godini života umrla Giuseppina Martinuzzi, istarska revolucionarka, socijalistkinja i marksistkinja koja je život posvetila teorijsko-pedagoškom radu s djecom radnica i radnika, seljanki i seljaka te revolucionarnom omladinom. Članicom Komunističke partije Italije postaje odmah po njenom osnivanju u rujnu 1921., a ubrzo preuzima i vođenje Ženske komunističke grupe iz Trsta u vrijeme snažnih revolucionarnih radničkih gibanja, ali i jačanja talijanskog fašističkog pokreta. Pročitajte prijevod Statuta te zapisnikâ Prve i Druge skupštine Ženske komunističke grupe iz Trsta (1921-1922), a više o političkom djelovanju i ostavštini Giuseppine Martinuzzi doznajte u tekstu kojeg smo nedavno objavili.
  • 13. studenoga 2018. „Građanski antifašizam” na braniku Tuđmanove Hrvatske U trenutku dok desnica, s najekstremnijom agendom u zadnjih trideset godina, polako osvaja političke institucije i javne prostore, na ljevici je da koncipira progresivne i emancipatorne odgovore. Da taj proces ne ide baš glatko, pokazuje obrazovni program Centra za studij demokracije i ljudskih prava koji nudi samo još jedno pražnjenje pojma antifašizma od socijalističkog političkog sadržaja i njegovo reapropriranje u duhu građanskih vrijednosti. No ovaj program odlazi i korak dalje, pa antifašizmom pravda i tuđmanistički projekt samostalne i nezavisne Hrvatske. Problematični aspekti ovakvog edukacijskog okvira u tekstu su analizirani s obzirom na njihove historijske, teorijske i političke implikacije.
  • 13. studenoga 2018. Podrška plenuma FFZG-a radnicima Uljanika i 3. maja Pristajući na diktat međunarodnih institucija, Hrvatska je zapostavila ulaganja u vlastitu industriju, prepuštajući istu privatnim investitorima. Situacija u kojoj se trenutno nalazi hrvatska brodogradnja tragičan je primjer izostanka gospodarske vizije, s obzirom na to da se radi o industrijskoj grani koja može biti profitabilna. Opetovano se pokazuje da kratkoročni interesi privatnog sektora nadjačavaju nužnost provođenja politika koje bi osigurale dugoročnu održivost domaće industrije i javnog sustava kojeg ista podržava. U nastavku možete pročitati studentsku podršku radnicima brodogradilišta.
  • 12. studenoga 2018. Imperijalna bilanca: Neispričana priča o britanskom gulagu u Keniji Prema uvriježenom narativu o totalitarizmima, ovi su nedemokratski i autoritarni režimi, sa svojim kršenjima ljudskih prava, presudno obilježili prošlo stoljeće. Unatoč dijametralno suprotnim politikama, desni i lijevi totalitarizam navodno su slični po represivnosti, čija je kruna bila uspostava sustava logora: s jedne strane Auschwitz, s druge Gulag. Ovaj narativ implicira da je pored totalitarnih režima postojao i slobodni svijet, u kojem bi takvi zločini bili nezamislivi. No taj su mit o sebi u najvećoj mjeri izmislili sami pobjednici Hladnog rata, zamećući tragove svojih zločina, poput gigantskog sustava logora kojeg je u Keniji uspostavila britanska kolonijalna vlast u pokušaju da tu zemlju sačuva za bijele koloniste. Razmjeri ovog zločina bili su gotovo nepoznati zapadnoj javnosti do 2005. godine, kada je američka historičarka Caroline Elkins objavila detaljnu studiju o britanskom sustavu logora u Keniji. Donosimo prijevod predgovora njezine knjige.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve