Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Parlamentarni zastupnik Syrize i ekonomist Costas Lapavitsas analizira razloge neuspjeha na pregovorima u veljači i lažni kompromis postignut pod pritiskom iznimno teškog ekonomskog stanja u Grčkoj, kojim se Syriza održala na životu tijekom naredna četiri mjeseca. U susret nadolazećim lipanjskim pregovorima Lapavitsas poziva na napuštanje dosadašnjih iluzija o mogućnosti reformiranja eurozone, radikalizaciju Syrize i provedbu predizbornih obećanja: “Ukoliko želimo zadržati potporu naroda, fiskalni ciljevi i nadzor “institucija” trebali bi zauzeti sporedno mjesto u našim računicama.”


Zavaravamo se ako vjerujemo da se unutar zajedničke valute može postići stvarnu promjenu. Syriza bi se trebala radikalizirati.


Sporazum između Grčke i EU, potpisan nakon tri tjedna intenzivnih pregovora, predstavlja kompromis postignut pod ekonomskim pritiskom. Jedino njegovo svojstvo koje odgovara Grčkoj jest da omogućava Syrizinoj vladi da preživi i da se nastavi dalje boriti. Nastavak te borbe započinje vrlo skoro. Grčka će u pregovorima u lipnju morati dogovoriti sporazum o dugoročnom financiranju, a u srpnju i kolovozu očekuju je pozamašne otplate duga. U naredna četiri mjeseca vlada će se morati pribrati kako bi u pregovorima uspješno zaobišla prepreke i provela svoj radikalni program. O grčkom uspjehu ovisi i uspjeh europske ljevice u borbi protiv sila koje promiču mjere štednje i trenutno guše kontinent.
EU, predvođena Njemačkom, cinično je čekala trenutak u kojem će pritisak na grčke banke dosegnuti točku vrenja. Do večernjih sati u petak 20. veljače, Syrizina je vlada morala prihvatiti sporazum ili se suočiti s kaotičnim financijskim uvjetima u idućem tjednu za koje se nije nimalo pripremila

Tijekom veljače grčki je pregovarački tim upao u dvostruku zamku. Prva je bila oslanjanje grčkih banaka na Europsku središnju banku (ESB) za osiguravanje likvidnosti, bez koje bi iste prestale funkcionirati. Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke, povećao je pritisak uvođenjem strožih uvjeta pružanja likvidnosti. Zabrinuti načinom na koji se situacija razvijala, štediše tih banaka povlačile su svoja sredstva, a grčke su banke u danima potkraj pregovorâ svakodnevno gubile po milijardu eura likvidnosti.

Druga zamka bila je potreba grčke države za financijskim sredstvima kojima bi servisirala dugove i isplaćivala plaće. Tijekom trajanja pregovora ta su se sredstva sve više smanjivala. EU, predvođena Njemačkom, cinično je čekala trenutak u kojem će pritisak na grčke banke dosegnuti točku vrenja. Do večernjih sati u petak 20. veljače, Syrizina je vlada morala prihvatiti sporazum ili se suočiti s kaotičnim financijskim uvjetima u idućem tjednu za koje se nije nimalo pripremila.

Tim je sporazumom produžen ugovor o zajmu, što je Grčkoj omogućilo četiri mjeseca zajamčenih financijskih sredstava. Provedba tog sporazuma podliježe redovitoj procjeni “institucija”, tj. Europske komisije, ESB-a i MMF-a. Zemlja je bila prisiljena proglasiti da će “u potpunosti i pravodobno” ostvariti sve obveze prema svojim vjerovnicima.

Nadalje, Grčka je prisiljena težiti postizanju “prikladnog” primarnog proračunskog viška; suzdržati se od unilateralnih poteza koji bi mogli “negativno utjecati na fiskalne ciljeve”; te provesti “reforme” koje se kose sa Syrizinim predizbornim obećanjima o smanjenju poreza, podizanju iznosa minimalne plaće, preokretanju privatizacije poduzećâ te razrješenju humanitarne krize.

Ukratko, Syrizina je vlada platila visoku cijenu da bi se održala na životu. Stvari će postati još teže zbog iznimno nesigurnog i opasnog stanja u kojem se nalazi grčko gospodarstvo.
Fiskalna je situacija toliko teška da bi mogla dovesti i do bržeg raspleta događaja. Prihodi od poreza se urušavaju, dijelom zbog zakočene ekonomije, a dijelom zato što ljudi zadržavaju svoje isplate u iščekivanju ukidanja izvanrednog poreznog opterećenja koje im je bilo nametnuto tijekom posljednjih nekoliko godina
Rast je u 2014. godini iznosio mizernih 0,7 posto, a tijekom posljednjeg tromjesečja tê godine, BDP je čak i pao. Industrijska proizvodnja u prosincu je pala za daljnjih 3,8 posto, a čak je i maloprodaja, unatoč Božiću, opala za 3,7 posto. Međutim, indikator koji najviše zabrinjava je pad cijena za 2,8 posto u siječnju. Grčka se ekonomija nalazi u deflatornoj spirali s vrlo malo pogona ili bez njega. Imajući to u vidu, inzistiranje na mjerama štednje i “primarnoj bilanci” ravno je osvetoljubivom ludilu.

Za Syrizu će predstojeća četiri mjeseca biti razdoblje neprestane borbe. Nema sumnje da će se vlada suočiti s velikim poteškoćama pri pokušaju da zadovolji provjeru koju će “institucije” provesti u travnju, kako bi time osigurala prijenos prijeko potrebnih financijskih sredstava. Dapače, fiskalna je situacija toliko teška da bi mogla dovesti i do bržeg raspleta događaja. Prihodi od poreza se urušavaju, dijelom zbog zakočene ekonomije, a dijelom zbog toga što ljudi zadržavaju svoje isplate u iščekivanju ukidanja izvanrednog poreznog opterećenja koje im je bilo nametnuto tijekom posljednjih nekoliko godina. Javna riznica naći će se pod značajnim pritiskom već u ožujku, kada na naplatu dolaze poprilično velike rate duga.

No, čak i pod pretpostavkom da vlada uspije navigirati ovim tjesnacima, Grčka će u lipnju ponovno morati pristupiti pregovorima s EU radi ugovora o dugoročnom financiranju. Zamka iz veljače još uvijek je vrlo prisutna i spremna da ju se namjesti.

Što bismo mi kao članovi Syrize trebali učiniti i na koji bi nam način ljevica diljem Europe mogla u tome pomoći? Najvažniji korak je da shvatimo da je došao kraj strategiji nadanja u mogućnost postizanja radikalne promjene unutar institucionalnog okvira zajedničke valute. Ta nam je strategija omogućila ostvarivanje izbornog uspjeha obećanjem da ćemo narod Grčke osloboditi mjera štednje bez da ga moramo suočiti s ozbiljnom i teškom zavadom Grčke i eurozone. Nažalost, događaji koji su uslijedili pokazali su van svake sumnje da je to nemoguće sprovesti, i kako je vrijeme da se suočimo sa stvarnošću.

Kako bi Syriza izbjegla kolaps ili potpunu predaju, moramo biti istinski radikalni.
Eurozona neće postati “prijateljski nastrojena” monetarna unija koja podržava radne ljude. Grčka za pregovarački stol mora donijeti cijeli niz opcija, i biti spremna na izvanredne mjere osiguravanja likvidnosti uz svijest da se svim neprilikama može upravljati, ukoliko je narod na to pripremljen
Naša snaga leži isključivo u ogromnoj i širokoj podršci koju još uvijek uživamo. Vlada bi žurno trebala započeti s provedbom mjera kojima bi se umanjio ogroman pritisak koji radnici trpe posljednjih nekoliko godina: zabraniti deložacije iz domova, otpisati javni dug, ponovno priključiti kućanstva na električnu mrežu, podignuti minimalnu plaću te zaustaviti privatizacije. To je program na osnovu kojega smo dobili izbore. Ukoliko želimo zadržati potporu naroda, fiskalni ciljevi i nadzor od strane “institucija” trebali bi zauzeti sporedno mjesto u našim računicama.

Istovremeno, naša bi vlada morala pristupiti nadolazećim lipanjskim pregovorima s vrlo različitim stavom od onoga kojega je imala u pregovorima iz veljače. Eurozona se ne može reformirati i neće postati “prijateljski nastrojena” monetarna unija koja podržava radne ljude. Grčka sa sobom za pregovarački stol mora donijeti cijeli niz opcija, i mora biti pripremljena na izvanredne mjere osiguravanja likvidnosti uz svijest da se svim potencijalnim neprilikama može upravljati, ukoliko je njezin narod na to pripremljen. Uostalom, EU je od te zemlje već napravila katastrofu.

Syrizi bi u pomoć mogle priteći snage europske ljevice, no jedino ukoliko se ljevica riješi vlastitih iluzija i započne predlagati suvisle politike koje bi konačno Europu mogle lišiti apsurda u koji se zajednička valuta pretvorila. Tek u takvoj situaciji bi moglo doći do šanse da se mjere štednje uistinu ukinu diljem kontinenta. Za sve nas vrijeme je sve kraće i kraće.



Costas Lapavitsas je parlamentarni zastupnik Syrize i profesor ekonomije na Školi za orijentalne i afričke studije SOAS.


S engleskog preveo Martin Beroš


Adaptirana fotografija Costasa Lapavitsasa koju je uslikao Bruno Simao preuzeta je sa stranice Class-a – Centre for Labour and Social Studies

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma



Vezani članci

  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."
  • 7. veljače 2021. Treba zauzdati milijardere poput Elona Muska "Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o bivanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo obuzdati nekontroliranu moć pomahnitalih tipova poput Muska koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu, prije negoli se prometne sa Zemlje u nebesa."
  • 7. veljače 2021. Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravani Imenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.
  • 7. veljače 2021. Sikhi strahuju od nasilnih napada zbog seljačkih prosvjeda u Indiji Ekstremno desna vlada Narendre Modija nastoji nasilno ugušiti prosvjede desetaka tisuća seljakinja i seljaka u Indiji: preko stotinu ih je nestalo, ograđeni su žicom, uskraćena im je voda, hrana i internet, dok su aktivisti i aktivistkinje te kritički orijentirani novinari i novinarke ocrnjeni kao politički pobunjenici. Međutim, ne radi se samo o otporu reformama koje dereguliraju agrarni sektor, već i o vjerskom sukobu koji ima svoje duboke povijesne korijene. Veliki postotak prosvjednika_ca čine Sikhi, demonizirana vjerska zajednica koja je kontinuirano izložena pogromaškim napadima. Ako se rastući autoritarijanizam ne zaustavi, strategije vlade će nastavljati podupirati preobražaj Indije u hinduističku teokraciju.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 31. siječnja 2021. O porastu sindikalne gustoće u SAD-u tijekom pandemije "Sindikalna gustoća – udio zaposlenih radnika i radnica koji pripadaju sindikalnom članstvu – porastao je 2020. godine po prvi put od 2007. i 2008. godine. Za porast sindikalne gustoće prije toga, morali biste se vratiti do 1979. godine. (...) Međutim, ovaj porast nažalost nije bio rezultat kakvog pobjedonosnog organiziranja. Sindikalno članstvo prošle se godine smanjilo za 2,2 posto – no pandemija je još više smanjila zaposlenost, za 6,7 posto. Posljedično se sindikalna gustoća povećala s 10,3 na 10,8 posto, i vratila tamo gdje je bila 2016. godine."
  • 24. siječnja 2021. Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.
  • 22. siječnja 2021. Prema taksonomiji trolova "„Sreli smo još jednog Amerikanca u pubu. Mislim da je bio neki profesor, razvezao se o tome kako je Amerika ukradena od Indijanaca, i da je to strašno, i kako bi im je trebali vratiti. Na kraju je Brett rekao, ‘U redu, onda saznaj koje je indijansko pleme nekada živjelo tamo gdje ti sada živiš i predaj im vlasnički list od kuće.’ Siroti čovjek nije znao što reći.“ Kao što je jasno iz odlomka, Michelle ovo smatra nepobitnim argumentom. Čuo sam verzije ovog odgovora i prije – ako ste za imigraciju, otvorite svoj dom imigrantima, itd. – pri čemu se politička pozicija odnosno argument u vezi društva pretvara u individualni odgovor. Naravno, siroti čovjek trebao je uzvratiti da neki odgovori imaju smisla jedino ako su kolektivni. Ne postoji individualni odgovor na povijest genocida, ili na imigracijske politike, jednako kao što ne postoji individualni odgovor na klimatske promjene."
  • 22. siječnja 2021. Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka "Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve