Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Parlamentarni zastupnik Syrize i ekonomist Costas Lapavitsas analizira razloge neuspjeha na pregovorima u veljači i lažni kompromis postignut pod pritiskom iznimno teškog ekonomskog stanja u Grčkoj, kojim se Syriza održala na životu tijekom naredna četiri mjeseca. U susret nadolazećim lipanjskim pregovorima Lapavitsas poziva na napuštanje dosadašnjih iluzija o mogućnosti reformiranja eurozone, radikalizaciju Syrize i provedbu predizbornih obećanja: “Ukoliko želimo zadržati potporu naroda, fiskalni ciljevi i nadzor “institucija” trebali bi zauzeti sporedno mjesto u našim računicama.”


Zavaravamo se ako vjerujemo da se unutar zajedničke valute može postići stvarnu promjenu. Syriza bi se trebala radikalizirati.


Sporazum između Grčke i EU, potpisan nakon tri tjedna intenzivnih pregovora, predstavlja kompromis postignut pod ekonomskim pritiskom. Jedino njegovo svojstvo koje odgovara Grčkoj jest da omogućava Syrizinoj vladi da preživi i da se nastavi dalje boriti. Nastavak te borbe započinje vrlo skoro. Grčka će u pregovorima u lipnju morati dogovoriti sporazum o dugoročnom financiranju, a u srpnju i kolovozu očekuju je pozamašne otplate duga. U naredna četiri mjeseca vlada će se morati pribrati kako bi u pregovorima uspješno zaobišla prepreke i provela svoj radikalni program. O grčkom uspjehu ovisi i uspjeh europske ljevice u borbi protiv sila koje promiču mjere štednje i trenutno guše kontinent.
EU, predvođena Njemačkom, cinično je čekala trenutak u kojem će pritisak na grčke banke dosegnuti točku vrenja. Do večernjih sati u petak 20. veljače, Syrizina je vlada morala prihvatiti sporazum ili se suočiti s kaotičnim financijskim uvjetima u idućem tjednu za koje se nije nimalo pripremila

Tijekom veljače grčki je pregovarački tim upao u dvostruku zamku. Prva je bila oslanjanje grčkih banaka na Europsku središnju banku (ESB) za osiguravanje likvidnosti, bez koje bi iste prestale funkcionirati. Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke, povećao je pritisak uvođenjem strožih uvjeta pružanja likvidnosti. Zabrinuti načinom na koji se situacija razvijala, štediše tih banaka povlačile su svoja sredstva, a grčke su banke u danima potkraj pregovorâ svakodnevno gubile po milijardu eura likvidnosti.

Druga zamka bila je potreba grčke države za financijskim sredstvima kojima bi servisirala dugove i isplaćivala plaće. Tijekom trajanja pregovora ta su se sredstva sve više smanjivala. EU, predvođena Njemačkom, cinično je čekala trenutak u kojem će pritisak na grčke banke dosegnuti točku vrenja. Do večernjih sati u petak 20. veljače, Syrizina je vlada morala prihvatiti sporazum ili se suočiti s kaotičnim financijskim uvjetima u idućem tjednu za koje se nije nimalo pripremila.

Tim je sporazumom produžen ugovor o zajmu, što je Grčkoj omogućilo četiri mjeseca zajamčenih financijskih sredstava. Provedba tog sporazuma podliježe redovitoj procjeni “institucija”, tj. Europske komisije, ESB-a i MMF-a. Zemlja je bila prisiljena proglasiti da će “u potpunosti i pravodobno” ostvariti sve obveze prema svojim vjerovnicima.

Nadalje, Grčka je prisiljena težiti postizanju “prikladnog” primarnog proračunskog viška; suzdržati se od unilateralnih poteza koji bi mogli “negativno utjecati na fiskalne ciljeve”; te provesti “reforme” koje se kose sa Syrizinim predizbornim obećanjima o smanjenju poreza, podizanju iznosa minimalne plaće, preokretanju privatizacije poduzećâ te razrješenju humanitarne krize.

Ukratko, Syrizina je vlada platila visoku cijenu da bi se održala na životu. Stvari će postati još teže zbog iznimno nesigurnog i opasnog stanja u kojem se nalazi grčko gospodarstvo.
Fiskalna je situacija toliko teška da bi mogla dovesti i do bržeg raspleta događaja. Prihodi od poreza se urušavaju, dijelom zbog zakočene ekonomije, a dijelom zato što ljudi zadržavaju svoje isplate u iščekivanju ukidanja izvanrednog poreznog opterećenja koje im je bilo nametnuto tijekom posljednjih nekoliko godina
Rast je u 2014. godini iznosio mizernih 0,7 posto, a tijekom posljednjeg tromjesečja tê godine, BDP je čak i pao. Industrijska proizvodnja u prosincu je pala za daljnjih 3,8 posto, a čak je i maloprodaja, unatoč Božiću, opala za 3,7 posto. Međutim, indikator koji najviše zabrinjava je pad cijena za 2,8 posto u siječnju. Grčka se ekonomija nalazi u deflatornoj spirali s vrlo malo pogona ili bez njega. Imajući to u vidu, inzistiranje na mjerama štednje i “primarnoj bilanci” ravno je osvetoljubivom ludilu.

Za Syrizu će predstojeća četiri mjeseca biti razdoblje neprestane borbe. Nema sumnje da će se vlada suočiti s velikim poteškoćama pri pokušaju da zadovolji provjeru koju će “institucije” provesti u travnju, kako bi time osigurala prijenos prijeko potrebnih financijskih sredstava. Dapače, fiskalna je situacija toliko teška da bi mogla dovesti i do bržeg raspleta događaja. Prihodi od poreza se urušavaju, dijelom zbog zakočene ekonomije, a dijelom zbog toga što ljudi zadržavaju svoje isplate u iščekivanju ukidanja izvanrednog poreznog opterećenja koje im je bilo nametnuto tijekom posljednjih nekoliko godina. Javna riznica naći će se pod značajnim pritiskom već u ožujku, kada na naplatu dolaze poprilično velike rate duga.

No, čak i pod pretpostavkom da vlada uspije navigirati ovim tjesnacima, Grčka će u lipnju ponovno morati pristupiti pregovorima s EU radi ugovora o dugoročnom financiranju. Zamka iz veljače još uvijek je vrlo prisutna i spremna da ju se namjesti.

Što bismo mi kao članovi Syrize trebali učiniti i na koji bi nam način ljevica diljem Europe mogla u tome pomoći? Najvažniji korak je da shvatimo da je došao kraj strategiji nadanja u mogućnost postizanja radikalne promjene unutar institucionalnog okvira zajedničke valute. Ta nam je strategija omogućila ostvarivanje izbornog uspjeha obećanjem da ćemo narod Grčke osloboditi mjera štednje bez da ga moramo suočiti s ozbiljnom i teškom zavadom Grčke i eurozone. Nažalost, događaji koji su uslijedili pokazali su van svake sumnje da je to nemoguće sprovesti, i kako je vrijeme da se suočimo sa stvarnošću.

Kako bi Syriza izbjegla kolaps ili potpunu predaju, moramo biti istinski radikalni.
Eurozona neće postati “prijateljski nastrojena” monetarna unija koja podržava radne ljude. Grčka za pregovarački stol mora donijeti cijeli niz opcija, i biti spremna na izvanredne mjere osiguravanja likvidnosti uz svijest da se svim neprilikama može upravljati, ukoliko je narod na to pripremljen
Naša snaga leži isključivo u ogromnoj i širokoj podršci koju još uvijek uživamo. Vlada bi žurno trebala započeti s provedbom mjera kojima bi se umanjio ogroman pritisak koji radnici trpe posljednjih nekoliko godina: zabraniti deložacije iz domova, otpisati javni dug, ponovno priključiti kućanstva na električnu mrežu, podignuti minimalnu plaću te zaustaviti privatizacije. To je program na osnovu kojega smo dobili izbore. Ukoliko želimo zadržati potporu naroda, fiskalni ciljevi i nadzor od strane “institucija” trebali bi zauzeti sporedno mjesto u našim računicama.

Istovremeno, naša bi vlada morala pristupiti nadolazećim lipanjskim pregovorima s vrlo različitim stavom od onoga kojega je imala u pregovorima iz veljače. Eurozona se ne može reformirati i neće postati “prijateljski nastrojena” monetarna unija koja podržava radne ljude. Grčka sa sobom za pregovarački stol mora donijeti cijeli niz opcija, i mora biti pripremljena na izvanredne mjere osiguravanja likvidnosti uz svijest da se svim potencijalnim neprilikama može upravljati, ukoliko je njezin narod na to pripremljen. Uostalom, EU je od te zemlje već napravila katastrofu.

Syrizi bi u pomoć mogle priteći snage europske ljevice, no jedino ukoliko se ljevica riješi vlastitih iluzija i započne predlagati suvisle politike koje bi konačno Europu mogle lišiti apsurda u koji se zajednička valuta pretvorila. Tek u takvoj situaciji bi moglo doći do šanse da se mjere štednje uistinu ukinu diljem kontinenta. Za sve nas vrijeme je sve kraće i kraće.



Costas Lapavitsas je parlamentarni zastupnik Syrize i profesor ekonomije na Školi za orijentalne i afričke studije SOAS.


S engleskog preveo Martin Beroš


Adaptirana fotografija Costasa Lapavitsasa koju je uslikao Bruno Simao preuzeta je sa stranice Class-a – Centre for Labour and Social Studies

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma



Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve