Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Parlamentarni zastupnik Syrize i ekonomist Costas Lapavitsas analizira razloge neuspjeha na pregovorima u veljači i lažni kompromis postignut pod pritiskom iznimno teškog ekonomskog stanja u Grčkoj, kojim se Syriza održala na životu tijekom naredna četiri mjeseca. U susret nadolazećim lipanjskim pregovorima Lapavitsas poziva na napuštanje dosadašnjih iluzija o mogućnosti reformiranja eurozone, radikalizaciju Syrize i provedbu predizbornih obećanja: “Ukoliko želimo zadržati potporu naroda, fiskalni ciljevi i nadzor “institucija” trebali bi zauzeti sporedno mjesto u našim računicama.”


Zavaravamo se ako vjerujemo da se unutar zajedničke valute može postići stvarnu promjenu. Syriza bi se trebala radikalizirati.


Sporazum između Grčke i EU, potpisan nakon tri tjedna intenzivnih pregovora, predstavlja kompromis postignut pod ekonomskim pritiskom. Jedino njegovo svojstvo koje odgovara Grčkoj jest da omogućava Syrizinoj vladi da preživi i da se nastavi dalje boriti. Nastavak te borbe započinje vrlo skoro. Grčka će u pregovorima u lipnju morati dogovoriti sporazum o dugoročnom financiranju, a u srpnju i kolovozu očekuju je pozamašne otplate duga. U naredna četiri mjeseca vlada će se morati pribrati kako bi u pregovorima uspješno zaobišla prepreke i provela svoj radikalni program. O grčkom uspjehu ovisi i uspjeh europske ljevice u borbi protiv sila koje promiču mjere štednje i trenutno guše kontinent.
EU, predvođena Njemačkom, cinično je čekala trenutak u kojem će pritisak na grčke banke dosegnuti točku vrenja. Do večernjih sati u petak 20. veljače, Syrizina je vlada morala prihvatiti sporazum ili se suočiti s kaotičnim financijskim uvjetima u idućem tjednu za koje se nije nimalo pripremila

Tijekom veljače grčki je pregovarački tim upao u dvostruku zamku. Prva je bila oslanjanje grčkih banaka na Europsku središnju banku (ESB) za osiguravanje likvidnosti, bez koje bi iste prestale funkcionirati. Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke, povećao je pritisak uvođenjem strožih uvjeta pružanja likvidnosti. Zabrinuti načinom na koji se situacija razvijala, štediše tih banaka povlačile su svoja sredstva, a grčke su banke u danima potkraj pregovorâ svakodnevno gubile po milijardu eura likvidnosti.

Druga zamka bila je potreba grčke države za financijskim sredstvima kojima bi servisirala dugove i isplaćivala plaće. Tijekom trajanja pregovora ta su se sredstva sve više smanjivala. EU, predvođena Njemačkom, cinično je čekala trenutak u kojem će pritisak na grčke banke dosegnuti točku vrenja. Do večernjih sati u petak 20. veljače, Syrizina je vlada morala prihvatiti sporazum ili se suočiti s kaotičnim financijskim uvjetima u idućem tjednu za koje se nije nimalo pripremila.

Tim je sporazumom produžen ugovor o zajmu, što je Grčkoj omogućilo četiri mjeseca zajamčenih financijskih sredstava. Provedba tog sporazuma podliježe redovitoj procjeni “institucija”, tj. Europske komisije, ESB-a i MMF-a. Zemlja je bila prisiljena proglasiti da će “u potpunosti i pravodobno” ostvariti sve obveze prema svojim vjerovnicima.

Nadalje, Grčka je prisiljena težiti postizanju “prikladnog” primarnog proračunskog viška; suzdržati se od unilateralnih poteza koji bi mogli “negativno utjecati na fiskalne ciljeve”; te provesti “reforme” koje se kose sa Syrizinim predizbornim obećanjima o smanjenju poreza, podizanju iznosa minimalne plaće, preokretanju privatizacije poduzećâ te razrješenju humanitarne krize.

Ukratko, Syrizina je vlada platila visoku cijenu da bi se održala na životu. Stvari će postati još teže zbog iznimno nesigurnog i opasnog stanja u kojem se nalazi grčko gospodarstvo.
Fiskalna je situacija toliko teška da bi mogla dovesti i do bržeg raspleta događaja. Prihodi od poreza se urušavaju, dijelom zbog zakočene ekonomije, a dijelom zato što ljudi zadržavaju svoje isplate u iščekivanju ukidanja izvanrednog poreznog opterećenja koje im je bilo nametnuto tijekom posljednjih nekoliko godina
Rast je u 2014. godini iznosio mizernih 0,7 posto, a tijekom posljednjeg tromjesečja tê godine, BDP je čak i pao. Industrijska proizvodnja u prosincu je pala za daljnjih 3,8 posto, a čak je i maloprodaja, unatoč Božiću, opala za 3,7 posto. Međutim, indikator koji najviše zabrinjava je pad cijena za 2,8 posto u siječnju. Grčka se ekonomija nalazi u deflatornoj spirali s vrlo malo pogona ili bez njega. Imajući to u vidu, inzistiranje na mjerama štednje i “primarnoj bilanci” ravno je osvetoljubivom ludilu.

Za Syrizu će predstojeća četiri mjeseca biti razdoblje neprestane borbe. Nema sumnje da će se vlada suočiti s velikim poteškoćama pri pokušaju da zadovolji provjeru koju će “institucije” provesti u travnju, kako bi time osigurala prijenos prijeko potrebnih financijskih sredstava. Dapače, fiskalna je situacija toliko teška da bi mogla dovesti i do bržeg raspleta događaja. Prihodi od poreza se urušavaju, dijelom zbog zakočene ekonomije, a dijelom zbog toga što ljudi zadržavaju svoje isplate u iščekivanju ukidanja izvanrednog poreznog opterećenja koje im je bilo nametnuto tijekom posljednjih nekoliko godina. Javna riznica naći će se pod značajnim pritiskom već u ožujku, kada na naplatu dolaze poprilično velike rate duga.

No, čak i pod pretpostavkom da vlada uspije navigirati ovim tjesnacima, Grčka će u lipnju ponovno morati pristupiti pregovorima s EU radi ugovora o dugoročnom financiranju. Zamka iz veljače još uvijek je vrlo prisutna i spremna da ju se namjesti.

Što bismo mi kao članovi Syrize trebali učiniti i na koji bi nam način ljevica diljem Europe mogla u tome pomoći? Najvažniji korak je da shvatimo da je došao kraj strategiji nadanja u mogućnost postizanja radikalne promjene unutar institucionalnog okvira zajedničke valute. Ta nam je strategija omogućila ostvarivanje izbornog uspjeha obećanjem da ćemo narod Grčke osloboditi mjera štednje bez da ga moramo suočiti s ozbiljnom i teškom zavadom Grčke i eurozone. Nažalost, događaji koji su uslijedili pokazali su van svake sumnje da je to nemoguće sprovesti, i kako je vrijeme da se suočimo sa stvarnošću.

Kako bi Syriza izbjegla kolaps ili potpunu predaju, moramo biti istinski radikalni.
Eurozona neće postati “prijateljski nastrojena” monetarna unija koja podržava radne ljude. Grčka za pregovarački stol mora donijeti cijeli niz opcija, i biti spremna na izvanredne mjere osiguravanja likvidnosti uz svijest da se svim neprilikama može upravljati, ukoliko je narod na to pripremljen
Naša snaga leži isključivo u ogromnoj i širokoj podršci koju još uvijek uživamo. Vlada bi žurno trebala započeti s provedbom mjera kojima bi se umanjio ogroman pritisak koji radnici trpe posljednjih nekoliko godina: zabraniti deložacije iz domova, otpisati javni dug, ponovno priključiti kućanstva na električnu mrežu, podignuti minimalnu plaću te zaustaviti privatizacije. To je program na osnovu kojega smo dobili izbore. Ukoliko želimo zadržati potporu naroda, fiskalni ciljevi i nadzor od strane “institucija” trebali bi zauzeti sporedno mjesto u našim računicama.

Istovremeno, naša bi vlada morala pristupiti nadolazećim lipanjskim pregovorima s vrlo različitim stavom od onoga kojega je imala u pregovorima iz veljače. Eurozona se ne može reformirati i neće postati “prijateljski nastrojena” monetarna unija koja podržava radne ljude. Grčka sa sobom za pregovarački stol mora donijeti cijeli niz opcija, i mora biti pripremljena na izvanredne mjere osiguravanja likvidnosti uz svijest da se svim potencijalnim neprilikama može upravljati, ukoliko je njezin narod na to pripremljen. Uostalom, EU je od te zemlje već napravila katastrofu.

Syrizi bi u pomoć mogle priteći snage europske ljevice, no jedino ukoliko se ljevica riješi vlastitih iluzija i započne predlagati suvisle politike koje bi konačno Europu mogle lišiti apsurda u koji se zajednička valuta pretvorila. Tek u takvoj situaciji bi moglo doći do šanse da se mjere štednje uistinu ukinu diljem kontinenta. Za sve nas vrijeme je sve kraće i kraće.



Costas Lapavitsas je parlamentarni zastupnik Syrize i profesor ekonomije na Školi za orijentalne i afričke studije SOAS.


S engleskog preveo Martin Beroš


Adaptirana fotografija Costasa Lapavitsasa koju je uslikao Bruno Simao preuzeta je sa stranice Class-a – Centre for Labour and Social Studies

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma



Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve