Cameronova podvala s “besplatnim školama”

Praksa kreativnog imenovanja neoliberalnih politika, kojoj smo imali prilike svjedočiti i u Hrvatskoj tijekom opetovanih uvođenja “besplatnog visokog obrazovanja” (koje unatoč svom imenu podrazumijeva studentsku financijsku participaciju) od strane više hrvatskih ministara obrazovanja, prisutna je i u kontekstu Ujedinjenog kraljevstva, gdje torijevska vlada gura projekt “besplatnih škola” koji predstavlja prijetnju javnom sektoru obrazovanja.


Cameronova najava o osnivanju pet stotina “besplatnih škola” besraman je pokušaj skretanja pozornosti s rezova koje provodi u sektoru obrazovanja, tvrdi John Westmoreland


Najava o otvaranju dodatnih 500 “besplatnih škola” (Free Schools[*]) ukoliko torijevci nakon izbora oforme vladu, koincidirala je s Cameronovim rezanjem proračuna Programa cjeloživotnog obrazovanja (Adult Learning) za 24 posto.

Rezovi u programu cjeloživotnog obrazovanja rezultirat će kobnim posljedicama. Fakulteti koji su već izgradili sustav predavanja za pristup obrazovanju (Access to Education courses), koji ljudima pruža novu priliku da se obrazuju, primorani su otpuštati predavače i ukidati predavanja, što će se osjetiti u mnogim radničkim zajednicama. Ljudima koji se žele prekvalificirati ili postići samoostvarenje, bit će uskraćena prilika da to učine.
Cameronova je namjera projektom besplatnih škola podvući političku liniju razdvajanja između torijevaca i laburista. Računa se da će laburisti ponuditi mlaku kritiku, ali da se neće usuditi zaprijetiti vraćanjem projekta besplatnih škola pod kontrolu lokalnih zajednica, ponajviše zbog toga što su rezovi osujetili sposobnost lokalnih vijeća za učinkovito upravljanje obrazovanjem
Brojne odrasle osobe koriste obrazovanje kao priliku da upoznaju nove i zanimljive ljude, ali i da nanovo izgrade vlastiti život, a studije pokazuju kako obrazovanje odraslih također može poslužiti i kao utočište za žene u nasilnim vezama. Napad na Adult Learning predstavlja napad na naše pravo na cjeloživotno obrazovanje.

Cameronova najava otvaranja petsto besplatnih škola blatantan je pokušaj skretanja pozornosti s rezova koje provodi u sektoru obrazovanja. Unatoč tome, njegova je namjera projektom besplatnih škola podvući političku liniju razdvajanja između torijevaca i laburista. Računa se da će laburisti ponuditi mlaku kritiku, ali da se neće usuditi zaprijetiti vraćanjem projekta besplatnih škola pod kontrolu lokalnih zajednica, ponajviše zbog toga što su rezovi osujetili sposobnost lokalnih vijeća za učinkovito upravljanje obrazovanjem.

Međutim, činjenice ne podupiru torijevsku priču. Besplatne škole ne unaprjeđuju obrazovanje, a ni njegove zakonske odredbe – one mu štete. Torijevci su izdvojili 1,7 milijardi funti za financiranje projekta besplatnih škola u 2014./2015. godini. Radi se o trećini financijskih sredstava namijenjenih izgradnji novih škola na lokacijama po cijeloj Engleskoj. Dakle, torijevski najdraži projekt šteti obrazovanju u cjelini.

Trinaest posto nastavnika u besplatnim školama je nekvalificirano, a kako se može vidjeti iz dolje prikazanog grafikona, prema statistikama Ofsteda besplatne škole zaostaju za drugim školama u pružanju kvalitetnog obrazovanja.


Stoga možemo kategorički ustvrditi da su torijevski argumenti u prilog projektu besplatnih škola u potpunosti nevaljani. Međutim, i kampanja protiv projekta besplatnih škola mora poraditi na nekim argumentima.

Problem sa kojim se suočavamo u toj kampanji leži u sljedećem: tamo gdje su postojeće škole pretrpane, a školsko osoblje demoralizirano vladinim rezovima – nova škola, za koju se doima kao da se nalazi izvan tog kaosa, još uvijek će biti privlačna opcija roditeljima koji nisu upoznati s argumentima koje iznosimo.

Kako bismo se suprotstavili projektu besplatnih škola i privatizaciji obrazovanja, trebali bismo osvijestiti činjenicu da se ovaj projekt ne tiče isključivo obrazovanja. Naime, Cameron namjerava iskoristiti projekt besplatnih škola kako bi zagovarao tezu o korisnosti šire shvaćenih vrijednosti slobodnotržišnog kapitalizma, te njihova obećanja izlaza iz siromaštva koje je njegova vlada stvorila
Naime, torijevci će pronaći primjere besplatnih škola za koje bi se moglo reći da imaju određenu važnost u lokalnoj zajednici. To se često događa u gradovima gdje postoji ozbiljno siromaštvo i nezaposlenost. Jedan od takvih primjera je općina Blackburn-Darwen. U gradu s visokom razinom nezaposlenosti postoji trinaest srednjih škola, od kojih je pet besplatnih škola.

Torijevce zasigurno raduje činjenica da je korporativni prijatelj i parlamentarni zastupnik laburista Jack Straw odigrao značajnu ulogu u dovođenju projekta besplatnih škola u Blackburn. Nedavni članak u Guardianu navodi izjavu upravitelja obrazovne zaklade Tauheedul (Tauheedul Educational Trust), koji upravlja dvjema besplatnim školama u gradu: „Kada imate ovakva nova mjesta, i nove škole, to uistinu dovodi do inovacija u okviru tih novih škola. No, to također znači – a tome sam svjedočio – da će i okolne škole podići svoje standarde.“ Eto kako netko tko ostvaruje korist od privatizacije postaje konzervativni glasnogovornik za obrazovanje. Straw je pomogao u osnivanju obje Tauheedul škole.

Kako bismo se suprotstavili projektu besplatnih škola i privatizaciji obrazovanja, trebali bismo osvijestiti činjenicu da se ovaj projekt ne tiče isključivo obrazovanja. Naime, Cameron namjerava iskoristiti projekt besplatnih škola kako bi zagovarao tezu o korisnosti šire shvaćenih vrijednosti slobodnotržišnog kapitalizma, te njihova obećanja izlaza iz siromaštva koje je njegova vlada stvorila.

Torijevci su projekt besplatnih škola uklopili u narativ o državnom obrazovanju koje je zakazalo. Inicijativa i kreativnost ugušene su birokracijom lokalne samouprave i obrambenim djelovanjem sindikata u prosvjeti, za razliku od besplatnih škola, za koje se neovisno o stvarnim dokazima tvrdi da oslobađaju kreativnost, osnažuju roditelje te im pružaju mogućnost izbora. Moramo istaknuti da se ideologija u pozadini projekta besplatnih škola služi istom logikom koja pokreće mjere štednje, naime da privatni sektor može uspjeti tamo gdje su demokratski izabrana tijela zakazala.

Obrazovanje nije jedino koje će ovime biti pogođeno. Jednom kada se naviknemo na ideju besplatnih škola, zašto ne bismo uveli i „besplatne bolnice“? Moramo ispreplesti argumente koje koristimo u obrani obrazovanja s argumentima pomoću kojih stajemo u obranu NHS-a (javnog zdravstvenog servisa), kako bismo prekinuli ciklus rezova i privatizacija
Ako se radničku klasu uspije uvjeriti u to da će projekt besplatnih škola više odgovarati potrebama zajednice od državnih obrazovnih institucija, tada će se torijevske vrijednosti, koje naglašavaju kompetitivnost među školama i privatno upravljanje javnim sektorom obrazovanja, moći koristiti kao pokazni primjer za daljnju privatizaciju, te daljnje rezove u školama pod ingerencijom lokalnih uprava. Tržišno ludilo predstavlja se kao čarolija, uz uvjet da laburisti podbace u izricanju ikakve značajnije kritike, a pogled na evidenciju o njihovoj dosadašnjoj potpori procesima privatizacije obrazovanja čini to deprimirajuće izvjesnim.

Obrazovanje nije jedino koje će ovime biti pogođeno. Jednom kada se naviknemo na ideju besplatnih škola, zašto ne bismo uveli i „besplatne bolnice“? Moramo ispreplesti argumente koje koristimo u obrani obrazovanja s argumentima pomoću kojih stajemo u obranu NHS-a (javnog zdravstvenog servisa, op. prev.), kako bismo prekinuli ciklus rezova i privatizacija.

Aktivnosti kojima se bave narodni plenumi (Peoples Assembly) trenutno su potrebnije nego ikada. Moramo pokazati kako je logika u pozadini projekta besplatnih škola istovjetna logici koja leži u podlozi mjera štednje. Ako želite očuvati NHS, zaustaviti rat i stati na kraj nejednakostima, morate se zalagati za sustav državnog obrazovanja koje je u potpunosti javno financirano i besplatno za krajnje korisnike.



Grafikon prikazuje postotke među ispitanicima kojima je bilo postavljeno pitanje “Podržavate li, ili se protivite osnivanju “besplatnih škola”?”; Izvor: YouGov, 4.-5. 12. 2014.


S engleskog prevela Karolina Hrga



Prevoditeljske opaske

[*] Besplatne škole u Engleskoj su vrsta akademske, neprofitne organizacije, koje financira država i koje ne podliježu kontroli lokalne vlasti. Besplatne škole su projekt konzervativno-liberalnodemokratske koalicije predstavljen kao dio inicijative Big Society pod načelnom idejom da roditeljima, nastavnicima, dobrotvornim organizacijama i tvrtkama omogući kreiranje vlastitih škola. No ista ideja podrazumijeva komercijalizaciju školstva, nastavnike koji ne moraju nužno biti kvalificirani (Qualified Teacher Status/QTS), te financiranje, a onda i usmjeravanje kurikuluma škole od strane korporacija i/ili vjerskih organizacija. (Izvor 1, 2) Big Society – politička ideologija razvijena u ranom 21. stoljeću. Ideja predlaže “integriranje slobodnog tržišta s teorijom društvene solidarnosti utemeljene na hijerarhiji i voluntarizmu”. Konceptualno se oslanja na mješavinu “konzervativnog komunitarizma i slobodarskog paternalizma”. (Izvor)


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice Ryana Gallaghera.



Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve