“Život se i dalje bori za opstanak”: znanstvena studija protiv BP-jevog spina

Dok se bliži peta obljetnica naftne havarije platforme Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu, godišnji znanstveni izvještaj organizacije National Wildlife Federation proturječi medijskoj kampanji British Petroleuma kojom ta tvrtka pokušava oslikati pozitivnu sliku katastrofe koju je uzrokovala pa potom sanirala na pogrešan način. Tvrtki je pritom cilj smanjiti iznos nadoknade za počinjenu štetu. No ekosustav u Meksičkom zaljevu ne oporavlja se niti približno brzo koliko BP tvrdi. Bit će potrebna desetljeća samo da bi se izmjerila ukupna šteta po ovaj ekosustav.


“Mogle bi proći godine ili čak desetljeća prije nego saznamo ukupni učinak, a jasno je da je potrebno još istraživanja”, navodi se u izvještaju National Wildlife Federation


Usprkos tvrdnjama naftne tvrtke BP (British Petroleum) da se Meksički zaljev uspješno oporavlja od posljedica havarije na naftnoj platformi Deepwater Horizon iz 2010. godine, godišnja studija ekosistema i vrsta koje u njemu žive pokazuje da se još uvijek mogu osjetiti posljedice katastrofalne eksplozije i velikog izljeva nafte koji je uslijedio –
“Biljne i životinjske vrste i dalje se bore” kako bi se oporavile diljem ove regije – u dubokim dijelovima mora, na pješčanim plažama, bujnim močvarnim područjima i na koraljnim grebenima
a u mnogim slučajevima te posljedice još uvijek nisu u potpunosti istražene.

20. travnja navršit će se peta obljetnica najvećeg izljeva nafte u more u povijesti SAD-a. Kao što organizacija National Wildlife Federation (NFW) napominje u izvještaju kojeg je objavila 30. ožujka, “biljne i životinjske vrste i dalje se bore” kako bi se oporavile diljem ove regije – u dubokim dijelovima mora, na pješčanim plažama, bujnim močvarnim područjima i na koraljnim grebenima.

Među nalazima koji su detaljno obrađeni u studiji NFW-a (Five Years and Counting: Gulf Wildlife in the Aftermath of the Deepwater Horizon Disaster) su:

  • 2014. godine je broj umrlih dupina na obalama Louisiane bio četiri puta veći od dotad zabilježene prosječne stope smrtnosti, a sve je više dokaza da je taj porast smrtnosti povezan s naftnom katastrofom iz 2010. godine.
  • Procjenjuje se da je smrt 12 posto smeđih pelikana i 32 posto smijućih galebova (Leucophaeus atricilla) u sjevernom dijelu Meksičkog zaljeva posljedica BP-evog izljeva nafte.
  • Izlivena nafta i disperzijska sredstva korištena pri sanaciji izljeva pronađeni su u jajima bijelih pelikana u tri države u kojima se gnijezde – Minnesoti, Iowi i Illinoisu.
  • Izloženost nafti dokazano je uzrokovala abnormalan razvoj u mnogih vrsta ribe, uključujući sljedeće vrste: lampuga, Fundulus grandis (Gulf killifish) te plavoperajnu i žutoperajnu tunu.
  • Kolonije koralja u pet zasebnih područja Meksičkog zaljeva – tri u dubokom moru i dvije u plićim morskim vodama – značajno su oštećene naftom.
  • Nafta je pronađena u sedimentima duboko u Meksičkom zaljevu, na području veličine 3100 km2 koje okružuje mjesto podmorskog izvora naftne bušotine.

“Mogle bi proći godine ili čak desetljeća prije nego saznamo ukupni učinak, a jasno je da je potrebno još istraživanja”, navodi se u izvještaju. “U međuvremenu, obnova ekosustava Meksičkog zaljeva mora zauzeti položaj istaknutog prioriteta za SAD”.

British Petroleum tvrdi da bi kazna veća od 2,3 milijarde dolara – što je manje od petine iznosa kazne za ekološku štetu koju američki tužitelji traže da tvrtka plati – tvrtku ostavila bez svih novčanih sredstava za njenu ovogodišnju proizvodnju nafte u SAD-u
Izvještaj NWF-a izravno proturječi pozitivnijoj perspektivi koju BP pokušava oslikati.

Kao što se navodi u Guardianu, “tijekom posljednjih mjesec dana BP je objavio PR materijale u kojima ističe otpornost i oporavak prirode u Meksičkom zaljevu, kao i izvještaj u kojem kompilira one znanstvene studije u kojima se tvrdi da se to područje brzo i uspješno oporavlja”.

U uvodu tog izvještaja, kojeg je financirao BP, tvrdi se sljedeće: “Područja koja su bila pogođena oporavljaju se, a podaci koje je BP dosad prikupio i analizirao ne ukazuju na značajan dugoročni učinak na populaciju bilo koje vrste u Meksičkom zaljevu”.

No okolišni su aktivisti te tvrdnje označili korporacijskim spinom koji je prvenstveno usmjeren na smanjenje iznosa globe koju je korporacija dužna platiti. U sudskim dokumentima koje je dostavio prošlog tjedna BP tvrdi da bi kazna veća od 2,3 milijarde dolara – što je manje od petine iznosa kazne za ekološku štetu koju američki tužitelji traže da tvrtka plati – tvrtku ostavila bez svih novčanih sredstava za njenu ovogodišnju
“BP je možda spreman prkositi znanstvenim studijama, tvrditi da je “aktivno čišćenje” završeno i umanjivati značaj kugli katrana koje se i dalje pojavljuju duž obale Zaljeva, no time neće uspjeti ušutkati glasove stanovnika Zaljeva i ove zemlje”
proizvodnju nafte u SAD-u.

“Dosta nam je obazrivog načina na koji smo do sada reagirali na stalne PR poteze BP-a s ciljem da diskreditira znanstvenike i ekološke grupe koje rade na obnovi ekosustava Zaljeva i žele omogućiti poštovanje prema ljudima koji su u ovoj katastrofi izgubili živote ili sredstva za život”, objavila je organizacija Ocean Conservancy u izjavi na svom blogu reagirajući na izvještaj BP-a.

U međuvremenu, organizacija Gulf Restoration Network poziva BP da “prestane sa svojom kampanjom poricanja, prijevare i opstrukcija i napokon prizna krivnju”.

“Četiri godine nakon havarije na bušotini Deepwater Horizon iz 2010., nakon razdoblja u kojem su njene posljedice postajale sve očitije, grozno je i nepravedno da BP financira PR kampanju kako bi lažno predstavio stvarne učinke katastrofe”, stoji u peticiji na web stranici organizacije Gulf Restoration Network. “BP je možda spreman prkositi znanstvenim studijama, tvrditi da je ‘aktivno čišćenje’ završeno i umanjivati značaj slojeva katrana i kugli katrana koje se i dalje pojavljuju duž obale Meksičkog zaljeva, no time neće uspjeti ušutkati glasove stanovnika Meksičkog zaljeva i ove zemlje”.


S engleskog preveo Damjan Rajačić

Objavljeno na Common Dreams 31. ožujka 2015. godine. Ovaj je članak dostupan pod licencom Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0.


Fotografija je preuzeta s Guardiana (Gerald Herbert/AP) i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve