Zašto smo se odlučili sindikalno organizirati

Zaposlenici internetske medijske tvrtke Gawker Media, pod čijim se vlasništvom nalazi osam portala i blogova (Gawker.com, Deadspin, Lifehacker, Gizmodo, io9, Kotaku, Jalopnik i Jezebel), odlučili su osnovati sindikat. Kako u ovom članku piše Hamilton Nolan: “sindikat je jedini pravi mehanizam koji omogućuje zaposlenicima da se udruže i pregovaraju kolektivno, a ne kao hrpa zasebnih pojedinaca bez stvarne moći. Sindikat je koristan u dobrim razdobljima (u kakvom se naša tvrtka sada srećom nalazi), a još više u onim lošima (koja će neminovno doći).” Ukoliko se uspiju sindikalno organizirati, tvrtka Gawker Media poslala bi prva veća internetska medijska tvrtka u SAD-u sa sindikalnom organizacijom.

Neki od nas u redakciji Gawker Media odlučili smo pokušati osnovati sindikat. Evo kratkog objašnjenja naših razloga.

Za početak ću reći da najradije još ne bih pisao ovu o ovoj priči jer se naš pokušaj sindikalnog organiziranja još uvijek nalazi u svojoj ranoj fazi. Bilo bi lakše da se rasprava o tome provodi interno. No Gawker Media je – bilo to dobro ili loše – tvrtka s bogatom poviješću ogovaranja. Jučer se velika skupina članova redakcije koji predstavljaju naše brojne web stranice sastala sa sindikalnim organizatorima u sjedištu sindikata Writers Guild u New Yorku. Kad nekoliko desetaka ljudi sazna za nešto to se kod nas odmah pročuje i dopre do sviju. Također imamo i taj etos “radikalne transparentnosti” koji nas primorava da o problemima raspravljamo otvoreno. Primio sam obavijest da će se o pokušaju sindikalnog organiziranja raspravljati na našem tjednom sastanku svih zaposlenika koji će se održati danas, a Tommy Craggs, urednički direktor naše tvrtke, i Max Read, urednik Gawkera, potaknuli su me da prvi napišem nešto o toj temi. Stoga ovaj tekst.

Općenito govoreći Gawker Media je vrlo dobro mjesto za rad. Zašto bismo se onda htjeli sindikalno organizirati? Ne mogu govoriti u ime svih, no za mene vrijede ovi motivi:

Svakom radnom mjestu treba sindikat. Sindikat je jedini pravi mehanizam kojemu je svrha predstavljati interese zaposlenih u poduzeću. Također, sindikat je jedini pravi mehanizam koji omogućuje zaposlenicima da se udruže i pregovaraju kolektivno, a ne kao hrpa zasebnih pojedinaca bez stvarne moći. Sindikat je koristan u dobrim razdobljima (u kakvom se naša tvrtka sada srećom nalazi), a još više u onim lošima (koja će neminovno doći).

• Iako uprava relativno dobro vodi našu tvrtku, isplaćuje relativno konkurentne plaće u usporedbi s drugim tvrtkama te se prema svojim zaposlenicima odnosi relativno dobro, i dalje postoje određeni problemi za koje mnogi zaposlenici žele da se riješe. Želimo zajamčiti da svatko prima plaću koja je poštenog iznosa s obzirom na broj godina koje su zaposlenici proveli radeći za tvrtku i s obzirom na zahtjevnost poslova i rada koji obavljaju. Želimo zajamčiti da se stvari kao što su plaće i povišice određuju na pošten, transparentan i nepristran način. Željeli bismo imati neki osnovni mehanizam koji bi zaposlenicima dao mogućnost suodlučivanja o odlukama koje utječu na sve nas.

• U neko je vrijeme većina medija imala sindikat. No kako se novinarstvo uvelike preselilo na internet i procvalo u posljednjih 20-ak godina, sindikalno organizirana radna mjesta postajala su sve veća rijetkost u toj industriji. Gawker Media bi bila prva veća internetska medijska tvrtka sa sindikalnom organizacijom. To je nešto na što bi svatko u ovoj tvrtki – kako zaposlenici tako i uprava i vlasnici – mogao biti ponosan. Brojne su tvrtke u ovoj industriji čijim bi radnicima sindikalno organiziranje moglo biti od velike i presudne koristi. Ako mi uspijemo pokazati da je takvo nešto moguće nadam se da će to predstavljati pozitivan presedan za druge.

Već se može uočiti veliki interes za ovu ideju među urednicima Gawker Media zaposlenima u New Yorku (no oni mogu puno bolje govoriti u svoje ime, a ja sam siguran da će to i učiniti). Konačni oblik koji će sindikat poprimiti, tko će ga točno sačinjavati i za koje će se konkretne ciljeve boriti – to sve tek ostaje vidjeti. No nakon našeg sastanka sinoć ja sam optimističan i nevjerojatno impresioniran jedinstvom koje su pokazale različite skupine zaposlenika. Nitko ne nastoji naštetiti tvrtki, ili je svesti na prosjački štap, ili pronaći načina da napadne ljude koji je vode. Mi je samo pokušavamo učiniti nešto funkcionalnijom i nešto poštenijom prema zaposlenicima.

Industrija internetskih medija uprihođuje veliki novac. Sada je moguće ostvariti pravu karijeru u ovoj industriji, a ne tek naći kratkotrajni posao. Organizirana radna snaga dio je sazrijevanja. Nemam sumnje da će Gawker Media iz tog iskustva izaći jači nego što je ikada bio.

Za svakoga.
Ukoliko imate pitanja, kontaktirajte me e-mailom na hamilton@gawker.com
S engleskog preveo Damjan Rajačić

Fotografija je preuzeta sa stranice gawker.com i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.