Zašto smo se odlučili sindikalno organizirati

Zaposlenici internetske medijske tvrtke Gawker Media, pod čijim se vlasništvom nalazi osam portala i blogova (Gawker.com, Deadspin, Lifehacker, Gizmodo, io9, Kotaku, Jalopnik i Jezebel), odlučili su osnovati sindikat. Kako u ovom članku piše Hamilton Nolan: “sindikat je jedini pravi mehanizam koji omogućuje zaposlenicima da se udruže i pregovaraju kolektivno, a ne kao hrpa zasebnih pojedinaca bez stvarne moći. Sindikat je koristan u dobrim razdobljima (u kakvom se naša tvrtka sada srećom nalazi), a još više u onim lošima (koja će neminovno doći).” Ukoliko se uspiju sindikalno organizirati, tvrtka Gawker Media poslala bi prva veća internetska medijska tvrtka u SAD-u sa sindikalnom organizacijom.



Neki od nas u redakciji Gawker Media odlučili smo pokušati osnovati sindikat. Evo kratkog objašnjenja naših razloga.

Za početak ću reći da najradije još ne bih pisao ovu o ovoj priči jer se naš pokušaj sindikalnog organiziranja još uvijek nalazi u svojoj ranoj fazi. Bilo bi lakše da se rasprava o tome provodi interno. No Gawker Media je – bilo to dobro ili loše – tvrtka s bogatom poviješću ogovaranja. Jučer se velika skupina članova redakcije koji predstavljaju naše brojne web stranice sastala sa sindikalnim organizatorima u sjedištu sindikata Writers Guild u New Yorku. Kad nekoliko desetaka ljudi sazna za nešto to se kod nas odmah pročuje i dopre do sviju. Također imamo i taj etos “radikalne transparentnosti” koji nas primorava da o problemima raspravljamo otvoreno. Primio sam obavijest da će se o pokušaju sindikalnog organiziranja raspravljati na našem tjednom sastanku svih zaposlenika koji će se održati danas, a Tommy Craggs, urednički direktor naše tvrtke, i Max Read, urednik Gawkera, potaknuli su me da prvi napišem nešto o toj temi. Stoga ovaj tekst.

Općenito govoreći Gawker Media je vrlo dobro mjesto za rad. Zašto bismo se onda htjeli sindikalno organizirati? Ne mogu govoriti u ime svih, no za mene vrijede ovi motivi:

Svakom radnom mjestu treba sindikat. Sindikat je jedini pravi mehanizam kojemu je svrha predstavljati interese zaposlenih u poduzeću. Također, sindikat je jedini pravi mehanizam koji omogućuje zaposlenicima da se udruže i pregovaraju kolektivno, a ne kao hrpa zasebnih pojedinaca bez stvarne moći. Sindikat je koristan u dobrim razdobljima (u kakvom se naša tvrtka sada srećom nalazi), a još više u onim lošima (koja će neminovno doći).

• Iako uprava relativno dobro vodi našu tvrtku, isplaćuje relativno konkurentne plaće u usporedbi s drugim tvrtkama te se prema svojim zaposlenicima odnosi relativno dobro, i dalje postoje određeni problemi za koje mnogi zaposlenici žele da se riješe. Želimo zajamčiti da svatko prima plaću koja je poštenog iznosa s obzirom na broj godina koje su zaposlenici proveli radeći za tvrtku i s obzirom na zahtjevnost poslova i rada koji obavljaju. Želimo zajamčiti da se stvari kao što su plaće i povišice određuju na pošten, transparentan i nepristran način. Željeli bismo imati neki osnovni mehanizam koji bi zaposlenicima dao mogućnost suodlučivanja o odlukama koje utječu na sve nas.

• U neko je vrijeme većina medija imala sindikat. No kako se novinarstvo uvelike preselilo na internet i procvalo u posljednjih 20-ak godina, sindikalno organizirana radna mjesta postajala su sve veća rijetkost u toj industriji. Gawker Media bi bila prva veća internetska medijska tvrtka sa sindikalnom organizacijom. To je nešto na što bi svatko u ovoj tvrtki – kako zaposlenici tako i uprava i vlasnici – mogao biti ponosan. Brojne su tvrtke u ovoj industriji čijim bi radnicima sindikalno organiziranje moglo biti od velike i presudne koristi. Ako mi uspijemo pokazati da je takvo nešto moguće nadam se da će to predstavljati pozitivan presedan za druge.

Već se može uočiti veliki interes za ovu ideju među urednicima Gawker Media zaposlenima u New Yorku (no oni mogu puno bolje govoriti u svoje ime, a ja sam siguran da će to i učiniti). Konačni oblik koji će sindikat poprimiti, tko će ga točno sačinjavati i za koje će se konkretne ciljeve boriti – to sve tek ostaje vidjeti. No nakon našeg sastanka sinoć ja sam optimističan i nevjerojatno impresioniran jedinstvom koje su pokazale različite skupine zaposlenika. Nitko ne nastoji naštetiti tvrtki, ili je svesti na prosjački štap, ili pronaći načina da napadne ljude koji je vode. Mi je samo pokušavamo učiniti nešto funkcionalnijom i nešto poštenijom prema zaposlenicima.

Industrija internetskih medija uprihođuje veliki novac. Sada je moguće ostvariti pravu karijeru u ovoj industriji, a ne tek naći kratkotrajni posao. Organizirana radna snaga dio je sazrijevanja. Nemam sumnje da će Gawker Media iz tog iskustva izaći jači nego što je ikada bio.

Za svakoga.


Ukoliko imate pitanja, kontaktirajte me e-mailom na hamilton@gawker.com


S engleskog preveo Damjan Rajačić




Fotografija je preuzeta sa stranice gawker.com i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.
  • 1. lipnja 2017. Osijek - Essegg 1905., naklada R. Bačić. Gornjegradsko šetalište - Oberstädter Park. (izvor: Vladimir Tkalčić @ Flickr prema Creative Commons licenci). Diskretni šarm revizije Povodom osječkog predstavljanja makedonskog prijevoda romana Unterstadt i drugog kruga lokalnih izbora u kojima sudjeluje i njegova autorica Ivana Šojat kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnicu Osijeka, donosimo analizu političke dimenzije Šojatina književnog teksta koji se skladno uklopio u postsocijalističke prozne trendove na ovim prostorima, barem na dva načina: kriminaliziranjem Narodnooslobodilačke borbe u skladu s teorijom o dvama totalitarizmima te viktimizacijom kapitalista izvlaštenih nakon pobjede socijalističke revolucije u Jugoslaviji.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.
  • 9. svibnja 2017. Žute gumene rukavice (izvor: russellstreet @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci.) Diktat norme u agencijskom čišćenju U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
  • 7. svibnja 2017. „Hugo Boss kolekcija 1934“, autor: Cengizhankilicoglu (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.