Ujedinite se i borite!

Film Pride (“Ponos”, 2014.) prikazuje solidarno organiziranje londonske gay zajednice s ciljem podrške štrajku rudara u gradu Onllwyn na jugu Walesa 1984. godine. Ta zajednica prikuplja novčana sredstva, organizira dobrotvorne koncerte i daje pomoć rudarima na terenu. Film Pride šalje jasnu poruku o važnosti zajedničke, ujedinjene borbe. Kako je izjavio Mark Ashton, pokretač tog pokreta solidarnosti: braniti radnički pokret također znači braniti prava homoseksualaca – jer jednom kada su obrambene organizacije poput sindikata uništene “stvar nije moguće zaustaviti“. Film možete pogledati 9. svibnja u 21h u igranoj konkurenciji 8. Subversive festivala.


Film Ponos (Pride) nije samo izvrsna povijest radništva, on je podsjetnik na to kako bi prava solidarnost trebala izgledati.


Nema sumnje da je riječ o trendu: gledatelji vole gledati kako se britanski radnici bore protiv deindustrijalizacije. Recenzenti i filmski kritičari brzo su ukazali na to da izniman uspjeh Pridea u kinima slijedi neočekivan uspjeh filmova Borimo se do kraja (Brassed Off), Billy Elliot i Skidajte se do kraja (The Full Monty).

Ove usporedbe su dovoljno prikladne, no promiče im važan način na koji Pride izvrće žanrovske odrednice koje uobičajeno izazivaju simpatije kod gledatelja. Iako je zajednica rudarskog grada Onllwyn u južnom Walesu središnji dio radnje filma, Pride nije ispričan kroz oči rudara ili njihovih supruga već iz perspektive londonskih homoseksualca i lezbijki koji su prikupili na tisuće funti kako bi poduprli jednogodišnji rudarski štrajk koji je trajao od ožujka 1984. do ožujka 1985. godine.

Iako je zajednica rudarskog grada Onllwyn u južnom Walesu središnji dio radnje filma, Pride nije ispričan kroz oči rudara ili njihovih supruga već iz perspektive londonskih homoseksualca i lezbijki koji su prikupili na tisuće funti kako bi poduprli jednogodišnji rudarski štrajk koji je trajao od ožujka 1984. do ožujka 1985. godine
Iako je londonska LGBT zajednica tada bila na udaru policijskog nasilja i brzog širenja AIDS-a, organizacija imena Podrška lezbijki i homoseksualaca rudarima (Lesbians and Gays Support the Miners, LGSM) odvažila se potražiti političke mogućnosti izvan gay zajednice.

Već i sam naslova filma ukazuje da Pride nije standardni narativ o samodostatnosti radnika. Film započinje daleko od rudarskih sindikalnih prosvjeda, s londonskom Pride povorkom 1984. godine na kojoj mladi bijeli homoseksualci ružičastih obraza paradiraju u kaleidoskopu boja praćeni zvucima optimistične glazbe. Jedan od tih kerubina s anđeoskim licem, Mark Ashton, odluči započeti s prikupljanjem sitnoga novaca za podršku rudarima u štrajku. Time započinje djelovanje inicijative LGSM i pokretanje razigranog skupa drugova koji zveckaju plastičnim kanticama ispred gay barova diljem Londona.

Tvorci filma ne objašnjavaju zašto rudari štrajkaju, kao ni zašto Ashtona privlači njihova borba, osim kroz njegovo uvjerenje da se homoseksualci suočavaju s istim neprijateljima – policijom, državom i medijima. U stvarnom životu, Ashton i ostali suosnivači LGSM-a tada su već svi bili posve predani komunizmu i socijalizmu, a bili su aktivni u lijevoj politici i prije početka štrajka.

Unatoč ovim izostavljanjima Pride šalje nedvosmislenu poruku o važnosti organizirane solidarnosti i kulture društvenog pokreta za političku borbu. Film pokazuje kako se te dvije zajednice, rudari i članovi LGSM-a, s vremenom transformiraju – kroz upoznavanje, aktivno sudjelovanje na međusobnim skupovima i noćenja na kaučima.

U video uratku koji je LGSM proizvela 1985. godine, jedan od članova te organizacije objašnjava: “LGSM je postavila pitanje socijalizma na dnevni red spolne politike u londonskoj lezbijskoj i gay zajednici, no istovremeno je spolna politika stavljena na dnevni red politike sindikata.”

U Prideu se družina homoseksualaca (i jedna lezbijka), nakon što su prikupili nekoliko stotina funti, okuplja u knjižari Gay’s the Word, svojem sjedištu, ne bi li odlučili kome bi zapravo taj novac trebali dati. Kada su se dogovorili da će ga dati rudarima u Onllwynu, štrajkaš iz tog grada po imenu Dai Donovan prihvati se sastati s njima u Londonu kako bi izvršili prvu transakciju.

Dobra volja s obje strane funkcionira besprijekorno, s Donovanom koji priznaje “vi ste prvi homoseksualci koje sam susreo u životu“ i Ashtonom koji na to srdačno odgovara kako ni on nikada prije u životu nije susreo rudara.
Film izbjegava bezbrojne prilike da svoj humor bazira na stereotipima o homoseksualcima i umjesto toga kao izvor komičnog koristi situacije s rudarima i njihovo nepoznavanje gay kulture – takav se humor proteže kroz cijeli film
Takav se humor proteže kroz cijeli film – koji izbjegava bezbrojne prilike da svoj humor bazira na stereotipovima o homoseksualcima i umjesto toga kao izvor komičnog koristi situacije s rudarima i njihovo nepoznavanje gay kulture.

Ovakva struktura komičnog prikriva mjeru u kojoj film traži od publike da se poistovjeti s njegovim protagonistima homoseksualne orijentacije. Kada bi se film zvao Rad (Labour) umjesto Pride uvodna bi scena mogla prikazati idiličnu zajednicu radničke klase koja iščekuje neobična bića iz drugog regionalnog i spolnog univerzuma. Umjesto toga, ova dramatska radnja ima drugačiji smjer – dolazak članova LGSM-a u rudarsku dvoranu za sastanke u Onllwynu dovodi do ponajvećih tenzija prikazanih u filmu. Kako li će se naši žustri momci s kokoticama snaći pri susretu s uzorima heteroseksualne maskulinosti?

Na kraju se ispostavilo – poprilično dobro. U filmu je ulazak članova LGSM-a u dvoranu za sastanke dočekan tišinom koja je naposljetku prekinuta disco dance glazbenim brojem Dominica Westa. Uskoro je cijela dvorana bila na nogama, a razlike zaboravljene. U stvarnom životu susret je bio još manje problematičan. Kao što je član LGSM-a Ray Goodspeed istaknuo u jednom intervju: “nakon prvotnog trenutka tišine dobili smo aplauz“.

Prikazi povijesti radništva ponekad trivijaliziraju ovakve elemente rada u kampanjama, ali Pride je podsjetnik da kampanje cvjetaju u uvjetima u kojima ima energije duha. Pravednost je iskra od vitalnog značaja, no izdržljivost i postojanost nastaju iz stvarnih društvenih veza te dubljeg ostvarivanja i zadovoljstva u kulturi društvenog pokreta.

Goodspeed je u istom intervjuu objasnio sljedeće:

To je ono što sam volio u vezi LGSM-a – iako su mnogi od nas bili ozbiljni trockisti (Trots) nismo se suzdržavali biti pomalo ‘ženskasti’… Mislim da je to otvorilo prostor za jedan teatralan, duhovit i samouvjeren način rada na toj kampanji. Znali smo točno što je bio okidač za gay zajednicu. Mislim da jedna kampanja koja ne bi uključivala gay zajednicu ne bi mogla imati tako glamuroznu modnu predstavu i veliki odaziv.

LGSM se nije udaljio od gay kulture nego ju je mobilizirao i potaknuo na solidarnost s rudarima i prikupljanje novca za njih. Najpoznatija akcija te skupine je organiziranje dobrotvornog koncerta za rudare naziva “Pits and Perverts“ (‘Rudnici i perverznjaci’), na kojem je glavni izvođač bila otvoreno gay pop grupa Bronski Beat.

Pride uspješno izbjegava pretjerano pojednostavljivanje unutarnje dinamike kako gay zajednice Londona tako i štrajkaša grada Onllwyna. Neki su gay stanovnici Londona, porijeklom iz rudarskih područja, prikazani kako gunđaju o svojim rodnim gradovima da su previše homofobni da bi zaslužili potporu, dok neki drugi traže da se LGSM umjesto svoje kampanje solidarnosti s rudarima radije usmjeri na rješavanje krize AIDS-a. Gethin, vlasnik knjižare Gay’s the Word, ne protivi se djelovanju LGSM-a, no ipak radije ostaje u Londonu nego da se pridruži drugovima na njihovim putovanjima u njegov rodni Wales.

Pride također prikazuje neslaganja unutar sindikalnih redova oko prihvaćanja novca od gejeva i lezbijki, a preko jednog rudara homoseksualca učvršćuje ideju da je teško napraviti podjelu između homoseksualaca i radničke klase
Zamjetna iznimka događa se u načinu na koji su prikazane lezbijke, koje izgledaju sebičnima i razdornima kada izlaze iz LGSM-a da bi osnovale organizaciju Lezbijke protiv zatvaranja rudnika (Lesbians Against Pit Closure, LAPC). Zbog jedva primjetnih naznaka o tome kakav je u stvarnom životu bio politički sukob između muških trockista i drugih komunista i komunistkinja u samom srcu LGSM vodstva ne može se uvidjeti da je formiranje LAPC-a bilo opravdan odgovor na unutarnje sukobe u LGSM-u te da je ono bilo dijelom pokreta žena na razini cijele Velike Britanije pod nazivom Žene protiv zatvaranja rudnika (Women Against Pit Closures) kojem je cilj bio promicanje ženskog vodstva na ljevici.

Pride također prikazuje neslaganja unutar sindikalnih redova oko prihvaćanja novca od gejeva i lezbijki, a preko jednog rudara homoseksualca učvršćuje ideju da je teško napraviti podjelu između homoseksualaca i radničke klase.

Unatoč vjernosti filma pri prikazivanju povijesnih događaja, tako što implicitno pozicionira homoseksualce i lezbijke kao dobročinitelje koji pomažu rudarima iz svoje relativno stabilne situacije, tvorci filma prikazuju ublaženu verziju življene stvarnosti kroz koju su prolazili homoseksualci i lezbijke u Londonu 1984. godine. Gay zajednica je ustvari bila izložena policijskoj brutalnosti, društvenoj stigmatizaciji i rastućoj krizi AIDS-a. Aktiviranje izvan njihove zajednice nije bio samo hrabar čin solidarnosti već i optimistična namjera izgradnje zajedničke snage.

Kao što je Diarmaid Kelliher napisao, policijska racija na Gay’s the Word samo mjesec dana nakon početka štrajka rudara jasno je pokazala da se zajednice diljem Velike Britaniji suočavaju s represijom istih tačerijanskih snaga. Mark Ashton, deklarirani komunist i iskusan organizator, predvidio je da bi poraz sindikata značio velike probleme za homoseksualce i lezbijke kada je u jednom intervjuu izjavio da braniti radnički pokret također znači braniti prava homoseksualaca – jer jednom kada su obrambene organizacije poput sindikata uništene “stvar nije moguće zaustaviti“.
Policijska racija na Gay’s the Word samo mjesec dana nakon početka štrajka rudara jasno je pokazala da se zajednice diljem Velike Britaniji suočavaju s represijom istih tačerijanskih snaga.

Ashton je umro 1986., u dobi od 26 godina, zbog zdravstvenih komplikacija uzrokovanih AIDS-om. Nije stigao vidjeti dalekovidnost svojih riječi niti dugotrajni učinak svoje kampanje solidarnosti. Kada je štrajk rudara završio pobjedom Margaret Thatcher, njezina se vlada zaista i okomila na gay i lezbijsku zajednicu tako što je u parlamentu 1988. godine progurala sramotnu homofobnu zakonsku stavku (Section 28), usprkos prosvjedima koalicije koja je uključivala i Nacionalni sindikat rudara (National Union of Mineworkers).

Kao što ugljenokopi povezuju Wales i Pennsylvaniju, tako i povijest radništva SAD-a i LGBT pokreta u toj zemlji obilježava niz manje poznatih primjera suradnje između radnika i LGBT zajednice. U svojoj knjizi od prijelomnog značaja imena Out in the Union, povjesničarka Miriam Frank dokumentirala je solidarni “gaycott“ proizvoda tvrtke Coors kasnih 70-ih i važnost protivljenja sindikata za neuspjeli pokušaj uvođenja tzv. Briggsovog amandmana u Kaliforniji 1978. Analogija između ove situacije i situacije u kojoj je bilo britansko radništvo ponekad su pretjerane, no ovi i drugi primjeri ukazuju na alternativni put za LGBT politiku u SAD-u, put na kojem bi preuzeli zadatak koji je sebi dala britanska organizacija Lezbijke i homoseksualci podržavaju rudare (LGSM).

Danas, kada je LGBT pokret ponovno snažan, mogao bi predvoditi rastući savez s ciljem obrane radničkih prava, bez da se pritom potisne queer kultura. Riječima jednog aktivista LGSM-a: “možete se ujediniti i boriti“.


S engleskog prevela Karolina Hrga



Kate Redburn je suurednica časopisa Jacobin, trenutno na doktorskom studiju povijesti na Sveučilištu Yale.


Fotografija je preuzeta s Jacobina i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve