Je li britanska Laburistička stranka nadživjela svoju korisnost?

Povjesničarka Selina Todd daje kratki presjek povijesti britanske Laburističke stranke koja je na nedavnim parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu pretrpjela poraz, dovodeći u pitanje smislenost njezina daljnjeg opstanka: “Mogu li ljudi doista iznaći novi oblik politike? Neki će reći kako nema alternative osim novog oblika politike, pogotovo oni koji smatraju da svijet pljačkaju vlade koje se zalažu za ekonomski rast umjesto za preraspodjelu. U tom se kontekstu može jasno vidjeti da je preoblikovanje svijeta postalo mnogo važnije pitanje od onog treba li spasiti Laburističku stranku.”


Laburistima je možda stigao kraj. Povijest kaže kako bi se mogli iznova roditi pod drukčijom krinkom i s drugačijom svrhom


Je li bitno hoće li Laburistička stranka preživjeti svoju trenutnu krizu? Povijest sugerira da nije. Laburistička stranka, kao i britanska ljevica, pretrpjela je ogroman poraz. Međutim, u širim povijesnim razmjerima moglo bi se argumentirati kako do tog poraza nije došlo 7. svibnja 2015., nego još u kasnim 1960-im i 1970-im godinama. Čini se da je era laburista došla svome kraju i kako je možda došlo vrijeme da se isproba nešto novo.

Laburistička stranka Clementa Attleeja bila je stranka države blagostanja i pune zaposlenosti, a sindikati su bili u potpunosti inkorporirani u sustav nacionalnog pregovaranja jer su predstavljali ogroman dio radništva. Stranka je imala konkretne politike koje su uvažavale potrebe i želje ljudi
Stranka je svoj vrhunac doživjela tijekom kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih. Laburistička stranka Clementa Attleeja bila je stranka države blagostanja i pune zaposlenosti, a sindikati su bili u potpunosti inkorporirani u sustav nacionalnog pregovaranja jer su predstavljali ogroman dio radništva. Stranka je imala konkretne politike koje su uvažavale potrebe i želje ljudi – iz čega bi trenutna stranačka garnitura mogla štošta naučiti.

Ovaj se konsenzus raspao krajem 1960-ih. Strana konkurencija i uporni, ali razumni zahtjevi mlađih radnika za više učešća u upravljanju svojim industrijskim pogonima, doveli su do toga da se određene velike korporacije organiziraju u Konfederaciju britanskih industrija (Confederation of British Industries, CBI) i zahtijevaju smanjenje radničkih prava.

U bijeloj knjizi naziva ‘In Place of Strife’, autorice Barbare Castle, počelo se govoriti o štrajkašima i sindikalistima kao odvojenima od ‘javnosti’, umjesto kao o onima koji je predstavljaju. Konzervativna vlada Edwarda Heatha, kao i laburistička vlada koja ju je naslijedila, produbile su ove politike. Laburisti su 1976. godine prihvatili ideju da bi se ekonomski pad trebalo preokrenuti prihvaćanjem financijske pomoći MMF-a, koja je bila uvjetovana ogromnim rezovima javne potrošnje.

Sljedeće je godine policija slomila veliki štrajk Azijatkinja za priznavanje sindikata u postrojenju za preradu filma u Grunwicku, uz punu podršku laburističke vlade i konzervativne opozicije. Ostalo je, kako kažu, povijest, uključujući izostanak podrške
Laburisti su 1976. godine prihvatili ideju da bi se ekonomski pad trebalo preokrenuti prihvaćanjem financijske pomoći MMF-a, koja je bila uvjetovana ogromnim rezovima javne potrošnje. Sljedeće je godine policija slomila veliki štrajk Azijatkinja za priznavanje sindikata u postrojenju za preradu filma u Grunwicku, uz punu podršku laburističke vlade i konzervativne opozicije. Ostalo je, kako kažu, povijest, uključujući izostanak podrške nacionalnog laburističkog vodstva štrajku rudara iz 1984-1985. godine
nacionalnog laburističkog vodstva štrajku rudara iz 1984-1985. godine.

Mogli bismo reći da radnički pokret još uvijek živi s porazom. Iako je riječ o dugom periodu ako se radi o razdoblju u kojem živiš, u povijesnom smislu je vrlo kratak. Nakon Francuske revolucije, ljevica s obje strane kanala La Manche desetljećima je trpjela brutalnu represiju. Nakon svakog poraza bilo je potrebno pregrupirati se i reorganizirati.

Razlog tome nije samo zato što bi organizacije bile oslabljene ili uništene, već zato što porazi često nastupaju nakon pobjeda, a represija koja uslijedi nikada sasvim ne izbriše naslijeđe tih pobjeda. Oni, pak, dovode do društvenih promjena, što pritom zahtijeva nove oblike političkog organiziranja. Kada bi se Laburistička stranka iznova pojavila kao masovna snaga ljevičarske promjene, bio bi to povijesni presedan.

Iskustva ljudi mijenjaju se tijekom vremena, a s njima i njihove težnje te načini organiziranja. U prvom desetljeću 20. stoljeća, većinu članova sindikata činila je kvalificirana muška radna snaga. Isto kao što je tada većina sindikalnih vođa vjerovala da je nemoguće organizirati povremeno zaposlene, nekvalificirane radnike ili žene, tako i danas velik broj ljudi očajava nad ponovnom izgradnjom ljevice u vrijeme kada je zapošljavanje na pola radnoga vremena i povremeni rad toliko rasprostranjen i učestao.

No, u 1930-ima, žene su se organizirale kada ih je na tisuće zamijenilo kućanski rad radom u tvornicama, gdje su zahtijevale ista prava koja su njihovi očevi i braća već izborili za sebe. Kako bi ugrabili ovu priliku, Sindikat prometnih i drugih radnika (The Transport and General Workers Union, TGWU) ih je na brzinu učlanio u velikom broju te do kraja 1930-ih zauzeo mjesto najvećeg britanskog sindikata. Trideset godina ranije takav razvoj događaja nitko ne bi mogao predvidjeti.

U 1930-ima, žene su se organizirale kada ih je na tisuće zamijenilo kućanski rad radom u tvornicama, gdje su zahtijevale ista prava koja su njihovi očevi i braća već izborili za sebe. Sindikat prometnih i drugih radnika ih je na brzinu učlanio u velikom broju te do kraja 1930-ih zauzeo mjesto najvećeg britanskog sindikata. Za razliku od tadašnjeg TGWU-a, čini se da današnja Laburistička stranka nije u stanju razumjeti duh vremena
Za razliku od tadašnjeg TGWU-a, čini se da današnja Laburistička stranka nije u stanju razumjeti duh vremena. Postoje određene naznake nastanka novih vrsta organizacija, među kojima su pokret Occupy i rastući feministički pokret. Svatko tko je bio u Škotskoj neposredno prije referenduma 2014. godine može posvjedočiti da se snažan pokret za neovisnost po pitanju vodstva nije oslanjao isključivo na SNP (Škotsku nacionalnu stranku). Oni koji sami sebe nazivaju Radical Indy vjeruju u redistribuciju ekonomske i političke moći te su bili potaknuti snažnom slutnjom kako će glas za odcjepljenje potaknuti daljnje promjene koje, premda nepredvidljive, ne mogu biti gore od statusa quo.

Novinari i političari južno od granice Škotske s Engleskom kritizirali su izostanak cjelovitog programa upravljanja državom – no revolucije nastaju u takvom duhu, i one se rijetko kada mogu preko noći provesti do kraja. Radikalni pokreti imaju neželjene posljedice i duga naslijeđa. Rezultat referenduma koji je Škotsku zadržao u okviru Velike Britanije nije doveo do povratka u normalu; umjesto toga on je snažno potaknuo političku raspravu o budućnosti Škotske. Duh prisutan u Škotskoj bio je za politiku koja nadilazi stranku, za politiku koja podrazumijeva veću aktivnost od one da se svakih pet godina ubaci listić u glasačku kutiju.

Mogu li ljudi doista iznaći novi oblik politike? Neki će reći kako nema alternative osim novog oblika politike, pogotovo oni koji smatraju da svijet pljačkaju vlade koje se zalažu za ekonomski rast umjesto za preraspodjelu. U tom se kontekstu može jasno vidjeti da je preoblikovanje svijeta postalo mnogo važnije pitanje od onog treba li spasiti Laburističku stranku.


S engleskog preveo Martin Beroš



Prof. dr. Selina Todd je suradnica na odsjeku moderne povijesti i prodekanica na St. Hilda College na Oxfordu.


Fotografija Seline Todd je preuzeta s Guardiana i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve