Mark Bergfeld
10. rujna 2015.
Izbjeglička kriza: Merkeličina dvostruka igra
Iako prvotne reakcije njemačke vlade na izbjegličku krizu pozitivno odskaču u usporedbi s drugim svjetskim državama, aktivnosti neonacističkih skupina ukazuju na to da prijem u društvu nije posve srdačan. Nadalje, nedovoljna sredstva koja su alocirana kako bi se adresiralo potrebe smještaja masovnog broja ljudi, kao i fiskalni stisak koji ne omogućava gradskim vlastima da adekvatno povećaju proračunska sredstva u svrhu osnaživanja sustava socijalne zaštite, potencijalno mogu dovesti do jačanja tenzija. Povrh toga, statistički pregled njemačkog gospodarstva ukazuje na manjak radne snage, a time i na postojanje racionalne ekonomske računice u pozadini toplog prijema. U drugim vijestima, čelnik trgovačke komore već je iznio prijedlog spuštanja minimalne nadnice ispod 8,5 eura.
Mediji izvještavaju o dobrodošlici koja je dočekala izbjeglice u Njemačkoj, a u usporedbi s Cameronovom neadekvatnom reakcijom na izbjegličku krizu čak i Angela Merkel ispada pozitivka. Međutim, kao što Mark Bergfeld piše iz Njemačke, ondašnja vlada ima i vlastite motive – a topao prijem na koji izbjeglice nailaze proteklih dana, mogao bi se ohladiti vrlo brzo.
Stranice ovdašnjih medija pune su fotografija, video snimaka i članaka o tome kako je narod u Njemačkoj iskazao dobrodošlicu sirijskim izbjeglicama u Münchenu, Frankfurtu i Dortmundu. Bilo je nadahnjujuće vidjeti kako ljudi pokazuju suosjećanje i solidarnost prema sirijskim i iračkim izbjeglicama u bijegu iz svojih ratom razorenih zemalja. No to nije cijela priča. Domovi izbjeglica i tražitelja azila gotovo su svakodnevna meta paleža. U nedjelju je ozlijeđeno petero osoba u centru za smještaj izbjeglica u Rottenburgu, u jugozapadnoj Njemačkoj. Zgrade koje su predviđene za korištenje kao skloništa za izbjeglice u Ebelebenu, u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, zapaljene su isti dan.
Prošli je tjedan Spiegel izvijestio da su „dužnosnici zabrinuti zbog potencijalnog širenja mreža neonacista diljem zemlje“, dok Guardian u nedjelju izvještava kako su se tijekom vikenda nacisti okupili na dortmunškom kolodvoru ne bi li „dočekali“ vlak pun izbjeglica. I sâm sam vidio iscrtane svastike oko željezničkog kolodvora u gradu Horremu, u blizini Kölna, gdje slični prizori nisu uobičajena pojava.
Također, bit će ozbiljan problem održati duh dobrodošlice u narednim mjesecima. Do sada su sredstva koja su utrošena da se izbjeglicama pruži dobrodošlica prikupili obični ljudi. Merkel je danas najavila kako će 6 milijardi eura biti alocirano za osiguravanje domova i radnih mjesta – međutim, s obzirom da Njemačka prima 800,000 izbjeglica, to znači da će po osobi biti osigurano 7,500 eura, što niti izbliza nije dovoljno da bi se osigurao smještaj i druge usluge za toliki broj ljudi.
Merkeličina „Dobrodošli u Njemačku“ linija daleko je bolja od pozicija koje su zauzele Velika Britanija, Francuska i druge zemlje. Njome se za ljevicu u cjelini otvara prostor u kojem bi mogla izgraditi pro-izbjeglički pokret. No, ispod površine, Merkeličin odgovor predstavlja čisti oportunizam. Trenutno u Njemačkoj postoji manjak ljudi za popunjavanje 280,000 radnih mjesta. Procjenjuje se kako će do 2020. godine ta brojka narasti na 1 milijun. Njemački poglavari u izbjegličkoj krizi vide priliku, međutim, o tome se nigdje ne govori.
Ovdje leži problem za ljevicu. Ukoliko država podbaci u osiguravanju potrebnih sredstava, oni koji ovise o socijalnoj državi – koji čekaju u redovima zavoda za zapošljavanje ili obiteljskog biroa – osjetit će pritisak u idućih nekoliko tjedana, kako će pružanje usluga postajati sve podkapacitiranije. U tom bi trenutku situacija mogla postati eksplozivna.
Zato ljevica mora pokrenuti kampanje u kojima će naglasiti sljedeće argumente:
- Merkeličina bi vlada trebala ukinuti restrikcije na zaduživanja gradova ne bi li se u njima (nanovo) mogli izgraditi domovi za izbjeglice te prikladno i dostojanstveno podržati obitelji i pojedince.
- Njemačka i dalje izvlači korist od sporazumâ Dublin II, koji u osnovi vrše pritisak na Grčku i Italiju, te koriste istočne države EU kao vanjske granice njemačke države.
- Uloga Njemačke u ratu na Balkanu iz 1999. godine, ratu u Afganistanu iz 2001. godine, kao i nastavak njezina članstva u NATO paktu, dio je uzroka izbjegličke krize.
- Ljudi ne dolaze u Njemačku da bi iskorištavali njezin sustav socijalne zaštite, već zbog puno boljih uvjeta za pronalaženje zaposlenja, daleko većih razina nadnica i više prilika za mirnim i stabilnim životom nego li u drugim dijelovima Europe.
- Sve izbjeglice su dobrodošle, bilo da su iz Iraka, Sirije, Palestine, Makedonije ili iz afričkih država.
Njemačka vlada igra dvostruku igru zbog koje bi se trenutni topao prijem izbjeglica mogao ohladiti vrlo brzo. Njemački socijalisti morat će se boriti kako bi osigurali da do toga ne dođe.
S engleskog prevela Karolina Hrga
Fotografija sirijskih izbjeglica preuzeta je sa stranice benewsberlin.com i prilagođena formi ikone.