FAQ: Neprofitni mediji + snimka tribine “U obrani slobode govora”

Neprofitni mediji, čiji sadržaj predstavlja zadnju kognitivnu branu pred relativizmom i simplificiranim nekritičkim analizama kakve prevladavaju u komercijalnim medijima, bore se protiv svakog oblika nesnošljivosti, zlouporabe položaja i ovlasti, uništavanja zajedničkih dobara, te brinu o zaštiti temeljnih ljudskih prava marginaliziranih skupina u društvu. Kako se financiraju neprofitni mediji? U čemu je problem s razrješenjem Povjerenstva za neprofitne medije? Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima? Odgovore na ova pitanja donosimo u preglednom FAQ-u o neprofitnim medijima. Prilažemo i snimku tribine "U obrani slobode govora" održane 9. veljače 2016. u organizaciji Mreže emancipacije E-net te inicijative neprofitnih medija, kao i vizuale prikazane tijekom tribine koji dovode u perspektivu "odnose snaga" komercijalnih i neprofitnih medija pri korištenju državnih financijskih sredstava.

Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Tribina “U obrani slobode govora”
 
Mreža emancipacije E-net i inicijativa neprofitnih medija organiziraju javnu tribinu u velikoj dvorani Novinarskog doma, Perkovčeva 2, Zagreb, Hrvatsko novinarsko društvo, u utorak, 9. veljače 2016., u 11 sati,
 
Uvodno govore: Veronika Rešković (Forum), Ana Brakus (Libela), Mašenjka Bačić (Stav), Luka Ostojić (Booksa), Andrea Milat (Bilten), Mislav Žitko (Filozofski fakultet), Tonči Kursar (Fakultet političkih znanosti) i Ivica Đikić (Novosti)
 
Prvi potezi nove Vlade koji su naznačili „novu nacionalnu paradigmu“ kulturne i medijske politike predstavljaju ozbiljan napad na profesionalno novinarstvo, medijski pluralizam i ljudska prava.
 
Neutemeljeno ukidanje stručnog povjerenstva za neprofitne medije u Ministarstvu kulture i najava ukidanja inače premalog sufinanciranja novinarskog rada pritom se pokušavaju prikazati kao reakcija kontroverznog ministra na „kontroverznost“ kritičkog i istraživačkog novinarstva.
 
Tribina na kojoj će, uz ostale, govoriti novinari iz neprofitnih medija, ponudit će analizu dosadašnji postupaka Vlade te priliku da se iznesu činjenice o javnim potporama medijima u Hrvatskoj.
 

1. Što su to neprofitni mediji?

 
To su neprofitni internetski portali, novine, časopisi i proizvođači radijskog ili televizijskog programa, bez obzira distribuiraju li ga samostalno, putem radiofrekvencijskog spektra, interneta ili drugih medija.
 
Prema Zakonu o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13), nakladnici neprofitnih medija mogu biti “ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnosti” (članak 48. stavak 1).
 
Neprofitni mediji dobit “smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti” (članak 48. stavak 2). To znači da sav eventualni višak prihoda u odnosu na rashode mora biti utrošen na zadovoljavanje komunikacijskih potreba javnosti, a ne može – kao kod komercijalnih medija – biti uložen u neku drugu djelatnost niti “podignut” kao profit. Pritom plaće i naknade u neprofitnim medijima ne mogu premašiti iznos propisan za javne ustanove u kulturi koje se financiraju iz državnog proračuna (članak 48. stavak 3).
Iz navedene zakonske norme, proizlaze tri momenta koji pravno i financijski određuju neprofitne medije:
 
(1) neprofitni medij je pravna osoba (reprezentirana putem npr. udruge koja ih objavljuje),
 
(2) neprofitni medij ne iskazuje dobit,
 
(3) plaće su limitirane do razine onih u knjižnicama, muzejima ili arhivima.
 
Primjeri neprofitnih medija su Radio 808 Udruge za promicanje medijskog pluralizma, Televizija student Fakulteta političkih znanosti, mjesečnik Crveni kotač Vijeća romske nacionalne manjine, časopis za kulturu i društvena pitanja Behar Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod, Hrvatski katolički radio Hrvatske biskupske konferencije, internetski neovisni novinarski portal Tris.com.hr Udruge za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija iz Šibenika, portal Narod.hr udruge U ime obitelji, televizijska produkcija udruge Fade In…
 

2. Kako se financiraju neprofitni mediji?

 
Neke neprofitne novine, poput Novosti i La voce del popolo talijanske nacionalne manjine, ostvaruju određene prihode od prodaje, no velika većina od stotinjak neprofitnih medija su svima besplatno dostupni internetski portali, uz tek nekoliko radija i televizijskih produkcija. Budući da su njihovi prihodi od oglašavanja ravni nuli ili zanemarivi, glavni izvor sredstava za rad oko 340 stalno zaposlenih i još barem tisuću honorarnih suradnika u neprofitnim medijima predstavljaju potpore i donacije.
 
Ministarstvo kulture je u 2015. godini za neprofitne medije izdvojilo 3 milijuna i 97 tisuća kuna, odnosno 0,32 posto proračunskog razdjela ili 2 promila Državnog proračuna. Sredstva za neprofitne medije Ministarstvu kulture su raspoređena Uredbom Vlade o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2015. i raspodijeljena prema propozicijama dvaju natječaja: Javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima i Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima. Sufinanciran je rad 17 postojećih i tri nova medija te istraživački rad 35 individualnih novinarskih radova (na javni poziv prijavljenih anonimno – pod šifrom) koji će u neprofitnim medijima biti objavljeni.
 
Prema Zakonu o elektroničkim medijima i Pravilniku o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija NN 150/13, elektronički neprofitni mediji bi trebali dobivati i barem pet posto sredstava tog Fonda koji raspodjeljuje Agencija za elektroničke medije. Prema toj osnovi za 2015. godinu je neprofitnim internetskim portalima dodijeljeno 972 tisuće kuna, odnosno nešto više od 1,5 milijuna svim elektroničkim neprofitnim medijima. Kad se tome dodaju neki još skromniji izvori, europski projekti i eventualne potpore lokalne samouprave, neprofitni mediji – prema podacima Nacionalnog izvještaja o medijima – sudjeluju u ukupnim prihodima svih hrvatskih medija s nešto manje od jedan posto. Međutim, broj zaposlenih u neprofitnim medijima čini tri posto hrvatskih medijskih profesionalaca.
 
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Usporedbe radi, vrijednost neizravne proračunske potpore dnevnim novinama u vidu posebno snižene stope poreza na dodanu vrijednost Hrvatska gospodarska komora je procijenila na 131,5 milijuna kuna godišnje, a različite izravne i neizravne potpore medijima postoje gotovo svugdje u svijetu. Francusko Ministarstvo kulture početkom 2014. godine je objavilo popis novina i informativnih internetskih stranica koji godišnje primaju izravne državne potpore u visini od 400 milijuna eura, koje se s neizravnim olakšicama za poštarine, poreze i transport penju do 700 milijuna eura godišnje, odnosno preko 78 kuna per capita. Italija, recimo, izdvaja 161 milijun eura godišnje za potpore novinama zadruga novinara, a čak i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo za izravne i neizravne potpore tisku godišnje ulažu od 750 do 800 milijuna eura godišnje (Nielsen, R. K. i Linnebank, G. 2011. Public Support for the Media: A Six Country Overview of Direct and Indirect Subsidies, Reuters Institute for the Study of Journalism, University of Oxford). U Hrvatskoj se lokalnim i regionalnim radijima i televizijama iz Fonda za pluralizam godišnje dodjeljuje oko 30 milijuna kuna potpora, što je svakako nedovoljno za njihov rad, budući da su komercijalni prihodi već dugo u padu.
 
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture

3. U čemu je problem s razrješenjem Povjerenstva za neprofitne medije?

 
Ministarstvo kulture raspodijelilo je u listopadu 2015. godine otprilike tri milijuna kuna bespovratnih sredstava neprofitnim medijima na razdoblje od godinu dana, i to na osnovu mišljenja Stručnog povjerenstva za neprofitne medije. Zadaća članica i članova Povjerenstva je, između ostaloga, da prate rad neprofitnih medija kojima su dodijeljena sredstva, odnosno da nadziru troše li se sredstva u skladu s priloženim uređivačkim koncepcijama i operativnim planovima. Međutim, odluka ministra kulture Zlatka Hasanbegovića o razrješenju Povjerenstva nije u skladu s pravilnicima. Odluka o imenovanju Povjerenstva donesena je u mandatu ministrice kulture Andree Zlatar Violić na temelju preporuke stručne službe (Odjela za medije) Ministarstva. U Poslovniku o radu Povjerenstva objavljenom na stranicama Ministarstva kulture jasno piše:
Članovi/ice Povjerenstva dužni su biti nazočni na najmanje 80 % sjednica održanih tijekom prve polovice mandata i jednako toliko tijekom druge polovice mandata. U protivnom Povjerenstvo i/ili službenik/-ica Ministarstva kulture će izvijestiti ministra kulture i predložiti razrješenje člana/ice Povjerenstva prije isteka mandata, sukladno članku 5. Zakona o kulturnim vijećima.
 
A u članku 5. Zakona o kulturnim vijećima na koji se Poslovnik poziva stoji:
 
Članovi Vijeća imenuju se na četiri godine. Ministar kulture može članove Vijeća razriješiti i prije isteka mandata ako neopravdano ne nazoče sjednicama Vijeća, na osobni zahtjev ili pisani zahtjev predlagate­lja iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona te ako su osuđeni za kazneno djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora.
 
_06
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Iz toga proizlazi da je potrebno zadovoljiti određene uvjete za razrješenje. Iz javno objavljenih zapisnika može se vidjeti da je Povjerenstvo svoj posao obavljalo stručno i odgovorno te da nema osnove za razrješenje. Također ostaje nejasno tko će sada pratiti medije koji su dobili sredstva na natječaju za 2015/2016. u izvještajnom razdoblju, koje traje do 15. 10. 2016., jer je to bila jedna od funkcija Povjerenstva.
 

4. Kako se bira Povjerenstvo za neprofitne medije?

 
Za razliku od Kulturnih vijeća (kojima mandat traje 4 godine, a predlažu ih institucije), Povjerenstvo za neprofitne medije biralo se Javnim pozivom, na mandat od godinu dana, pri čemu su svi prijavitelji pristupali intervjuu (uz predaju životopisa i eseja o mogućnostima i problemima neprofitnih medija). Jednostrana odluka ministra kulture, bez ikakvih konzultacija sa stručnom službom vlastitog ministarstva jasno upućuje na velik interes za medijski polje u smislu autokratskog, jednostranog i u konačnici nezakonitog odlučivanja i upravljanja. Ovaj način formiranja Povjerenstva i djelokruga njegova rada donesen je upravo da bi se spriječilo interveniranje u uredničku politiku medija i sačuvala novinarska autonomija te sloboda govora.
 

5. Kako se dodjeljuju sredstva?

 
Program dodjele bespovratnih sredstava neprofitnim medijima počeo je 2013. godine s ciljem jačanja njihova kritičkoga kapaciteta i društvenog utjecaja uz poseban cilj profesionalizacije novinarskog i autorskog rada u sektoru. Do sada su uspješno provedena 3 natječaja, u ukupnom godišnjem iznosu od 3,000.000 kuna i u prosjeku s 18 dobitnika u kategoriji postojećih medija i 3 u kategoriji novih (još nepostojećih) medija. Osnovne odlike provedenih natječaja su: inovativnost, participativnost i transparentnost.
 
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Kriteriji ocjenjivanja su rađeni u širokoj javnoj raspravi – putem sastanaka s neprofitnim medijskim sektorom te putem internetskog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Ovo je jedini natječaj u državi koji objavljuje pojedinačne tablice svih članova Povjerenstva zajedno sa skupnim ocjenama, recenzije svih prijavljenih projekata te osigurava praćenje rada medija tokom izvještajnog razdoblja. Natječaj je – bez obzira na njegovu potpunu marginalnost u smislu financijskog iznosa – bio pod udarom različitih interesnih skupina, koje su u javni prostor plasirale toksične informacije o tome kako je „Ministarstvo novac dodjeljivalo nepostojećim medijima“, iako je jedan od transparentno prodiskutiranih i objavljenih ciljeva – bila upravo podrška novim medijima, uključujući i one koji tek trebaju započeti s radom.
 

6. Kako se opravdavaju dodijeljena sredstva?

 
Svi korisnici natječaja podnosili su redovne polugodišnje i završne financijske izvještaje, koje je ocjenjivala stručna služba, a natječaju je pozitivno mišljenje dala i revizija obavljena u Ministarstvu kulture sredinom 2015. godine.
 

7. Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima?

 
Ideje novog ministra kulture o prorežimskim medijima su posve netočne i mogu se lako provjeriti konzultiravši sadržaj tih medija koji je često bio izrazito negativno i kritički intoniran prema prijašnjoj vlasti, ali uvijek na strani demokratskog poretka, participacije javnosti, manjina, kritičkog odnosa prema ekonomski i politički moćnima… Više informacija o programu i Odjelu za medije dostupno je na službenim stranicama Ministarstva kulture.

Vezani članci

  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.
  • 9. svibnja 2017. Žute gumene rukavice (izvor: russellstreet @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci.) Diktat norme u agencijskom čišćenju U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
  • 7. svibnja 2017. „Hugo Boss kolekcija 1934“, autor: Cengizhankilicoglu (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.
  • 13. travnja 2017. Prosvjedi u Srbiji, travanj 2017. (foto: MS) Vlast aktivno sprečava protestno jedinstvo Aktualni masovni prosvjedi diljem Republike Srbije predstavljaju kulminaciju višegodišnjeg nezadovoljstva stanovništva sustavnom devastacijom tekovina socijalne države, privatizacijom javnih poduzeća i upornim inzistiranjem političko-ekonomskih elita na uvođenju tzv. mjera štednje. Izravni povod izlasku naroda na ulice nedavni su rezultati predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio trenutni premijer Aleksandar Vučić. Kratki izvještaj i presjek situacije za nas je pripremio Marko Stričević, aktivni sudionik u prosvjedima i član organizacije Marks21.
  • 10. travnja 2017. Članovi političke platforme Ahora Madrid u Campo de Cebada, 19. travnja 2014. (izvor: Ahora Madrid @ Flickr prema Creative Commons licenci) Kako zaustaviti politički pomak udesno? Donosimo prijevod komentara u kojem Immanuel Wallerstein u širokim potezima naznačuje obrise globalne političko-ekonomske situacije u kojoj je, uslijed pada životnog standarda većine svjetskog stanovništva, uočljiv generalni politički pomak ka lijevoj, ali i desnoj radikalizaciji. Premda kratkoročni politički ciljevi radikalno lijevih stranaka ponekad uspijevaju umanjiti posljedice po najsiromašnije slojeve, jačanje lijeve pozicije i uspostava pravednijeg svjetskog sistema na dugi rok ipak zahtijevaju političko djelovanje drugačije vrste – izgradnju savezâ odozdo.
  • 10. travnja 2017. Tvornica staklenih proizvoda, 2. prosinca, 1960., Slovenska Bistrica (izvor: commons.wikimedia.org). Kako je počelo rušenje Jugoslavije? U novoj knjizi Vladimira Unkovskog-Korice, „The Economic Struggle for Power in Tito’s Yugoslavia. From World War II to Non-Alignment“, profesor Srednjoeuropskih i istočnoeuropskih studija na Školi za društvene i političke znanosti Sveučilišta u Glasgowu, začetke raspada socijalističke Jugoslavije smješta puno ranije od većine autora, analizirajući društveno-ekonomsku zbilju tijekom prvih dvaju desetljeća nakon oslobođenja zemlje pri kraju Drugog svjetskog rata. Radi se o pokušaju dekonstrukcije obmanjujućih popularnih predodžbi zasnovanih na ahistorijskom tumačenju događaja i procesa relevantnih za ovaj period. U nastavku pročitajte kratki prikaz navedene knjige.
  • 4. travnja 2017. Narodna čitaona ispred sarajevske Vijećnice (foto: LM) Bosna i Hercegovina: daleko, blizu, daleko Od 2013. godine u Bosni i Hercegovini sporadično se javljaju socijalni pokreti. Počevši od tadašnje „bebolucije“ preko februarskih protesta 2014. godine i prateće plenumske mobilizacije, do trenutno aktivnih kampanja za radnička prava, zajednička dobra i historijsko sjećanje, ti pokreti konstantno su stiješnjeni između gorućih pitanja kojima se neposredno bave i ostvarivanja trajnije prisutnosti u političkom polju. Međutim, pitanje njihove održivosti nije samo njihovo pitanje, već je i pitanje lijevih aktera u zemljama čije politike aktivno oblikuju bosanskohercegovačke političke prilike – prije svega u Hrvatskoj i Srbiji, a potom i u državama članicama Evropske unije.