Neprofitni mediji, čiji sadržaj predstavlja zadnju kognitivnu branu pred relativizmom i simplificiranim nekritičkim analizama kakve prevladavaju u komercijalnim medijima, bore se protiv svakog oblika nesnošljivosti, zlouporabe položaja i ovlasti, uništavanja zajedničkih dobara, te brinu o zaštiti temeljnih ljudskih prava marginaliziranih skupina u društvu. Kako se financiraju neprofitni mediji? U čemu je problem s razrješenjem Povjerenstva za neprofitne medije? Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima? Odgovore na ova pitanja donosimo u preglednom FAQ-u o neprofitnim medijima. Prilažemo i snimku tribine "U obrani slobode govora" održane 9. veljače 2016. u organizaciji Mreže emancipacije E-net te inicijative neprofitnih medija, kao i vizuale prikazane tijekom tribine koji dovode u perspektivu "odnose snaga" komercijalnih i neprofitnih medija pri korištenju državnih financijskih sredstava.
Mreža emancipacije E-net i inicijativa neprofitnih medija organiziraju javnu tribinu u velikoj dvorani Novinarskog doma, Perkovčeva 2, Zagreb, Hrvatsko novinarsko društvo, u utorak, 9. veljače 2016., u 11 sati,
Uvodno govore: Veronika Rešković (Forum), Ana Brakus (Libela), Mašenjka Bačić (Stav), Luka Ostojić (Booksa), Andrea Milat (Bilten), Mislav Žitko (Filozofski fakultet), Tonči Kursar (Fakultet političkih znanosti) i Ivica Đikić (Novosti)
Prvi potezi nove Vlade koji su naznačili „novu nacionalnu paradigmu“ kulturne i medijske politike predstavljaju ozbiljan napad na profesionalno novinarstvo, medijski pluralizam i ljudska prava.
Neutemeljeno ukidanje stručnog povjerenstva za neprofitne medije u Ministarstvu kulture i najava ukidanja inače premalog sufinanciranja novinarskog rada pritom se pokušavaju prikazati kao reakcija kontroverznog ministra na „kontroverznost“ kritičkog i istraživačkog novinarstva.
Tribina na kojoj će, uz ostale, govoriti novinari iz neprofitnih medija, ponudit će analizu dosadašnji postupaka Vlade te priliku da se iznesu činjenice o javnim potporama medijima u Hrvatskoj.
1. Što su to neprofitni mediji?
To su neprofitni internetski portali, novine, časopisi i proizvođači radijskog ili televizijskog programa, bez obzira distribuiraju li ga samostalno, putem radiofrekvencijskog spektra, interneta ili drugih medija.
Prema Zakonu o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13), nakladnici neprofitnih medija mogu biti “ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnosti” (članak 48. stavak 1).
Neprofitni mediji dobit “smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti” (članak 48. stavak 2). To znači da sav eventualni višak prihoda u odnosu na rashode mora biti utrošen na zadovoljavanje komunikacijskih potreba javnosti, a ne može – kao kod komercijalnih medija – biti uložen u neku drugu djelatnost niti “podignut” kao profit. Pritom plaće i naknade u neprofitnim medijima ne mogu premašiti iznos propisan za javne ustanove u kulturi koje se financiraju iz državnog proračuna (članak 48. stavak 3).
Iz navedene zakonske norme, proizlaze tri momenta koji pravno i financijski određuju neprofitne medije:
(1) neprofitni medij je pravna osoba (reprezentirana putem npr. udruge koja ih objavljuje),
(2) neprofitni medij ne iskazuje dobit,
(3) plaće su limitirane do razine onih u knjižnicama, muzejima ili arhivima.
Primjeri neprofitnih medija su Radio 808 Udruge za promicanje medijskog pluralizma, Televizija student Fakulteta političkih znanosti, mjesečnik Crveni kotač Vijeća romske nacionalne manjine, časopis za kulturu i društvena pitanja Behar Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod, Hrvatski katolički radio Hrvatske biskupske konferencije, internetski neovisni novinarski portal Tris.com.hr Udruge za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija iz Šibenika, portal Narod.hr udruge U ime obitelji, televizijska produkcija udruge Fade In…
Neke neprofitne novine, poput Novosti i La voce del popolo talijanske nacionalne manjine, ostvaruju određene prihode od prodaje, no velika većina od stotinjak neprofitnih medija su svima besplatno dostupni internetski portali, uz tek nekoliko radija i televizijskih produkcija. Budući da su njihovi prihodi od oglašavanja ravni nuli ili zanemarivi, glavni izvor sredstava za rad oko 340 stalno zaposlenih i još barem tisuću honorarnih suradnika u neprofitnim medijima predstavljaju potpore i donacije.
Ministarstvo kulture je u 2015. godini za neprofitne medije izdvojilo 3 milijuna i 97 tisuća kuna, odnosno 0,32 posto proračunskog razdjela ili 2 promila Državnog proračuna. Sredstva za neprofitne medije Ministarstvu kulture su raspoređena Uredbom Vlade o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2015. i raspodijeljena prema propozicijama dvaju natječaja: Javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima i Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima. Sufinanciran je rad 17 postojećih i tri nova medija te istraživački rad 35 individualnih novinarskih radova (na javni poziv prijavljenih anonimno – pod šifrom) koji će u neprofitnim medijima biti objavljeni.
Prema Zakonu o elektroničkim medijima i Pravilniku o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija NN 150/13, elektronički neprofitni mediji bi trebali dobivati i barem pet posto sredstava tog Fonda koji raspodjeljuje Agencija za elektroničke medije. Prema toj osnovi za 2015. godinu je neprofitnim internetskim portalima dodijeljeno 972 tisuće kuna, odnosno nešto više od 1,5 milijuna svim elektroničkim neprofitnim medijima. Kad se tome dodaju neki još skromniji izvori, europski projekti i eventualne potpore lokalne samouprave, neprofitni mediji – prema podacima Nacionalnog izvještaja o medijima – sudjeluju u ukupnim prihodima svih hrvatskih medija s nešto manje od jedan posto. Međutim, broj zaposlenih u neprofitnim medijima čini tri posto hrvatskih medijskih profesionalaca.
Usporedbe radi, vrijednost neizravne proračunske potpore dnevnim novinama u vidu posebno snižene stope poreza na dodanu vrijednost Hrvatska gospodarska komora je procijenila na 131,5 milijuna kuna godišnje, a različite izravne i neizravne potpore medijima postoje gotovo svugdje u svijetu. Francusko Ministarstvo kulture početkom 2014. godine je objavilo popis novina i informativnih internetskih stranica koji godišnje primaju izravne državne potpore u visini od 400 milijuna eura, koje se s neizravnim olakšicama za poštarine, poreze i transport penju do 700 milijuna eura godišnje, odnosno preko 78 kuna per capita. Italija, recimo, izdvaja 161 milijun eura godišnje za potpore novinama zadruga novinara, a čak i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo za izravne i neizravne potpore tisku godišnje ulažu od 750 do 800 milijuna eura godišnje (Nielsen, R. K. i Linnebank, G. 2011. Public Support for the Media: A Six Country Overview of Direct and Indirect Subsidies, Reuters Institute for the Study of Journalism, University of Oxford). U Hrvatskoj se lokalnim i regionalnim radijima i televizijama iz Fonda za pluralizam godišnje dodjeljuje oko 30 milijuna kuna potpora, što je svakako nedovoljno za njihov rad, budući da su komercijalni prihodi već dugo u padu.
3. U čemu je problem s razrješenjem Povjerenstva za neprofitne medije?
Ministarstvo kulture raspodijelilo je u listopadu 2015. godine otprilike tri milijuna kuna bespovratnih sredstava neprofitnim medijima na razdoblje od godinu dana, i to na osnovu mišljenja Stručnog povjerenstva za neprofitne medije. Zadaća članica i članova Povjerenstva je, između ostaloga, da prate rad neprofitnih medija kojima su dodijeljena sredstva, odnosno da nadziru troše li se sredstva u skladu s priloženim uređivačkim koncepcijama i operativnim planovima. Međutim, odluka ministra kulture Zlatka Hasanbegovića o razrješenju Povjerenstva nije u skladu s pravilnicima. Odluka o imenovanju Povjerenstva donesena je u mandatu ministrice kulture Andree Zlatar Violić na temelju preporuke stručne službe (Odjela za medije) Ministarstva. U Poslovniku o radu Povjerenstva objavljenom na stranicama Ministarstva kulture jasno piše:
Članovi/ice Povjerenstva dužni su biti nazočni na najmanje 80 % sjednica održanih tijekom prve polovice mandata i jednako toliko tijekom druge polovice mandata. U protivnom Povjerenstvo i/ili službenik/-ica Ministarstva kulture će izvijestiti ministra kulture i predložiti razrješenje člana/ice Povjerenstva prije isteka mandata, sukladno članku 5. Zakona o kulturnim vijećima.
A u članku 5. Zakona o kulturnim vijećima na koji se Poslovnik poziva stoji:
Članovi Vijeća imenuju se na četiri godine. Ministar kulture može članove Vijeća razriješiti i prije isteka mandata ako neopravdano ne nazoče sjednicama Vijeća, na osobni zahtjev ili pisani zahtjev predlagatelja iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona te ako su osuđeni za kazneno djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora.
Iz toga proizlazi da je potrebno zadovoljiti određene uvjete za razrješenje. Iz javno objavljenih zapisnika može se vidjeti da je Povjerenstvo svoj posao obavljalo stručno i odgovorno te da nema osnove za razrješenje. Također ostaje nejasno tko će sada pratiti medije koji su dobili sredstva na natječaju za 2015/2016. u izvještajnom razdoblju, koje traje do 15. 10. 2016., jer je to bila jedna od funkcija Povjerenstva.
4. Kako se bira Povjerenstvo za neprofitne medije?
Za razliku od Kulturnih vijeća (kojima mandat traje 4 godine, a predlažu ih institucije), Povjerenstvo za neprofitne medije biralo se Javnim pozivom, na mandat od godinu dana, pri čemu su svi prijavitelji pristupali intervjuu (uz predaju životopisa i eseja o mogućnostima i problemima neprofitnih medija). Jednostrana odluka ministra kulture, bez ikakvih konzultacija sa stručnom službom vlastitog ministarstva jasno upućuje na velik interes za medijski polje u smislu autokratskog, jednostranog i u konačnici nezakonitog odlučivanja i upravljanja. Ovaj način formiranja Povjerenstva i djelokruga njegova rada donesen je upravo da bi se spriječilo interveniranje u uredničku politiku medija i sačuvala novinarska autonomija te sloboda govora.
Program dodjele bespovratnih sredstava neprofitnim medijima počeo je 2013. godine s ciljem jačanja njihova kritičkoga kapaciteta i društvenog utjecaja uz poseban cilj profesionalizacije novinarskog i autorskog rada u sektoru. Do sada su uspješno provedena 3 natječaja, u ukupnom godišnjem iznosu od 3,000.000 kuna i u prosjeku s 18 dobitnika u kategoriji postojećih medija i 3 u kategoriji novih (još nepostojećih) medija. Osnovne odlike provedenih natječaja su: inovativnost, participativnost i transparentnost.
Kriteriji ocjenjivanja su rađeni u širokoj javnoj raspravi – putem sastanaka s neprofitnim medijskim sektorom te putem internetskog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Ovo je jedini natječaj u državi koji objavljuje pojedinačne tablice svih članova Povjerenstva zajedno sa skupnim ocjenama, recenzije svih prijavljenih projekata te osigurava praćenje rada medija tokom izvještajnog razdoblja. Natječaj je – bez obzira na njegovu potpunu marginalnost u smislu financijskog iznosa – bio pod udarom različitih interesnih skupina, koje su u javni prostor plasirale toksične informacije o tome kako je „Ministarstvo novac dodjeljivalo nepostojećim medijima“, iako je jedan od transparentno prodiskutiranih i objavljenih ciljeva – bila upravo podrška novim medijima, uključujući i one koji tek trebaju započeti s radom.
Svi korisnici natječaja podnosili su redovne polugodišnje i završne financijske izvještaje, koje je ocjenjivala stručna služba, a natječaju je pozitivno mišljenje dala i revizija obavljena u Ministarstvu kulture sredinom 2015. godine.
7. Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima?
Ideje novog ministra kulture o prorežimskim medijima su posve netočne i mogu se lako provjeriti konzultiravši sadržaj tih medija koji je često bio izrazito negativno i kritički intoniran prema prijašnjoj vlasti, ali uvijek na strani demokratskog poretka, participacije javnosti, manjina, kritičkog odnosa prema ekonomski i politički moćnima… Više informacija o programu i Odjelu za medije dostupno je na službenim stranicama Ministarstva kulture.
27. rujna 2024.Solidarnost kao uzajamna pomoć
Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
23. rujna 2024.Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam
Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
10. rujna 2024.Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici
U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
5. rujna 2024.Nema većeg Nijemca od Antinijemca
Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
25. kolovoza 2024.Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici
Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
23. kolovoza 2024.Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline
Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
21. kolovoza 2024.Novi iracionalizam
Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
28. lipnja 2024.Kada je kamera oružje?
Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
9. svibnja 2024.Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
