FAQ: Neprofitni mediji + snimka tribine “U obrani slobode govora”

Neprofitni mediji, čiji sadržaj predstavlja zadnju kognitivnu branu pred relativizmom i simplificiranim nekritičkim analizama kakve prevladavaju u komercijalnim medijima, bore se protiv svakog oblika nesnošljivosti, zlouporabe položaja i ovlasti, uništavanja zajedničkih dobara, te brinu o zaštiti temeljnih ljudskih prava marginaliziranih skupina u društvu. Kako se financiraju neprofitni mediji? U čemu je problem s razrješenjem Povjerenstva za neprofitne medije? Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima? Odgovore na ova pitanja donosimo u preglednom FAQ-u o neprofitnim medijima. Prilažemo i snimku tribine "U obrani slobode govora" održane 9. veljače 2016. u organizaciji Mreže emancipacije E-net te inicijative neprofitnih medija, kao i vizuale prikazane tijekom tribine koji dovode u perspektivu "odnose snaga" komercijalnih i neprofitnih medija pri korištenju državnih financijskih sredstava.

Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Tribina “U obrani slobode govora”
 
Mreža emancipacije E-net i inicijativa neprofitnih medija organiziraju javnu tribinu u velikoj dvorani Novinarskog doma, Perkovčeva 2, Zagreb, Hrvatsko novinarsko društvo, u utorak, 9. veljače 2016., u 11 sati,
 
Uvodno govore: Veronika Rešković (Forum), Ana Brakus (Libela), Mašenjka Bačić (Stav), Luka Ostojić (Booksa), Andrea Milat (Bilten), Mislav Žitko (Filozofski fakultet), Tonči Kursar (Fakultet političkih znanosti) i Ivica Đikić (Novosti)
 
Prvi potezi nove Vlade koji su naznačili „novu nacionalnu paradigmu“ kulturne i medijske politike predstavljaju ozbiljan napad na profesionalno novinarstvo, medijski pluralizam i ljudska prava.
 
Neutemeljeno ukidanje stručnog povjerenstva za neprofitne medije u Ministarstvu kulture i najava ukidanja inače premalog sufinanciranja novinarskog rada pritom se pokušavaju prikazati kao reakcija kontroverznog ministra na „kontroverznost“ kritičkog i istraživačkog novinarstva.
 
Tribina na kojoj će, uz ostale, govoriti novinari iz neprofitnih medija, ponudit će analizu dosadašnji postupaka Vlade te priliku da se iznesu činjenice o javnim potporama medijima u Hrvatskoj.
 

1. Što su to neprofitni mediji?

 
To su neprofitni internetski portali, novine, časopisi i proizvođači radijskog ili televizijskog programa, bez obzira distribuiraju li ga samostalno, putem radiofrekvencijskog spektra, interneta ili drugih medija.
 
Prema Zakonu o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13), nakladnici neprofitnih medija mogu biti “ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnosti” (članak 48. stavak 1).
 
Neprofitni mediji dobit “smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti” (članak 48. stavak 2). To znači da sav eventualni višak prihoda u odnosu na rashode mora biti utrošen na zadovoljavanje komunikacijskih potreba javnosti, a ne može – kao kod komercijalnih medija – biti uložen u neku drugu djelatnost niti “podignut” kao profit. Pritom plaće i naknade u neprofitnim medijima ne mogu premašiti iznos propisan za javne ustanove u kulturi koje se financiraju iz državnog proračuna (članak 48. stavak 3).
Iz navedene zakonske norme, proizlaze tri momenta koji pravno i financijski određuju neprofitne medije:
 
(1) neprofitni medij je pravna osoba (reprezentirana putem npr. udruge koja ih objavljuje),
 
(2) neprofitni medij ne iskazuje dobit,
 
(3) plaće su limitirane do razine onih u knjižnicama, muzejima ili arhivima.
 
Primjeri neprofitnih medija su Radio 808 Udruge za promicanje medijskog pluralizma, Televizija student Fakulteta političkih znanosti, mjesečnik Crveni kotač Vijeća romske nacionalne manjine, časopis za kulturu i društvena pitanja Behar Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod, Hrvatski katolički radio Hrvatske biskupske konferencije, internetski neovisni novinarski portal Tris.com.hr Udruge za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija iz Šibenika, portal Narod.hr udruge U ime obitelji, televizijska produkcija udruge Fade In…
 

2. Kako se financiraju neprofitni mediji?

 
Neke neprofitne novine, poput Novosti i La voce del popolo talijanske nacionalne manjine, ostvaruju određene prihode od prodaje, no velika većina od stotinjak neprofitnih medija su svima besplatno dostupni internetski portali, uz tek nekoliko radija i televizijskih produkcija. Budući da su njihovi prihodi od oglašavanja ravni nuli ili zanemarivi, glavni izvor sredstava za rad oko 340 stalno zaposlenih i još barem tisuću honorarnih suradnika u neprofitnim medijima predstavljaju potpore i donacije.
 
Ministarstvo kulture je u 2015. godini za neprofitne medije izdvojilo 3 milijuna i 97 tisuća kuna, odnosno 0,32 posto proračunskog razdjela ili 2 promila Državnog proračuna. Sredstva za neprofitne medije Ministarstvu kulture su raspoređena Uredbom Vlade o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2015. i raspodijeljena prema propozicijama dvaju natječaja: Javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima i Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima. Sufinanciran je rad 17 postojećih i tri nova medija te istraživački rad 35 individualnih novinarskih radova (na javni poziv prijavljenih anonimno – pod šifrom) koji će u neprofitnim medijima biti objavljeni.
 
Prema Zakonu o elektroničkim medijima i Pravilniku o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija NN 150/13, elektronički neprofitni mediji bi trebali dobivati i barem pet posto sredstava tog Fonda koji raspodjeljuje Agencija za elektroničke medije. Prema toj osnovi za 2015. godinu je neprofitnim internetskim portalima dodijeljeno 972 tisuće kuna, odnosno nešto više od 1,5 milijuna svim elektroničkim neprofitnim medijima. Kad se tome dodaju neki još skromniji izvori, europski projekti i eventualne potpore lokalne samouprave, neprofitni mediji – prema podacima Nacionalnog izvještaja o medijima – sudjeluju u ukupnim prihodima svih hrvatskih medija s nešto manje od jedan posto. Međutim, broj zaposlenih u neprofitnim medijima čini tri posto hrvatskih medijskih profesionalaca.
 
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Usporedbe radi, vrijednost neizravne proračunske potpore dnevnim novinama u vidu posebno snižene stope poreza na dodanu vrijednost Hrvatska gospodarska komora je procijenila na 131,5 milijuna kuna godišnje, a različite izravne i neizravne potpore medijima postoje gotovo svugdje u svijetu. Francusko Ministarstvo kulture početkom 2014. godine je objavilo popis novina i informativnih internetskih stranica koji godišnje primaju izravne državne potpore u visini od 400 milijuna eura, koje se s neizravnim olakšicama za poštarine, poreze i transport penju do 700 milijuna eura godišnje, odnosno preko 78 kuna per capita. Italija, recimo, izdvaja 161 milijun eura godišnje za potpore novinama zadruga novinara, a čak i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo za izravne i neizravne potpore tisku godišnje ulažu od 750 do 800 milijuna eura godišnje (Nielsen, R. K. i Linnebank, G. 2011. Public Support for the Media: A Six Country Overview of Direct and Indirect Subsidies, Reuters Institute for the Study of Journalism, University of Oxford). U Hrvatskoj se lokalnim i regionalnim radijima i televizijama iz Fonda za pluralizam godišnje dodjeljuje oko 30 milijuna kuna potpora, što je svakako nedovoljno za njihov rad, budući da su komercijalni prihodi već dugo u padu.
 
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture

3. U čemu je problem s razrješenjem Povjerenstva za neprofitne medije?

 
Ministarstvo kulture raspodijelilo je u listopadu 2015. godine otprilike tri milijuna kuna bespovratnih sredstava neprofitnim medijima na razdoblje od godinu dana, i to na osnovu mišljenja Stručnog povjerenstva za neprofitne medije. Zadaća članica i članova Povjerenstva je, između ostaloga, da prate rad neprofitnih medija kojima su dodijeljena sredstva, odnosno da nadziru troše li se sredstva u skladu s priloženim uređivačkim koncepcijama i operativnim planovima. Međutim, odluka ministra kulture Zlatka Hasanbegovića o razrješenju Povjerenstva nije u skladu s pravilnicima. Odluka o imenovanju Povjerenstva donesena je u mandatu ministrice kulture Andree Zlatar Violić na temelju preporuke stručne službe (Odjela za medije) Ministarstva. U Poslovniku o radu Povjerenstva objavljenom na stranicama Ministarstva kulture jasno piše:
Članovi/ice Povjerenstva dužni su biti nazočni na najmanje 80 % sjednica održanih tijekom prve polovice mandata i jednako toliko tijekom druge polovice mandata. U protivnom Povjerenstvo i/ili službenik/-ica Ministarstva kulture će izvijestiti ministra kulture i predložiti razrješenje člana/ice Povjerenstva prije isteka mandata, sukladno članku 5. Zakona o kulturnim vijećima.
 
A u članku 5. Zakona o kulturnim vijećima na koji se Poslovnik poziva stoji:
 
Članovi Vijeća imenuju se na četiri godine. Ministar kulture može članove Vijeća razriješiti i prije isteka mandata ako neopravdano ne nazoče sjednicama Vijeća, na osobni zahtjev ili pisani zahtjev predlagate­lja iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona te ako su osuđeni za kazneno djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora.
 
_06
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Iz toga proizlazi da je potrebno zadovoljiti određene uvjete za razrješenje. Iz javno objavljenih zapisnika može se vidjeti da je Povjerenstvo svoj posao obavljalo stručno i odgovorno te da nema osnove za razrješenje. Također ostaje nejasno tko će sada pratiti medije koji su dobili sredstva na natječaju za 2015/2016. u izvještajnom razdoblju, koje traje do 15. 10. 2016., jer je to bila jedna od funkcija Povjerenstva.
 

4. Kako se bira Povjerenstvo za neprofitne medije?

 
Za razliku od Kulturnih vijeća (kojima mandat traje 4 godine, a predlažu ih institucije), Povjerenstvo za neprofitne medije biralo se Javnim pozivom, na mandat od godinu dana, pri čemu su svi prijavitelji pristupali intervjuu (uz predaju životopisa i eseja o mogućnostima i problemima neprofitnih medija). Jednostrana odluka ministra kulture, bez ikakvih konzultacija sa stručnom službom vlastitog ministarstva jasno upućuje na velik interes za medijski polje u smislu autokratskog, jednostranog i u konačnici nezakonitog odlučivanja i upravljanja. Ovaj način formiranja Povjerenstva i djelokruga njegova rada donesen je upravo da bi se spriječilo interveniranje u uredničku politiku medija i sačuvala novinarska autonomija te sloboda govora.
 

5. Kako se dodjeljuju sredstva?

 
Program dodjele bespovratnih sredstava neprofitnim medijima počeo je 2013. godine s ciljem jačanja njihova kritičkoga kapaciteta i društvenog utjecaja uz poseban cilj profesionalizacije novinarskog i autorskog rada u sektoru. Do sada su uspješno provedena 3 natječaja, u ukupnom godišnjem iznosu od 3,000.000 kuna i u prosjeku s 18 dobitnika u kategoriji postojećih medija i 3 u kategoriji novih (još nepostojećih) medija. Osnovne odlike provedenih natječaja su: inovativnost, participativnost i transparentnost.
 
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Podaci preuzeti iz Izvještaja o medijima Ministarstva kulture
Kriteriji ocjenjivanja su rađeni u širokoj javnoj raspravi – putem sastanaka s neprofitnim medijskim sektorom te putem internetskog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Ovo je jedini natječaj u državi koji objavljuje pojedinačne tablice svih članova Povjerenstva zajedno sa skupnim ocjenama, recenzije svih prijavljenih projekata te osigurava praćenje rada medija tokom izvještajnog razdoblja. Natječaj je – bez obzira na njegovu potpunu marginalnost u smislu financijskog iznosa – bio pod udarom različitih interesnih skupina, koje su u javni prostor plasirale toksične informacije o tome kako je „Ministarstvo novac dodjeljivalo nepostojećim medijima“, iako je jedan od transparentno prodiskutiranih i objavljenih ciljeva – bila upravo podrška novim medijima, uključujući i one koji tek trebaju započeti s radom.
 

6. Kako se opravdavaju dodijeljena sredstva?

 
Svi korisnici natječaja podnosili su redovne polugodišnje i završne financijske izvještaje, koje je ocjenjivala stručna služba, a natječaju je pozitivno mišljenje dala i revizija obavljena u Ministarstvu kulture sredinom 2015. godine.
 

7. Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima?

 
Ideje novog ministra kulture o prorežimskim medijima su posve netočne i mogu se lako provjeriti konzultiravši sadržaj tih medija koji je često bio izrazito negativno i kritički intoniran prema prijašnjoj vlasti, ali uvijek na strani demokratskog poretka, participacije javnosti, manjina, kritičkog odnosa prema ekonomski i politički moćnima… Više informacija o programu i Odjelu za medije dostupno je na službenim stranicama Ministarstva kulture.

Vezani članci

  • 9. studenoga 2017. Leonilo „Neil“ Dolirocon, „Ekonomska konferencija“ (izvor: Nagarjun Kandukuru @ Flickr, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Administracija klasnog sukoba Sfera civilnog društva i njegovih organizacija strukturno je mjesto u kapitalističkim društvima, koje se legitimira kao prostor gdje raznorodni subjekti imaju priliku utjecati na artikulaciju i mobilizaciju javnog mnijenja. O autonomiji i dosegu civilnog društva te nužnosti historizacije njegove uloge i područja djelovanja u konkretnim društvenim borbama, razgovarali smo s Lidijom Krienzer Radojević, teoretičarkom i aktivistkinjom organizacije za prava kulturnih radnika IG Kultur Steiermark, jednom od sudionica ovotjednog mikropolitičkog seminara kustoskog kolektiva [BLOK] „Infrastrukture u kulturi“.
  • 22. listopada 2017. Izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci) 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 22. listopada 2017. „Vive la Commune“, kadar iz filma „Novi Babilon“ (Novyy Vavilon), 1929, r: Grigori Kozintsev & Leonid Trauberg (izvor: Faces of Classical Music – 1) 1917. i 1871: uz obljetnicu lomljenja Pariške komune Kanal Oktobarika [100.1917] je web-platforma, pokrenuta povodom obilježavanja stogodišnjice Ruske revolucije, koja kroz vijesti, materijale, komentare i refleksije pretresa uobičajene ikonografske i interpretacijske motive, s naglaskom na uvezivanju hrvatske i jugoistočnoeuropske povijesti u globalnu povijest Ruske revolucije. Prenosimo prilog Branimira Jankovića i Stefana Treskanice u kojem nude izbor iz povijesnih komparacija (dis)kontinuiteta Pariške komune i Ruske revolucije.
  • 20. rujna 2017. Manuel Rivero, Ado-Nay, „Grave impedimento de existencia o desarrollo III“, ulje na drvu, 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.
  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve