Prilog borbi protiv klerikalizacije obrazovanja

Pročitajte drugarsku kritiku koju studentima angažiranima protiv klerikalizacije obrazovanja, s čijom se borbom solidarizira, upućuje teolog Branko Sekulić, referirajući pritom na društveno progresivne nedogmatske teološke tendencije poput teologije oslobođenja, koje domicilna okoštala klerikalna struktura, ista ona koja stoji iza uprave KBF-a, uporno minorizira i cenzurira. Ili, kako to vidi Boris Buden: "Religija jest politička stvar, da li je ona lijeva ili desna - to je za mene pravo pitanje!"

Camilo Torres Restrepo (u sredini slike), kolumbijski svećenik i socijalist, poznat po citatu: "Da je Isus danas živ, bio bi gerilac," maršira sa studentima (izvor: commons.wikimedia.org).

GRUPI PROTIV KLERIKALIZACIJE OBRAZOVANJA

Filozofski fakultet u Zagrebu

Petak, 8. travnja 2016

Poštovani,

upravo poradi svesrdne podrške koju gajim spram vaše inicijative o antiklerikalizaciji obrazovanja, osjećam se pozvan upozoriti vas na stanovitu grešku. Naime, od ključnog problema kojeg imate s djelom rimokatoličke institucije u Hrvatskoj, a koja u ovom slučaju čvrsto stoji iza uprave KBF-a, vi ste problem sveli na odnos filozofije i teologije kao takvih, čime ste manje-više, upali upravo u onu zamku koju naši određeni domaći klerikalni krugovi pomno čuvaju gotovo za sve svoje kritičare. Ovim ne samo da radite poguban zaokret u retorici i dolazite u poziciju da vas se okarakterizira kao puke bespredmetne reakcionare, već od sebe odbijate i sav onaj potencijal istomišljenika koje možete naći među teološkim miljeom.

Teologija, Bogu hvala, nije samo ono što mi vidimo kroz sadržaj HBK, već je teologija i Jürgen Moltmann, i Hans Küng, i Leonardo Boff, i Gustavo Gutierrez, i Baptist Metz, i Dietrich Bonhoeffer, ali i Tomislav Šagi Bunić, Zvonimir Bono Šagi, Luka Vincetić, Branko Sbutega, samo da navedem neke čije bi ste teze svakako mogli vidjeti u sklopu filozofske izobrazbe, jer razbijaju kako ograničenost dogmatskog fundamentalizma tako i predrasude neproduktivnog ateizma, te stvaraju plodno tlo suradnje u kojem oba ova nazora, ako ih se uopće može dijeliti, vežu u živo tkivo smislenog društvenog aktivizma.

Teologija nije problem, kao što nisu ni njeni studenti, problem su oni koji poradi vlastitog koristoljublja, tu granu prezentiraju osakaćenom za njenu suštinu – bezuvjetno očuvanje integriteta ljudskog bića bez obzira na ovosvjetovnu razlikovnost – a to je upravo generalna odrednica svake zdrave teologije

Ono što nažalost ne uočavate, barem po onom što vidim, jest da se upravo ovakva teologija cenzurira od strane istih onih koje i vi ovom prigodom napadate – domicilnu okoštalu klerikalnu strukturu. Dakle, one koji su opći problem, ne samo vas koji ste van, recimo to, vjerskog diskursa, nego i nas unutar njega, jer ne dopuštaju teološkoj misli da se razvija svojim prirodnim putem i gase svaki takav ozbiljniji pokušaj.

Vaš problem je dakle, kao i naš, samoproglašena svećenička kasta koja se ponaša kao cenzor Božjeg i svjetovnog i oni imaju svoje ime, i imaju svoje načine. Imenujte to jasno i glasno i ne dopustite da tonete u zamku koja vam je i prije početka ove bitke priređena.

Teologija nije problem, kao što nisu ni njeni studenti, problem su oni koji poradi vlastitog koristoljublja, tu granu prezentiraju osakaćenom za njenu suštinu – bezuvjetno očuvanje integriteta ljudskog bića bez obzira na ovosvjetovnu razlikovnost – a to je upravo generalna odrednica svake zdrave teologije. Vjerujte mi, vi s Bogom nemate problema, već sa religijskim kutijama u koje se on uporno stavlja, i on je kao takav, kako direktna žrtva klerikalnih krugova, tako i kolateralna onih sekularnih.

Stoga naglašavanjem razlika između teološkog i filozofskog diskursa, na ovakav način, prosto je jalova, da ne kažem otužna neodređenica, koja radi više štete nego koristi, a u ovom kontekstu, to posebno dolazi do izražaja. Tim više što sam siguran da bi vam na ovom mjestu više vrijedilo nasljeđe teologija oslobođenja, nego ijedna druga retorička konstrukcija. Ono naime koje ističe kako crkva u svojoj misiji ne smije povrjeđivati tekovine suvremenosti, jer kršćanstvo koje ne prati razvoj svijeta, ne može biti ni njegov dio. Vi naime, pretpostavljam shvatili ste, imate problema sa retrogradnim crkvenim snagama u mundirima, a ne sa kršćanskom vjerom uspostavljenom po praksi Krista Isusa. Razlikovati ove dvije stvari, znači moći poentirati problematiku. Nadam se da će te u tom i uspjeti.

S poštovanjem,

Branko Sekulić

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve