Prilog borbi protiv klerikalizacije obrazovanja

Pročitajte drugarsku kritiku koju studentima angažiranima protiv klerikalizacije obrazovanja, s čijom se borbom solidarizira, upućuje teolog Branko Sekulić, referirajući pritom na društveno progresivne nedogmatske teološke tendencije poput teologije oslobođenja, koje domicilna okoštala klerikalna struktura, ista ona koja stoji iza uprave KBF-a, uporno minorizira i cenzurira. Ili, kako to vidi Boris Buden: "Religija jest politička stvar, da li je ona lijeva ili desna - to je za mene pravo pitanje!"

Camilo Torres Restrepo (u sredini slike), kolumbijski svećenik i socijalist, poznat po citatu: "Da je Isus danas živ, bio bi gerilac," maršira sa studentima (izvor: commons.wikimedia.org).
Camilo Torres Restrepo (u sredini slike), kolumbijski svećenik i socijalist, poznat po citatu: "Da je Isus danas živ, bio bi gerilac," maršira sa studentima (izvor: commons.wikimedia.org).

GRUPI PROTIV KLERIKALIZACIJE OBRAZOVANJA

Filozofski fakultet u Zagrebu

Petak, 8. travnja 2016

Poštovani,

upravo poradi svesrdne podrške koju gajim spram vaše inicijative o antiklerikalizaciji obrazovanja, osjećam se pozvan upozoriti vas na stanovitu grešku. Naime, od ključnog problema kojeg imate s djelom rimokatoličke institucije u Hrvatskoj, a koja u ovom slučaju čvrsto stoji iza uprave KBF-a, vi ste problem sveli na odnos filozofije i teologije kao takvih, čime ste manje-više, upali upravo u onu zamku koju naši određeni domaći klerikalni krugovi pomno čuvaju gotovo za sve svoje kritičare. Ovim ne samo da radite poguban zaokret u retorici i dolazite u poziciju da vas se okarakterizira kao puke bespredmetne reakcionare, već od sebe odbijate i sav onaj potencijal istomišljenika koje možete naći među teološkim miljeom.

Teologija, Bogu hvala, nije samo ono što mi vidimo kroz sadržaj HBK, već je teologija i Jürgen Moltmann, i Hans Küng, i Leonardo Boff, i Gustavo Gutierrez, i Baptist Metz, i Dietrich Bonhoeffer, ali i Tomislav Šagi Bunić, Zvonimir Bono Šagi, Luka Vincetić, Branko Sbutega, samo da navedem neke čije bi ste teze svakako mogli vidjeti u sklopu filozofske izobrazbe, jer razbijaju kako ograničenost dogmatskog fundamentalizma tako i predrasude neproduktivnog ateizma, te stvaraju plodno tlo suradnje u kojem oba ova nazora, ako ih se uopće može dijeliti, vežu u živo tkivo smislenog društvenog aktivizma.

Teologija nije problem, kao što nisu ni njeni studenti, problem su oni koji poradi vlastitog koristoljublja, tu granu prezentiraju osakaćenom za njenu suštinu – bezuvjetno očuvanje integriteta ljudskog bića bez obzira na ovosvjetovnu razlikovnost – a to je upravo generalna odrednica svake zdrave teologije

Ono što nažalost ne uočavate, barem po onom što vidim, jest da se upravo ovakva teologija cenzurira od strane istih onih koje i vi ovom prigodom napadate – domicilnu okoštalu klerikalnu strukturu. Dakle, one koji su opći problem, ne samo vas koji ste van, recimo to, vjerskog diskursa, nego i nas unutar njega, jer ne dopuštaju teološkoj misli da se razvija svojim prirodnim putem i gase svaki takav ozbiljniji pokušaj.

Vaš problem je dakle, kao i naš, samoproglašena svećenička kasta koja se ponaša kao cenzor Božjeg i svjetovnog i oni imaju svoje ime, i imaju svoje načine. Imenujte to jasno i glasno i ne dopustite da tonete u zamku koja vam je i prije početka ove bitke priređena.

Teologija nije problem, kao što nisu ni njeni studenti, problem su oni koji poradi vlastitog koristoljublja, tu granu prezentiraju osakaćenom za njenu suštinu – bezuvjetno očuvanje integriteta ljudskog bića bez obzira na ovosvjetovnu razlikovnost – a to je upravo generalna odrednica svake zdrave teologije. Vjerujte mi, vi s Bogom nemate problema, već sa religijskim kutijama u koje se on uporno stavlja, i on je kao takav, kako direktna žrtva klerikalnih krugova, tako i kolateralna onih sekularnih.

Stoga naglašavanjem razlika između teološkog i filozofskog diskursa, na ovakav način, prosto je jalova, da ne kažem otužna neodređenica, koja radi više štete nego koristi, a u ovom kontekstu, to posebno dolazi do izražaja. Tim više što sam siguran da bi vam na ovom mjestu više vrijedilo nasljeđe teologija oslobođenja, nego ijedna druga retorička konstrukcija. Ono naime koje ističe kako crkva u svojoj misiji ne smije povrjeđivati tekovine suvremenosti, jer kršćanstvo koje ne prati razvoj svijeta, ne može biti ni njegov dio. Vi naime, pretpostavljam shvatili ste, imate problema sa retrogradnim crkvenim snagama u mundirima, a ne sa kršćanskom vjerom uspostavljenom po praksi Krista Isusa. Razlikovati ove dvije stvari, znači moći poentirati problematiku. Nadam se da će te u tom i uspjeti.

S poštovanjem,

Branko Sekulić

Vezani članci

  • 22. listopada 2017. Izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci) 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 22. listopada 2017. „Vive la Commune“, kadar iz filma „Novi Babilon“ (Novyy Vavilon), 1929, r: Grigori Kozintsev & Leonid Trauberg (izvor: Faces of Classical Music – 1) 1917. i 1871: uz obljetnicu lomljenja Pariške komune Kanal Oktobarika [100.1917] je web-platforma, pokrenuta povodom obilježavanja stogodišnjice Ruske revolucije, koja kroz vijesti, materijale, komentare i refleksije pretresa uobičajene ikonografske i interpretacijske motive, s naglaskom na uvezivanju hrvatske i jugoistočnoeuropske povijesti u globalnu povijest Ruske revolucije. Prenosimo prilog Branimira Jankovića i Stefana Treskanice u kojem nude izbor iz povijesnih komparacija (dis)kontinuiteta Pariške komune i Ruske revolucije.
  • 20. rujna 2017. Manuel Rivero, Ado-Nay, „Grave impedimento de existencia o desarrollo III“, ulje na drvu, 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.
  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve