Šest koraka prema aboliciji obitelji

"Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima."

Mural u vrtnom području autonomnog madridskog socijalnog centra Patio Maravillas, 3. prosinca 2011. (izvor: r2hox @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Obitelj je čamac za spašavanje onima koje je kapital napustio, ali iznevjerava i uništava daleko previše ostalih. Potrebni su nam drugačiji načini organiziranja brige i samih sebe.

1. Uspostavite prosvjednu kuhinju.

 

Masovna pobuna najbolja je početna točka za aboliciju obitelji. Okupite se s drugima u prosvjednim kampovima, na uličnim barikadama, okupacijama trgova, zauzetim tvornicama, skvotiranim zgradama ili u drugim oslobođenim zonama. Ondje kreirajte sredstva za kolektivni opstanak, proširujući pobunu. Započnite s kolektivnom prosvjednom kuhinjom, koja prehranjuje svakoga.

 

2. Proširite pobunjeničku socijalnu reprodukciju.

 

Kako se pobuna bude širila, nastavite proces abolicije obitelji produbljivanjem zajedničkih praksi uzajamne skrbi. Pobrinite se da prosvjedni kamp, pobunjeni teritorij, kolektivna farma ili odbor stambenog bloka bude u stanju pružiti dobrodošlicu i podršku brojnim novim ljudima. Formirajte samoorganizirane, zajedničke spavaonice zbog sigurnosti. Uspostavite kooperativnu brigu o djeci kako biste podržali punu uključenost roditelja. Pokrenite prakse razmjene igala i druge prakse smanjenja rizika kako bi se aktivni ovisnici o narkoticima osjećali dobrodošli. Pružajte zdravstvenu i socijalnu skrb kako biste uključili one s kroničnim mentalnim i fizičkim bolestima.

 

3. Gradite komune.

 

Kako nova komunistička proizvodnja krene u tvornicama i farmama, abolicija obitelji može se ukorijeniti u permanentnim komunama kolektivne socijalne reprodukcije. Svaka komuna mogla bi pružiti dom otprilike dvjestotinjak osoba. Prosvjedna kuhinja postaje trajna kantina u kojoj svatko može skuhati i pojesti obrok. Šator u kojem se pružala zdravstvena skrb postaje centar za svu redovnu zdravstvenu skrb. Trg na kojem se plenum okupljao postaje mjesto sastanka za demokratsku administraciju komune. Loši bubnjarski krugovi postaju mjesta na kojima ljudi snimaju glazbu ili stvaraju umjestnost. Prostori za pružanje skrbi o djeci postaju dječje jaslice u kojima djeca tijekom više godina zajedno uče i odrastaju. Privatne spavaonice i dalje su na raspolaganju onima koji žele uspostaviti intimne jedinice nalik obiteljima ili živjeti s vlastitom djecom, no svakodnevica se uglavnom odvija u zajedničkim kolektivnim prostorima. Starim, atomiziranim domovima predviđenima za jednu obitelj i ovisnima o neprestanoj uporabi automobila i individualnoj potrošnji došao je kraj. Na ovoj osnovi čovječanstvo može kolektivno adresirati pitanje klimatskih promjena.

 

4. Borite se protiv povratka obitelji.

 

Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima.

 

5. Odgajajte djecu komune.

 

Ponudite djeci bolji svijet kroz komunu. Kao susjed ili prijatelj, u svijetu u kojem nuklearna obitelj više ne raspolaže dječjim životima, na svakome je da kreativno i kolektivno intervenira u zlostavljačke roditeljske odnose. Kroz komunu se roditelj ili dijete koji nisu ovisni o obitelji mogu izuzeti iz problematične dinamike onda kada ista ne funkcionira, znajući da će se za svakoga netko pobrinuti. Nitko više nije nasilno vezan jedan uz drugog. Novi oblici rodne slobode i ljudskog razvoja do kojih nije moguće doći u ograničenim, krnjim oblicima nuklearne obitelji postaju mogući. Ako ste dosegli ovaj korak, uspjeli ste ukinuti obitelj. Oslobodili ste kvir ljubav i feminističku brigu kako biste uspostavili temelj za ljudski razvoj.

 

6. Proširite prilike za odabrani način preživljavanja.

 

Ne dođe li do globalne komunizacijske pobune, napravite najbolje što možete s nesavršenim opcijama koje su vam na raspolaganju. Pokušajte uspostaviti vlastito kolektivno stanovanje ili roditeljske aranžmane kada se čine održivima. Borite se protiv bijelih supremacističkih država koje podržavaju obiteljsko nasilje. Podupirite samoaktivnost i borbe siromašnih kvir i trans osoba za preživljavanje. Branite grupno stanovanje, privremena konaćišta i urbana svratišta od policijskog uznemiravanja. Uključite se u projekte koji osiguravaju osnovne potrebe ljudi neovisno o afinitetu i formi obitelji. Priključite se pokretima siromašnih za proširenje i transformaciju netržišnih stambenih prostora, socijalnih beneficija, univerzalne zdravstvene skrbi i besplatnog obrazovanja. Podržavajte one koji su isključeni iz tradicionalnih obitelji u odgajanju djece, brizi za starije, i zaštiti najmilijih. Pronađite jedni druge, brinite jedni za druge i volite jedni druge.
M. E. O’Brien je roditeljica, spisateljica i učiteljica iz Brooklyna. Trenutno djeluje s NYC Trans Oral History Projectom, i pomaže u pokretanju novog kvir komunističkog časopisa Pinko.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.