Šest koraka prema aboliciji obitelji

"Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima."

Mural u vrtnom području autonomnog madridskog socijalnog centra Patio Maravillas, 3. prosinca 2011. (izvor: r2hox @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Obitelj je čamac za spašavanje onima koje je kapital napustio, ali iznevjerava i uništava daleko previše ostalih. Potrebni su nam drugačiji načini organiziranja brige i samih sebe.

1. Uspostavite prosvjednu kuhinju.

 

Masovna pobuna najbolja je početna točka za aboliciju obitelji. Okupite se s drugima u prosvjednim kampovima, na uličnim barikadama, okupacijama trgova, zauzetim tvornicama, skvotiranim zgradama ili u drugim oslobođenim zonama. Ondje kreirajte sredstva za kolektivni opstanak, proširujući pobunu. Započnite s kolektivnom prosvjednom kuhinjom, koja prehranjuje svakoga.

 

2. Proširite pobunjeničku socijalnu reprodukciju.

 

Kako se pobuna bude širila, nastavite proces abolicije obitelji produbljivanjem zajedničkih praksi uzajamne skrbi. Pobrinite se da prosvjedni kamp, pobunjeni teritorij, kolektivna farma ili odbor stambenog bloka bude u stanju pružiti dobrodošlicu i podršku brojnim novim ljudima. Formirajte samoorganizirane, zajedničke spavaonice zbog sigurnosti. Uspostavite kooperativnu brigu o djeci kako biste podržali punu uključenost roditelja. Pokrenite prakse razmjene igala i druge prakse smanjenja rizika kako bi se aktivni ovisnici o narkoticima osjećali dobrodošli. Pružajte zdravstvenu i socijalnu skrb kako biste uključili one s kroničnim mentalnim i fizičkim bolestima.

 

3. Gradite komune.

 

Kako nova komunistička proizvodnja krene u tvornicama i farmama, abolicija obitelji može se ukorijeniti u permanentnim komunama kolektivne socijalne reprodukcije. Svaka komuna mogla bi pružiti dom otprilike dvjestotinjak osoba. Prosvjedna kuhinja postaje trajna kantina u kojoj svatko može skuhati i pojesti obrok. Šator u kojem se pružala zdravstvena skrb postaje centar za svu redovnu zdravstvenu skrb. Trg na kojem se plenum okupljao postaje mjesto sastanka za demokratsku administraciju komune. Loši bubnjarski krugovi postaju mjesta na kojima ljudi snimaju glazbu ili stvaraju umjestnost. Prostori za pružanje skrbi o djeci postaju dječje jaslice u kojima djeca tijekom više godina zajedno uče i odrastaju. Privatne spavaonice i dalje su na raspolaganju onima koji žele uspostaviti intimne jedinice nalik obiteljima ili živjeti s vlastitom djecom, no svakodnevica se uglavnom odvija u zajedničkim kolektivnim prostorima. Starim, atomiziranim domovima predviđenima za jednu obitelj i ovisnima o neprestanoj uporabi automobila i individualnoj potrošnji došao je kraj. Na ovoj osnovi čovječanstvo može kolektivno adresirati pitanje klimatskih promjena.

 

4. Borite se protiv povratka obitelji.

 

Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima.

 

5. Odgajajte djecu komune.

 

Ponudite djeci bolji svijet kroz komunu. Kao susjed ili prijatelj, u svijetu u kojem nuklearna obitelj više ne raspolaže dječjim životima, na svakome je da kreativno i kolektivno intervenira u zlostavljačke roditeljske odnose. Kroz komunu se roditelj ili dijete koji nisu ovisni o obitelji mogu izuzeti iz problematične dinamike onda kada ista ne funkcionira, znajući da će se za svakoga netko pobrinuti. Nitko više nije nasilno vezan jedan uz drugog. Novi oblici rodne slobode i ljudskog razvoja do kojih nije moguće doći u ograničenim, krnjim oblicima nuklearne obitelji postaju mogući. Ako ste dosegli ovaj korak, uspjeli ste ukinuti obitelj. Oslobodili ste kvir ljubav i feminističku brigu kako biste uspostavili temelj za ljudski razvoj.

 

6. Proširite prilike za odabrani način preživljavanja.

 

Ne dođe li do globalne komunizacijske pobune, napravite najbolje što možete s nesavršenim opcijama koje su vam na raspolaganju. Pokušajte uspostaviti vlastito kolektivno stanovanje ili roditeljske aranžmane kada se čine održivima. Borite se protiv bijelih supremacističkih država koje podržavaju obiteljsko nasilje. Podupirite samoaktivnost i borbe siromašnih kvir i trans osoba za preživljavanje. Branite grupno stanovanje, privremena konaćišta i urbana svratišta od policijskog uznemiravanja. Uključite se u projekte koji osiguravaju osnovne potrebe ljudi neovisno o afinitetu i formi obitelji. Priključite se pokretima siromašnih za proširenje i transformaciju netržišnih stambenih prostora, socijalnih beneficija, univerzalne zdravstvene skrbi i besplatnog obrazovanja. Podržavajte one koji su isključeni iz tradicionalnih obitelji u odgajanju djece, brizi za starije, i zaštiti najmilijih. Pronađite jedni druge, brinite jedni za druge i volite jedni druge.
M. E. O’Brien je roditeljica, spisateljica i učiteljica iz Brooklyna. Trenutno djeluje s NYC Trans Oral History Projectom, i pomaže u pokretanju novog kvir komunističkog časopisa Pinko.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

  • 25. rujna 2025. Što je to Antifa i tko je se treba bojati? Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
  • 17. rujna 2025. Znanje nije i ne treba biti roba Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
  • 1. rujna 2025. Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj? U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
  • 27. kolovoza 2025. Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
  • 25. srpnja 2025. O društvenom i klimatskom denijalizmu Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
  • 19. srpnja 2025. Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.
  • 20. lipnja 2025. Nadopuna izjave za medije povodom održanog glasanja o Odluci o participacijama na Filozofskom fakultetu 

    Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]

  • 20. lipnja 2025. Izvor: unsplash.com Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve