Šest koraka prema aboliciji obitelji

"Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima."

Mural u vrtnom području autonomnog madridskog socijalnog centra Patio Maravillas, 3. prosinca 2011. (izvor: r2hox @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Obitelj je čamac za spašavanje onima koje je kapital napustio, ali iznevjerava i uništava daleko previše ostalih. Potrebni su nam drugačiji načini organiziranja brige i samih sebe.



1. Uspostavite prosvjednu kuhinju.
 
Masovna pobuna najbolja je početna točka za aboliciju obitelji. Okupite se s drugima u prosvjednim kampovima, na uličnim barikadama, okupacijama trgova, zauzetim tvornicama, skvotiranim zgradama ili u drugim oslobođenim zonama. Ondje kreirajte sredstva za kolektivni opstanak, proširujući pobunu. Započnite s kolektivnom prosvjednom kuhinjom, koja prehranjuje svakoga.
 
2. Proširite pobunjeničku socijalnu reprodukciju.
 
Kako se pobuna bude širila, nastavite proces abolicije obitelji produbljivanjem zajedničkih praksi uzajamne skrbi. Pobrinite se da prosvjedni kamp, pobunjeni teritorij, kolektivna farma ili odbor stambenog bloka bude u stanju pružiti dobrodošlicu i podršku brojnim novim ljudima. Formirajte samoorganizirane, zajedničke spavaonice zbog sigurnosti. Uspostavite kooperativnu brigu o djeci kako biste podržali punu uključenost roditelja. Pokrenite prakse razmjene igala i druge prakse smanjenja rizika kako bi se aktivni ovisnici o narkoticima osjećali dobrodošli. Pružajte zdravstvenu i socijalnu skrb kako biste uključili one s kroničnim mentalnim i fizičkim bolestima.
 
3. Gradite komune.
 
Kako nova komunistička proizvodnja krene u tvornicama i farmama, abolicija obitelji može se ukorijeniti u permanentnim komunama kolektivne socijalne reprodukcije. Svaka komuna mogla bi pružiti dom otprilike dvjestotinjak osoba. Prosvjedna kuhinja postaje trajna kantina u kojoj svatko može skuhati i pojesti obrok. Šator u kojem se pružala zdravstvena skrb postaje centar za svu redovnu zdravstvenu skrb. Trg na kojem se plenum okupljao postaje mjesto sastanka za demokratsku administraciju komune. Loši bubnjarski krugovi postaju mjesta na kojima ljudi snimaju glazbu ili stvaraju umjestnost. Prostori za pružanje skrbi o djeci postaju dječje jaslice u kojima djeca tijekom više godina zajedno uče i odrastaju. Privatne spavaonice i dalje su na raspolaganju onima koji žele uspostaviti intimne jedinice nalik obiteljima ili živjeti s vlastitom djecom, no svakodnevica se uglavnom odvija u zajedničkim kolektivnim prostorima. Starim, atomiziranim domovima predviđenima za jednu obitelj i ovisnima o neprestanoj uporabi automobila i individualnoj potrošnji došao je kraj. Na ovoj osnovi čovječanstvo može kolektivno adresirati pitanje klimatskih promjena.
 
4. Borite se protiv povratka obitelji.
 
Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima.
 
5. Odgajajte djecu komune.
 
Ponudite djeci bolji svijet kroz komunu. Kao susjed ili prijatelj, u svijetu u kojem nuklearna obitelj više ne raspolaže dječjim životima, na svakome je da kreativno i kolektivno intervenira u zlostavljačke roditeljske odnose. Kroz komunu se roditelj ili dijete koji nisu ovisni o obitelji mogu izuzeti iz problematične dinamike onda kada ista ne funkcionira, znajući da će se za svakoga netko pobrinuti. Nitko više nije nasilno vezan jedan uz drugog. Novi oblici rodne slobode i ljudskog razvoja do kojih nije moguće doći u ograničenim, krnjim oblicima nuklearne obitelji postaju mogući. Ako ste dosegli ovaj korak, uspjeli ste ukinuti obitelj. Oslobodili ste kvir ljubav i feminističku brigu kako biste uspostavili temelj za ljudski razvoj.
 
6. Proširite prilike za odabrani način preživljavanja.
 
Ne dođe li do globalne komunizacijske pobune, napravite najbolje što možete s nesavršenim opcijama koje su vam na raspolaganju. Pokušajte uspostaviti vlastito kolektivno stanovanje ili roditeljske aranžmane kada se čine održivima. Borite se protiv bijelih supremacističkih država koje podržavaju obiteljsko nasilje. Podupirite samoaktivnost i borbe siromašnih kvir i trans osoba za preživljavanje. Branite grupno stanovanje, privremena konaćišta i urbana svratišta od policijskog uznemiravanja. Uključite se u projekte koji osiguravaju osnovne potrebe ljudi neovisno o afinitetu i formi obitelji. Priključite se pokretima siromašnih za proširenje i transformaciju netržišnih stambenih prostora, socijalnih beneficija, univerzalne zdravstvene skrbi i besplatnog obrazovanja. Podržavajte one koji su isključeni iz tradicionalnih obitelji u odgajanju djece, brizi za starije, i zaštiti najmilijih. Pronađite jedni druge, brinite jedni za druge i volite jedni druge.




M. E. O’Brien je roditeljica, spisateljica i učiteljica iz Brooklyna. Trenutno djeluje s NYC Trans Oral History Projectom, i pomaže u pokretanju novog kvir komunističkog časopisa Pinko.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve