Kriza mentalnog zdravlja u pandemiji COVID-19

"Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom."

Dućan britanske udruge civilnog društva Mind koja se bavi mentalnim zdravljem, Andover, Hampshire, Ujedinjeno Kraljevstvo, 3. veljače 2013. godine (izvor: Geograph® Britain and Ireland, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom.

Dok se čitava zemlja nosi s pandemijom COVID-19 i njezinim ekonomskim posljedicama, u pozadini se odvija još jedna epidemija. Karantena i sve dublja recesija, kao i rasprostranjeno žalovanje samo su neke od stvari koje dovode do psihološkog utjecaja koronavirusa na stanovništvo. Državni ured za statistiku (Office for National Statistics, ONS) je objavio niz statistika iz kojih je vidljivo da je prije pandemije svaka deseta odrasla osoba (9,7 posto) proživljavala neki oblik depresije. Ova se brojka sada popela na svaku petu odraslu osobu (19,2 posto).

 

Prije pandemije srezani su proračuni servisima mentalne zdravstvene skrbi. Uz niske razine osoblja i morala, definancirani servisi suočavaju se s poteškoćama pri pružanju osnovne skrbi. Krizama mentalnog zdravlja u Ujedinjenom Kraljevstvu prvenstveno se sve više bavi policija. Problem je prilično intenzivan među mladim ljudima. Premda je država sada uvela u škole obavezno obrazovanje o mentalnom zdravlju i blagostanju, utjecaj toga nije dalekosežan.

 

Ujedinjeno Kraljevstvo rangirano je najniže u Europi po broju bolničkih kreveta i psihijatara na raspolaganju mladim osobama koje se bore s problemima mentalnog zdravlja. Servisi mentalnog zdravlja za djecu i adolescente među prvima su privatizirani. Mnogi se suočavaju sa surovom stvarnošću u kojoj prolaze ozbiljne probleme mentalnog zdravlja, a primorani su mjesecima čekati na uputnicu.

 

Ne samo da postoji manjak servisa, već su se i uzroci mentalnih bolesti proteklih deset godina pojačali ili su zanemareni. Mjere štednje utrle su put produbljenim nejednakostima, siromaštvu i ograničenim ekonomskim mogućnostima, što je pandemija samo pospješila. Probijanje kroz sustav socijalne sigurnosti prepun sankcija, degradirajući proces hospitaliziranja i neprestana procjenjivanja u školama, svi doprinose psihološkoj uznemirenosti, ali odgovornost se prečesto prebacuje na pojedinca ili pojedinku.

 

Pandemija je ubrzala mnoge trendove i naglasila upadljive kontraste između životnih okolnosti različitih ljudi. Dostupnost stambenog prostora, prenapučena kućanstva, sigurna zaposlenja, ušteđevina, školska oprema i dječja skrb, obiteljsko nasilje, nesigurna opskrba hranom i pristup internetu uvelike variraju u našem društvu. Sve od nabrojanog relevantno je ljudima koji imaju probleme s mentalnim zdravljem. Prema najnovijem istraživanju, simptome depresije najvjerojatnije će se manifestirati među sljedećim skupinama: osobama ispod 40 godina starosti, ženama, osobama s invaliditetom, i onima koje izjavljuju da bi se našle u problemu kada bi morale odjednom podmiriti trošak od 850 funti.

 

Kako recesija počinje ujedati, poteškoće s kojima se mnogi suočavaju postajat će sve izraženije. Ako vlada ne promijeni smjer i ne osigura pristojnu financijsku sigurnosnu mrežu, tijekom sljedećih mjeseci i godina vrlo će vjerojatni biti izgubljeni još mnogi životi. Treba zaštititi one na koje neproporcionalno utječu postojeće nejednakosti u raspodjeli bogatstva i zdravstveni učinak pandemije, što uključuje zajednice BAME (Crne osobe, Azijati i manjinski etničke skupine; britanska cenzuska klasifikacija, op. prev.), od kojih su mnogi ključni radnici u prvim redovima borbe protiv koronavirusa.

 

Hitno je potrebno spriječiti da se ljude deložira i da ostaju bez posla – zabranom deložacija, opraštanjem zaostataka, proširenjem programa za dopust, te poboljšanjem zakonske naknade za bolovanje i univerzalnog kredita. Ponovno uvođenje sankcija za naknade i ponovna procjena podnositelja_ica zahtjeva za invalidninu, što je ono što vlada zapravo čini, upravo je ‘zastrašujuće’, tvrdi Mind, dobrotvorna ustanova za pitanja mentalnog zdravlja.

 

Pandemija je demonstrirala neuspjehe neoliberalnog načina upravljanja u zdravstvu, gdje su država koja je svedena na osnovne elemente te outsourcing pridonijeli brljavom odgovoru na COVID-19. Ali vlada je ustrajna. Upravo je prošli tjedan odlučila likvidirati Public Health England, zamijenivši ga novom zdravstvenom agencijom, NIHP (National Institute for Health Protection), pod upravom barunice Harding. PHE je pružao i druge usluge, uključujući usluge skrbi o mentalnome zdravlji i dobrobiti. One će sada biti predane u ruke lokalnih vlasti i NHS-a (National Health Service), kojima je uskraćeno financiranje.

 

Ministar zdravstva Matt Hancock pozvao je privatni sektor da se “angažira” dok je najavljivao ukidanje PHE-a, nagovještavajući u kojem se smjeru vlada namjerava kretati. Novoimenovana Dido Harding usporedila je demonizaciju privatne zdravstvene zaštite s “kopanjem jame pod drugim i vlastitim upadanjem u nju” u svom odgovoru na kritike jer je 2017. godine imala privatno zdravstveno osiguranje. Lokalna vijeća su navodno duboko uznemirena reformama.

 

Mind je uspostavio pet provjera za vladu u svrhu nošenja s ovim inzvanrednim stanjem po pitanju mentalnog zdravlja: ulagati u javne službe; zaštititi one koji su najugroženiji, što uključuje adresiranje nejednakosti s kojima se suočavaju zajednice BAME; reformirati Zakon o mentalnom zdravlju; osigurati financijsku sigurnosnu mrežu; te podržati djecu i mlade. Nažalost, društvo je već dugo ustrojeno na takav način da individualizira neuspjeh i ljude huška jedne protiv drugih.

 

Sada je pravo vrijeme da mentalno zdravlje i dobrobit budu postavljeni u središte politika i obnove. Naravno, nisu svi uzroci depresije politički. No, teško je osporiti utjecaj koji je politika imala i koji će nastaviti imati na mentalno zdravlje zemlje. Pri rješavanju ovog izvanrednog stanja vezanog uz mentalno zdravlje odgovornost se mora prebaciti s pojedinca na kolektiv, a to znači iznaći politička rješenja.
Ovaj je članak objavljen u našem tjednom biltenu The Cause, na koji se možete pretplatiti ovdje.
Hannah Robinson radi u organizaciji posvećenoj izgradnji mira u Antwerpenu, a u slobodno vrijeme objavljuje tekstove. Specijalizira se za održivi razvoj i djeluje u Northern Train kampanji.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve