Društvena zabluda

Netflixov dokumentarac The Social Dilemma, koji je gotovo odmah po objavljivanju u rujnu 2020. zauzeo mjesto među deset najgledanijih sadržaja, kao glavnu premisu nudi tehnologiju kao prijetnju društvu. Ipak, reduciranjem uzroka društvenih i ekonomskih problema na društvene mreže, odnosno tehnologiju, iz fokusa se gubi povijesnodruštveni kontekst koji im pogoduje.

Kadar iz filma The Social Dilemma (izvor)
Novi Netflixov film, The Social Dilemma (Društvena dilema), pokušava političke probleme svijeta svaliti na društvene medije – međutim, sve veća polarizacija proizvod je dubokih nejednakosti kapitalizma, a ne Facebooka i Twittera.



Facebook i Google prikupljaju ogromne količine podataka o nama i koriste dotične informacije ne samo kako bi nam prodavali reklame, već i kako bi nas učinili ovisnima o svojim platformama, udaljili od obitelji i prijatelja te ispunili naše umove štetnim teorijama zavjere. Ili nas barem u to želi uvjeriti jedan novi dokumentarni film.
 
Društvena dilema izašla je na Netflixu početkom rujna i smjesta se našla na njegovoj listi top deset nagledanijeg sadržaja. U filmu su intervjuirane osobe koje su prije radile u big tech kompanijama, ali su sada progledale, zajedno s istraživačima iz drugih područja koji podupiru ideju da je „nadzorni kapitalizam” egzistencijalna prijetnja našim društvima.
 
Međutim, ovaj tehnodeterministički narativ itekako preuveličava kapacitete prikupljanja podataka i algoritama, i pritom tehnologiju okrivljava za čitav niz problema čiji korijeni leže u mnogo temeljnijim socijalnim i ekonomskim uvjetima suvremenog društva. Važno je razumjeti na koje načine ove tehnologije utječu na nas, kako osobno, tako i kolektivno, ali zanemarivanje dulje povijesti tih problema i širih struktura koje im doprinose dovest će nas do rješenja koja zapravo ne sežu do temeljnih uzroka.
 

Tehnološki determinizam

Richard Barbrook i Andy Cameron su 1995. godine dali pregled onoga što su nazvali „kalifornijskom ideologijom”. U Silicijskoj dolini „discipline tržišne ekonomije i slobode hipijevskog zanatstva” združile su se s „gotovo univerzalnim vjerovanjem u tehnološki determinizam” kako bi stvorili libertarijansku ideologiju koja je vjerovala da boljitak čovječanstva neće nastupiti putem „društvenih, političkih i pravnih struktura moći”, već putem slobodnog tržišta i neprekidnog razvoja novih tehnologija.
 
„Politička rasprava je stoga gubitak vremena”, objasnili su, i samo bi ometala tehnološki napredak. Bila je to mješavina neoliberalizma i tehnologije.
 
Nema sumnje da se posljednjih godina popularno stajalište o ulozi politike u odnosu na tehnologiju počinje mijenjati među onima u Silicijskoj dolini, osobito onima koji ne zauzimaju izvršne položaje u tehnološkim monopolima ili investicijskim firmama. No, to ne znači da tehnodeterminizam još uvijek ne igra važnu ulogu u oblikovanju načina na koji vidimo tehnologiju i njezine potencijalne učinke – u Silicijskoj dolini i šire.
 
Kako je tehnološka industrija izrasla u ekonomskog moloha, progurala je svoj tehnodeterministički narativ daleko van Zaljevskog područja, do te mjere da ga često ponavljaju srednjostrujaške medijske organizacije i političari. Svaka nova tehnološka žrtva navodno bi trebala poboljšati naše živote, od pametnog telefona do pametnog grada, a kritičke perspektive ovih tehnologija koje su se protivile tome narativu dugo su gurane na marginu. To se tek sada počinje mijenjati.
 
U Društvenoj dilemi tehnodeterminizam i dalje pokreće narativ, ali je njegova osnovna premisa obrnuta. Umjesto da smatraju da tehnologija svijet čini boljim, većina ljudi u filmu uviđa da se u našem društvu događaju negativne stvari, a s obzirom na to kroz koju prizmu promatraju svijet, mora da je tehnologija srž problema.
 
Ovo je pojačano dramatičnom pričom koja se odigrava između intervjua, koja prati obitelj čija djeca postaju sve više ovisna o svojim telefonima dok ljudi u zamišljenom centru za kontrolu algoritama upravljaju sadržajem i notifikacijama kako bi ih držali okupiranima i prodavali im reklame.
 
Evgeny Morozov, autor knjige To Save Everything Click Here: The Folly of Technological Solutionism, objašnjava kako ovo ograničeno viđenje svijeta dovodi do „uskogrudnih rješenja – tip stvari koje oduševljavaju publiku na TED konferencijama – za probleme koji su krajnje složeni, fluidni i prijeporni”. Dapače, i u samome filmu je prikazana prezentacija nalik na TED izlaganje.
 
Živimo u svijetu koji se suočava s mnogim društvenim i ekonomskim izazovima, ali ako ih svedemo na Facebook i Google, odnosno podatke i algoritme, od drveta ne vidimo šmu.
 

Kupovina tržišnih zahtjeva

Cory Doctorow je u kolovozu objavio članak How to Destroy Surveillance Capitalism, u kojemu sustavno demontira upravo one ideje koje forsira Društvena dilema. Dio problema nadzornog kapitalizma jest taj što se previše usredotočuje na aspekt nadzora, a premalo na sam kapitalizam.
 
Doctorow otkriva kako se tvrdnje da ogromne količine podataka i algoritmi kojima upravljaju stvaraju tehnološke sustave za kontrolu uma ne temelje na znanstvenim činjenicama, već na marketinškim tvrdnjama tvrtki poput Facebooka i Googlea s ciljem uvjeravanja oglašivača da novac troše na njihovim platformama.
 
U svojoj knjizi Subprime Attention Crisis: Advertising and the Time Bomb at the Heart of the Internet, Tim Hwang objašnjava da su, unatoč svim tvrdnjama o sposobnostima targetinga uz pomoć svih tih novih podataka, online reklame nevjerojatno neučinkovite, a dio razloga zašto to mnogi ne uviđaju jest činjenica da postoji vrlo malo transparentnosti na tržištima digitalnih reklama. To omogućuje ovim tehnološkim tvrtkama da se odvažno samoreklamiraju dok, tvrdi Doctorow, „ostaju nekažnjeni za nevjerojatna pretjerana obećanja i nedostatno ispunjavanje istih”.
 
No, ovaj dokumentarni film pokazuje da nije sposoban nositi se s tom činjenicom, niti sagledati širu perspektivu izvan ovog manjkavog tehnodeterminističkog okvira. Primjerice, tehnološku industriju se odavna kritizira zbog manjka širih perspektiva koje nude društvene i humanističke znanosti, posebno s obzirom na to kako se današnji trendovi uklapaju u povijesne promjene.
 
U jednom trenutku Tristan Harris, bivši Googleov etičar dizajna koji postaje središnji lik ovog dokumentarca, iznosi argument o tome kako tehnologije temeljene na alatima nisu izazvale istu vrstu bijesa kao one zasnovane na ovisnosti i manipulaciji. Koristi primjer bicikla i tvrdi kako se „nitko nije uznemirio” ili rekao „uništili smo društvo” kad je postao popularan – osim što to nije istina. Kada su se bicikli pojavili u devetnaestom stoljeću, izazvali su oštre kritike zbog slobode koju su pružili ženama.
 
Slično tome, ovaj dokumentarni film forsira poprilično raširenu ideju da društveni mediji stvaraju društvenu podjelu i političku pristranost i tretira to kao novi razvoj događaja. Društveni mediji nedvojbeno imaju utjecaja, uz mogućnost filtriranja informacija i Facebookovo privilegiranje desničarskih sadržaja, ali nisu odlučujući čimbenik koji oblikuje politiku i društvo.
 

Veći od big techa

Društvena dilema ne zanemaruje samo prošlost, već također predstavlja i iskrivljen pogled na sadašnjost. Ako je teza filma točna, tada bi negativni učinci u društvu trebali proizlaziti samo s platformi koje koriste model prikupljanja podataka i algoritamskog uređivanja sadržaja, no to nije slučaj.
 
Na primjer, u Brazilu i Indiji WhatsApp se često krivi za širenje lažnih vijesti i desničarskih narativa, no, kako objašnjava Adi Robertson, „WhatsApp ima jako malo sličnosti s Facebookom. To je vrlo privatna, kodirana usluga razmjene poruka bez algoritamskih interferencija, a i dalje je plodno tlo za lažne narative.” Također ističe kako mnogi značajni ekstremno desni agresori u posljednjih nekoliko godina nisu proizvod Facebooka ili YouTubea, već su radikalizirani na manjim platformama bez takvog algoritamskog uređivanja sadržaja ili čak motiva za zaradu, poput 4chana, 8chana, Gaba i Stormfronta.
 
Sve nam ovo govori da svođenje rastućih društvenih problema na nove tehnologije jednostavno nije ispravno. Ako problem uokvirimo na taj način, može se činiti da će, ako stvorimo bolje platforme, naši problemi biti riješeni – ali ako platforme reagiraju na ekonomske poticaje kapitalističkog sustava, možda bi upravo to valjalo pobliže istražiti.
 
Bismo li trebali vjerovati da je društvena polarizacija proizvod Facebooka, a ne činjenice da se dohodovna nejednakost vratila na razinu prije Velike depresije (i vjerojatno je puno gora zbog pandemije)?
 
Bismo li trebali vjerovati da je nepovjerenje u elite i političare rezultat Googleovih rezultata pretraživanja, a ne činjenice da politički sustav ne odgovara potrebama velike većine stanovništva, dok vlada dopušta industriji da se sama regulira, što dovodi do tragedija poput Boeinga 737 MAX?
 
Bismo li trebali vjerovati da je rasap zajednica i osobnih odnosa rezultat pametnih algoritama, a ne činjenice da je kapitalizam komercijalizirao većinu aspekata naših života, desetkovao javne prostore i pobrinuo se za to da su naše zajednice izgrađene na takav način da se većina ljudi odvaja u predgrađa usmjerena na sebe same?
 
Mislim da znate odgovor.
 

Problem je kapitalizam

Facebook i Google nisu dobronamjerni akteri. Uz svoju moć monopola i način na koji upravljaju svojim platformama, imaju negativan utjecaj na naša društva. No, pripisivanje tolikih naših društvenih i ekonomskih problema tehnologiji – a ne kapitalističkom ekonomskom sustavu – ukazuje na nemogućnost sagledavanja šire slike.
 
Pretkraj Društvene dileme, bivši Googleov voditelj proizvoda Justin Rosenstein iznosi kritički argument o kapitalizmu, ali nakon više od jednog sata utuvljivanja narativa o tome kako su podaci i algoritmi problem, ne uspijeva se probiti. Neki od ostalih navodnih stručnjaka predlažu regulaciju i sugeriraju da bi ljudi trebali obrisati svoje račune na društvenim mrežama – ali to su prilagodbe i pojedinačni odgovori na mnogo dublji problem.
 
Bailey Richardson, jedna od izvornih zaposlenica Instagrama, objašnjava da je internet nekada bio neobičniji i kreativniji, ali sada se čini poput divovskog trgovačkog centra. I dok film uokviruje ove promjene kao rezultat odluka inženjera koji sada trebaju snositi odgovornost da ih isprave, standardizacija weba izravan je rezultat njegove komercijalizacije. Stvaranje ovih masivnih platformi je način na koji velike tvrtke od njih ostvaruju masovnu dobit – a najbolji način da se to promijeni je sučeljavanje s tom osnovnijom strukturom
 
U konačnici, bolji internet nije samo pitanje veće konkurencije ili ograničavanja prikupljanja podataka i nadzora. Moramo shvatiti da je internet proizvod javnog financiranja i istraživanja, a možda i njegovo poboljšanje zahtijeva povratak nekomercijalnijoj strukturi u kojoj javne tvrtke posjeduju ključne infrastrukturne dijelove, zadruge upravljaju nizom platformi uz daleko drugačiju motivaciju s obzirom na izostanak profita, a obični ljudi mogu surađivati ​​na novim digitalnim alatima bez komercijalnog imperativa. No, to će također zahtijevati promjene širih političkih i ekonomskih struktura.
 
Društvena dilema ostavlja dojam liberalne tehnodeterminističke propagande skupine ljudi koji su se nevjerojatno obogatili radeći za ove tehnološke tvrtke i sada grade nove karijere ističući ono što smatraju njenim manama. Međutim, način na koji uokviruju ovaj problem tehnologiji i dalje pripisuje neku vrstu snažne čarobne moći koja nas odvlači od dubljih socijalnih i ekonomskih problema koji zahvaćaju naša društva.




Paris Marx je socijalistički pisac i voditelj podcasta Tech Won’t Save Us.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve