Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka

"Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."

Sudionice panela o borbi protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama na festivalu #AdventuresLive 2020., Accra, Gana, 14. studenog 2020. godine (foto: Nana Darkoa Sekyiamah)
Osobna refleksija afričke feministkinje Nane Darkoa Sekyiamah #12DaysofResistance



Nekoć sam mislila da su se osobe koje obavljaju seksualni rad našle u situaciji da nemaju drugog izbora doli obavljati seksualni rad, i da je posao feministkinja da pomognu seksualnim radnicama pronaći alternativne izvore prihoda.
 
Na 13. međunarodnoj konferenciji o AIDS-u, 2010. godine u Beču u Austriji, pohodila sam sesiju koja se bavila seksualnim radom i postavila pitanje kojeg se danas sramim: „Zašto bi itko odabrao baviti se seksualnim radom?“
 
Možete zamisliti do kojeg je stupnja usijanja u tom trenutku došla prostorija, prepuna aktivistkinja i aktivista za prava seksualnih radnica_ka. Više se ne mogu ni sjetiti kakav sam odgovor dobila od sudionica panela, ali se prisjećam razgovora kojeg sam o tome naknadno vodila s Bisi Adeleye-Fayemi, tadašnjom izvršnom direktoricom Fonda afričkih žena za razvoj (African Women’s Development Fund), u kojem sam u to vrijeme bila zaposlena.
 
Većina nas odrasta u patrijarhalnim društvima, gdje nam se od rođenja naturaju određeni narativi o tome što je ispravno, a što pogrešno. Kao mladu djevojku u katoličkom internatu, učili su me da se samo loše djevojke seksaju. Neke djevojke opisivalo se kao „madrace“ jer su, navodno, svi dječaci iz susjedstva spavali s njima. Tek kada su krenule kružiti priče o tome s kim sam sve ja spavala shvatila sam da su glasine upravo samo to. Trebalo je mnogo više godina da krenem propitivati zašto društvo pokušava kontrolirati ženska tijela, njihove odluke i njihovu seksualnost.
 
Na povratku u hotel s konferencije, Adeleye-Fayemi objasnila mi je da ljudi imaju pravo donositi odluke o vlastitim životima, da će možda donijeti drukčije odluke ovisno o svojim trenutnim životnim okolnostima, i da je za mnoge osobe seksualni rad logični odabir.
 
Ta automobilska vožnja za mene je bila početak jednog putovanja. Počela sam razmišljati o seksualnom radu kao legitimnom radu, i s vremenom krenula djelovati s drugima kako bih stvorila prostore u kojima aktivisti, uključujući seksualne radnice_ke i druge historijski opresirane skupine, mogu dijeliti zbilju svojih života s drugim ljudima.
 
Prije dvije godine prepoznala sam potrebu za festivalom u čijem bi fokusu bio seks, seksualnosti i užitak, i okupila skupinu feminističkih, kvir i trans aktivista_kinja kako bi s njima organizirala takav događaj u Accri u Gani. #AdventuresLive bio je uspješan, stoga smo ga odlučile_i održavati svake godine.
 
Iduće godine, u studenom 2020., naš se festival održao po drugi put, s temom „Odiseja žudnje“. Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ („Addressing Violence Against Ghanaian Sex Workers“), gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena (Women of Dignity Alliance). Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu.
 
Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran. One pozivaju na njegovu dekriminalizaciju – zahtjev koji aktivisti_kinje za seksualni rad ispostavljaju već dugo. Prema Count Me In! konzorciju: „Nasilje u životima seksualnih radnica u velikoj je mjeri proizvod uvjeta koje stvara kriminalizacija. Seksualni rad nije inherentno nasilan, ali diskriminacija i stigma protiv seksualnih radnica_ka generiraju nasilje i ograničavaju im pristup pravdi.“
 
Stigma s kojom se suočavaju seksualne radnice_ci dijelom dolazi od feministkinja koje žele dokinuti seksualni rad, i brkaju ga s trgovinom ljudima. Međutim, razlika je jasna. Seksualnim radom bave se suglasne odrasle osobe, što izostaje prilikom trgovine ljudima. Kao što stoji u „Iza spašavanja: Kako istrage i politike protiv trgovine ljudima štete seksualnim radnicama_ima migrantkinjama_ima“ („Behind the Rescue: How Anti-trafficking Investigations and Policies Harm Migrant Sex Workers“), „… istrage protiv trgovine ljudima često su rasističke, usmjerene protiv seksualnog rada i antimigrantske“. Intersekcija kriminalnog prava, imigracijskih zakona i municipalnih uredbi koristi se protiv seksualnih radnica migrantkinja, dok se kršenja ljudskih prava ovih radnica_ka opravdava njihovim etiketiranjem kao ilegalnih radnica_ka i kriminalki_aca.“
 

Slušati, učiti, odučiti se

Očigledno je da ljudi ne prestaju odjednom biti feministkinje_i koje_i osuđuju tuđi rad, da bi u idućem trenu zagovarale_i prava seksualnih radnica_ka – stoga želim podijeliti djelić onoga što je pomoglo proširiti moje razumijevanje ove teme.
 
Počela sam čitati knjige, članke i druge resurse koji se bave seksualnim radom. Pronašla sam knjigu Žene, seksualnost i užitak (Women, Sexuality and Pleasure) koju sam i recenzirala za časopis Feminist Africa. Također sam pohodila panele, događaje i razgovore koje su organizirale_i seksualne_i radnice_i i njihovi saveznici_e. Kada slušate ljude koji su najpogođeniji određenim pitanjem, vjerojatnije je da ćete zadobiti dublje razumijevanje tog pitanja. Pratim neke aktiviste_ice za seksualni rad na društvenim mrežama, a njihovi postovi i uvidi u njihov rad neprestano mi pružaju prilike za učenje i rast. Jedan od takvih primjera je i ova dretva koju je na Twitteru postavila Christy Croft.
 
Nažalost, pitanje prava seksualnih radnica_ka nastavlja biti prijeporno mjesto globalnog feminističkog pokreta, i previše feministkinja danas ima isti stav kakav sam imala i ja prije deset godina. Jedino što mogu je potaknuti te feministkinje da otvore svoja srca i umove i poslušaju što poručuju same seksualne radnice. Već je odavno vrijeme da sve feministkinje prepoznaju kako je zagovaranje prava seksualnih radnica fundamentalni doprinos borbi za dokidanje nasilja nad ženama i djevojkama.
 
Tijekom nedavne obrazovne sesije naslovljene „Pod istim kišobranom: feminizam i prava seksualnih radnica_ka“ („Under the Same Umbrella: Feminism and Sex Workers’ Rights“), koju su organizirali AWID i Red Umbrella Fund, zatekla sam se kako reflektiram o vlastitom putovanju do ove točke. Naslov govori o nedjeljivosti feminizma i kontinuiranog rada na zaštiti i promicanju ljudskih prava seksualnih radnica_ka. Slušajući panelistice – Veru Rodriguez iz Red Umbrella Funda, Kay Thi Win iz Asia Pacific Network of Sex Workers, Geetu Misra iz CREA, feminističke međunarodne ljudskopravaške organizacije – shvatila sam kako konačno razumijem da su feminizam i prava seksualnih radnica_ka doista pod istim kišobranom.
 
Postupila sam sukladno onome što CREA već dugo zagovara: suspregnula sam svoju prosudbu. Učiniti to znači staviti po strani svoje predrasude, i otvoriti svoje srce i um kako bi se nešto naučilo, a nešto odučilo.
 
Vrijeme je da svi ostavimo naše prosuđivanje po strani i pridružimo se seksualnim radnicama_ima u zagovaranju prava i pravde za sve.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve