Budućnost uzajamne njege

"Moramo djelovati prema etičkim principima promiskuitetne njege ne samo na razini osobne bliskosti ili srodstva, već na svim razinama života – umnožavajući i eksperimentirajući s modelima njege za druge, o drugima, s drugima, nadilazeći okvire današnjih hegemonih izvitoperenih oblika njege."

ACT UP protest ispred NIH-a, 1999. godine (izvor: April Killingsworth @ Flickr)
Kako bismo osigurali prosperitet života, moramo izgraditi novo društvo, utemeljeno na modelu univerzalne njege, poručuju iz Care Collectivea.



COVID-19 je ukazao kako na potencijal, tako i na potrebu različitih zajednica da same organiziraju uzajamnu podršku. Današnje potrebe navode nas na to da otkrijemo načine na koje su ljudi organizirali kolektivnu solidarnost davno prije pandemije. Alternativni oblici kolektivne njege – od opskrbljivanja hranom i zaštitnom zdravstvenom opremom do pružanja emocionalne potpore i obrazovnih inicijativa – zapravo su vrsta kreativnog otpora, mogućnost progresivnog djelovanja koja ponekad remeti, pa čak i nadilazi potrebu za neadekvatnom, uvjetovanom njegom koju nude pojedine države i institucije. Ove mreže njege, koje su bazirane na solidarnosti, a ne milostinji, oblikuju ono što možemo smatrati solidarnom domaćom ekonomijom.
 
U našim heteropatrijarhalnim imaginarijima, njega je već dugo feminizirana pa smo je posljedično obezvrijedili i degradirali. Danas su žene, posebice pripadnice etničkih i migrantskih manjina, one koje obavljaju rad njege u našem društvu, poput dječje skrbi te zdravstvene njege u domovima i bolnicama, a zauzvrat su plaćene bijedno, ako uopće. Posljednjih desetljeća njega je postala još marginaliziranija zbog sve ukotvljenijeg neoliberalnog sistema koji ljudske subjekte svodi tek na čestice ljudskog kapitala, dok za njegu koristi samo najrudimentarniji, najosiromašeniji vokabular. Prema toj se logici NHS (Nacionalni zdravstveni sustav) i sektor njege doživljavaju kao ekonomska prilika za rentijerske kapitaliste, a ne više kao ključne institucije za njegu građana.
 
U Manifestu njege (The Care Manifesto) zalažemo se za hitni preokret ove situacije i izgradnju novog društva koje će biti utemeljeno na modelu „univerzalne njege“. To podrazumijeva njegu kao sve ono što čini nužnu komponentu onoga što je potrebno da bi se osigurao prosperitet života na našem planetu. Kako bismo došli do takvog modela univerzalne njege – modela u kojem je njega organizacijska logika na svim nivoima života – potražili smo modele njege koji predstavljaju alternativu ograničenim oblicima njege koji danas prevladavaju.
 

AIDS aktivizam

Jedan od alternativnih modela koji nam je posebno zaokupio pozornost proizašao je iz AIDS aktivizma u SAD-u tijekom 1980-ih godina. Jedan od razloga zašto je AIDS kriza u tom periodu postala tako katastrofalna je taj da se bolest širila među grupama ljudi za koje je društvo tako malo marilo – imigrantima s Haitija, korisnicima_ama intravenoznih droga i gej muškarcima. Odgovor vlade na krizu bio je zanemariv sve do nekoliko godina nakon što se virus već proširio. Kao rezultat toga, grassroots organizacije poput ACT UP-a priskočile su popuniti prazninu.
 
Osnovan u New Yorku u travnju 1987. godine, ACT UP (The AIDS Coalition to Unleash Power, AIDS koalicija za oslobođanje moći) je opisan kao „raznolika, politički neutaborena grupa pojedinaca ujedinjenih u gnjevu i predanih direktnim akcijama u svrhu okončanja AIDS krize“. Ujedinivši dotad razjedinjene društvene grupe, kao što su gej muškarci, lezbijke, trans osobe, feministkinje drugog vala, ne-bijele osobe te korisnici_e intravenoznih narkotika, ACT UP je vodio strategiju na više razina kako bi se uhvatio ukoštac s katastrofalnim izostankom njege za one pogođene krizom. Iako je bio primarno grupa za direktnu akciju koja je organizirala takozvane „zap” prosvjede kako bi privukla pozornost na vladin nemar prema AIDS krizi, ACT UP je također organizirao raznovrsne zdravstvene inicijative. Odigrao je glavnu ulogu u lobiranju za brza i učinkovita klinička testiranja HIV/AIDS lijekova te je išao po bolnicama njegovati ljude koji su bolovali od AIDS-a, a nije im bila pružena adekvatna zdravstvena njega.
 
Jedna od stvari koje su nam pomogle mapirati djelovanje ACT UP-a bio je esej „Kako biti promiskuitetan u epidemiji” jednog od članova grupe, kustosa i akademskog radnika Douglasa Crimpa. Crimp je kritizirao ideju da je promiskuitet gej muškaraca korijen epidemije AIDS-a. Tvrdio je da je promiskuitet seksualnih kultura iz ere nakon Stonewalla značio da je među gej muškarcima došlo do umnožavanja eksperimentalnih seksualnih praksi izvan domene penetrativnog seksa koji je bio i najčešći put zaraze HIV-om među gej muškarcima. U tom je smislu tvrdio da je promiskuitet doveo do sigurnijih seksualnih praksi koje su zapravo spašavale živote, a ne uzimale ih, suprotno nekim tadašnjim predodžbama.
 

Promiskuitetna njega

U istom bismo duhu mogli umnožavanje i eksperimentiranje s takvim oblicima njege nazvati „promiskuitetnom njegom“. Tvrdimo da moramo djelovati prema etičkim principima promiskuitetne njege ne samo na razini osobne bliskosti ili srodstva, već na svim razinama života – umnožavajući i eksperimentirajući s modelima njege za druge, o drugima, s drugima, nadilazeći okvire današnjih hegemonih izvitoperenih oblika njege.
 
Na razini zajednice moramo kultivirati lokalnu kulturu uzajamne pomoći, univerzalnu solidarnost i radikalnu demokraciju. Vidjeli smo to nedavno na primjeru grupa za uzajamnu pomoć tijekom pandemije COVID-19 i u radikalnom municipalističkom pokretu. Također, trebamo nastaviti eksperimentirati te prenositi na višu razinu alternativne ekonomske aranžmane utemeljene na dijeljenju, kakvi već postoje u solidarnim inicijativama u državama pogođenima mjerama štednje poput Grčke i Španjolske. Ovdje se promiskuitet ne odnosi samo na načine na koje se povezujemo jedni s drugima već i na naš odnos s nepokretnim stvarima, pri čemu težimo prigrliti alternativne oblike kolektivne radosti koji će poremetiti materijalističke, posesivne, individualističke imaginarije. Takve inicijative stoga prefiguriraju nove oblike uzajamne njege i brige o planetu.
 
To sve znači da u praktičnom smislu moramo normalizirati egalitarni model njege u kojem svatko može njegovati svakoga, uključujući naše zajednice i širi vanjski svijet – umjesto da to svaljujemo na leđa hiper-eksploatiranih, feminiziranih ili rasijaliziranih subjekata – uz rad na izgradnji radikalno demokratske države koja može osigurati resurse za sve ove eksperimentalne aranžmane njege. Zato moramo proliferirati naše napore, proširiti naše krugove njege onkraj naših obitelji i onih koji su određeni kao naši_e sugrađani_ke, obnoviti naše zajednice i misliti globalno, namjeravamo li zaustaviti nadolazeće izbjegličke i klimatske krize, te iznova osmisliti naš odnos prema strancima i ne-ljudskom svijetu kao prema srodstvu.





„Budućnost uzajamne njege” prvi je od tri dijela u kolekciji eseja o „društvenoj solidarnosti“ koji su prvotno objavljeni u 231. broju časopisa People, Power, Place, objavljenog u ožujku 2021. godine.





The Care Collective su Andreas Chatzidakis, Jamie Hakim, Jo Littler, Catherine Rottenberg i Lynne Segal.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve