Erin Rook 27. listopada 2022.

Opasne obmane „dokumentarca“ Što je žena?

S engleskog preveo Martin Beroš

Izvorno objavljeno 8. lipnja 2022. godine na portalu LGBTQ Nation.

"Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život."

Kadar iz foršpana za film What is a Woman?, r: Matt Walsh, 2022, 95’ (izvor)
Pogledali smo antitrans propagandni uradak Matta Walsha kako vi ne biste morali. Spojler: prepun je transfobnih laži.

Desničarski internet bruji o nedavno objavljenom antitrans dokumentarcu kolumnista Daily Wirea Matta Walsha, pod naslovom What is a Woman? (Što je žena?). Čini se kako svi ostali to ignoriraju. Premda ne krivim mnoge filmske kritičare koji su navodno odbili recenzirati film, odlučio sam potrčati prema ovom užasu. Neznanje može biti zaista zastrašujuće, ali s njim se treba suočiti.

 

Otpor ovom propagandnom projektu započeo je još prije 1. lipnja i izlaska filma, kada je trans aktivist Eli Erlick optužio Walsha da je tražio intervjue pod lažnim namjerama. Erlick, osnivač Trans Student Educational Projecta (Obrazovni projekt trans studenata_ica), oglasio se na Twitteru u veljači kako bi upozorio članove_ice zajednice da Gender Unity Project (Projekt rodnog jedinstva) nije ono što se čini.

 

Znakovito je da je Twitter račun tog projekta u međuvremenu suspendiran i da njegova web stranica više ne postoji. Erlickove tvrdnje potvrdili su i drugi članovi_ice transrodne zajednice koje su kontaktirali ljudi angažirani na izradi filma.

 

Dokumentarac koji je nastao predstavljen je kao ozbiljno propitivanje ženstva, no Walshova anti-trans agenda jasna je od samog početka. Koliko god puta ponovio središnje pitanje, Walsh zapravo pita: „Jesu li trans ljudi ludi ili što se tu događa?“ i poziva gledatelje da mu se pridruže u zaključku da je rodna tranzicija prijetnja i pojedincima i društvu.

 

Film počinje scenom rođendanske zabave koja je toliko rodno obilježena da nas podsjeća na film But I’m a Cheerleader (Ali ja sam navijačica). Dječaci su odjeveni u plavo, a djevojčice u ružičasto. Dječak dobiva nogometnu loptu, dok djevojčica dobiva tijaru. Walsh se u offu prisjeća razlika između odgajanja dječaka i djevojčica.

 

„Svom sinu sam nabavio zračnicu, i to je otprilike sva emocionalna podrška koja mu je potrebna“, kaže Walsh, dok dječak na videu drži pušku. „Neki ljudi kažu da nema razlike među spolovima. Ti ljudi su idioti.“

 

Film je kompetentno produciran i uključuje intervjue s nekim renomiranim sugovornicima_ama. Međutim, Walsh je više zainteresiran za to da „razotkrije“ ove stručnjake_inje negoli da od njih nešto nauči. Također, pušta svojim antitransrodnim sugovornicima_ama da neprovjereno šire opasne dezinformacije.

 

Ipak, čini se kako Walsh smatra da je „izdominirao liberale“, tvrdeći da pristalice transrodnih osoba ne mogu osporiti njegov film.

 

Veća je vjerojatnost da se ljudi nadaju izbjeći pridavati išta više pažnje ovom podmuklom i štetnom filmu. Ili su ga pogledali i uvidjeli koliko bi bilo zamorno diskreditirati svaku lažnu tvrdnju. (Spojler: ima ih u izobilju.)

 

Iako oni koji se već protive transrodnim pravima proglašavaju Walshov film pionirskim djelom, zapravo se radi o montažnom mozaiku dezinformacija i sprdnji o transrodnim osobama. Što je žena? iznosi mnogo lažnih tvrdnji, ali nijedna od njih nije nova i većinu ih je lako opovrgnuti brzom pretragom preko Googlea.

 

Evo nekih od najzloćudnijih mitova u filmu.

 

Mit: Trans osobe koje prođu medicinsku tranziciju imaju povećani rizik od samoubojstva

 

U nastojanju da se rodna tranzicija prikaže kao opasna, film uključuje tvrdnju da tranzicija čini ljude suicidalnima. Ova tvrdnja je po svoj prilici ukorijenjena u pogrešnom tumačenju istraživanja koje je promicao antitransrodni psihijatar dr. Paul McHugh u kolumni u Wall Street Journalu iz 2014. godine. Međutim, švedska studija iz 2011. na koju se poziva nije bila osmišljena u svrhu procjenjivanja učinkovitosti operacija afirmacije roda – a njezini autori_ce upozoravaju protiv takvog tumačenja.

 

Trans novinar Cristan Williams intervjuirao je glavnu autoricu dr. Ceciliu Dhejne, koja je izrazila frustraciju zbog načina na koji je njezino istraživanje pogrešno predstavljeno.

 

„Doživjela sam i da profesori koriste moj rad u prilog ridikuloznim tvrdnjama. Često sam morala sama reagirati, komentirajući članke, razgovarajući s novinarima i govoreći o ovom problemu na konferencijama“, kaže Dhenje. „Ljudi koji zlorabe ovo istraživanje uvijek izostavljaju činjenicu da u njemu jasno stoji da to nije evaluacija liječenja rodne disforije. Ako pogledamo literaturu, otkrit ćemo da je nekoliko nedavnih studija zaključilo da liječenje usklađeno sa standardima skrbi Svjetskog profesionalnog udruženja za zdravlje transrodnih osoba (World Professional Association for Transgender Health, WPATH) smanjuje rodnu disforiju i poboljšava mentalno zdravlje.“

 

Mit: Operacije afirmacije roda su eksperimentalne i opasne

 

U potpirivanju straha daleko prednjači transrodni muškarac Scott Newgent, koji je u križarskom pohodu protiv medicinske tranzicije za mlade.

 

U filmu Newgent kaže da je rizik od komplikacija prilikom operacija afirmacije roda 67 posto i pokazuje ožiljak od presađivanja kože povezanog sa svojom faloplastikom kako bi postigao dramatični učinak. Faloplastika, kao složeni zahvat, nije bez rizika od komplikacija. Međutim, stope su puno niže od Newgentovih 67 posto i variraju ovisno o pristupu kirurga. Studija iz 2017. godine pokazala je da su stope uretralnih komplikacija bile između 31,5 i 32,8 posto, ovisno o pristupu.

 

Povrh toga, to nije najčešće tražena operacija povezana s tranzicijom. Mnogo je vjerojatnije da će transmaskulini pojedinci tražiti dvostruku mastektomiju (poznatu i kao „gornja operacija“), kod koje su stope komplikacija oko 12 posto. Mnoge trans osobe pak ne traže nikakve kirurške intervencije, što baca sumnju na njegovu tvrdnju da velike farmaceutske kompanije zarade 1,3 milijuna dolara od svakog djeteta koje biva „uvjereno“ da provede tranziciju.

 

Iako je žalosno što je Newgent imao negativno iskustvo medicinske tranzicije, njegovi pogrešni usmjereni napori da zaštiti druge od vlastite sudbine vjerojatno će učiniti više štete nego koristi.

 

Mit: „Prave“ transrodne osobe iznimno su rijetke

 

Antitrans psihologinja dr. Miriam Grossman u filmu izjavljuje kako vjeruje da ljudi zapravo nisu transrodni ako nemaju iskustvo rodne disforije – prema njoj, riječ je o skupini koju sačinjava jedna na svakih 110 000 ili jedna na svakih 30 000 osoba. Međutim, čak i ova velikodušnija procjena uvelike umanjuje broj transrodnih osoba. Prema Institutu Williams na UCLA-u, najmanje 0,6 posto populacije vjerojatno je transrodno, što je 200 puta više od Grossmaničinih 0,003 posto.

 

Brojke među mlađim generacijama brojke još su i veće. Nedavno istraživanje Pew Research Centera pokazalo je da je oko 5 posto ljudi mlađih od 30 godina transrodno ili nebinarno.

 

Mit: Ako dijete vjeruje u Djeda Mraza, ne može znati da je transrodno

 

Walsh je toliko uvjeren da su rodni identiteti (trans) djece plod njihove mašte da je o tome napisao knjigu za djecu. Njegova knjiga, Johnny the Walrus (Morž Johnny), govori o djetetu koje vjeruje da je morž i naporima njegove majke da potvrdi njegov identitet. Amazon je inicijalno pogrešno kategorizirao njegovo ismijavanje trans osoba, što je Walsha navelo da tvrdi za sebe kako je autor bestseler knjiga za LGBTQ djecu.

 

Međutim, među pedijatarskom strukom je općeprihvaćeno da djeca razvijaju svijest o svom rodu još dok su mala. Ova svijest se ne propituje kada je usklađena s očekivanjima roditelja (tj. u slučajevima cisrodne djece), ali se tretira kao fantazija ili mentalna bolest kada nije. Iako sva rodno nekonformirana djeca ne postaju odrastanjem transrodne osobe, trans identiteti među adolescentima uglavnom opstaju.

 

Mit: Transrodni identiteti su moderna, zapadna izmišljotina

 

Jasno je da Walsh ili nije obavio domaću zadaću ili to ne želi učiniti.

 

„Tijekom čitavog ljudskog postojanja, razumijevalo se da su žene jedna određena stvar“, tvrdi on. „Što se promijenilo?“

 

Walsh putuje sve do Kenije u nastojanju da prikaže transrodne osobe kao smiješan zapadnjački trend, dok bi jednostavno pretraživanje otkrilo da su različiti, nebinarni rodni identiteti globalna i povijesna stvarnost. Od Hijra u Indiji do identiteta dva duha u autohtonim američkim kulturama, identiteti s trans-spektra nisu nova stvar.

 

Njegovo uokvirivanje ženstva kao jednostavne, nepromjenjive ideje također nije točno. Iako postoje neke uobičajene asocijacije na to što znači biti žena – kao što je rađanje djece – svaka kultura i vrijeme ima drugačiji pogled na ženstvo. Usto, nema previše ljudi koji bi tvrdili da neimanje djece isključuje osobu iz toga da bude žena.

 

Mit: Walsh samo želi razumjeti što znači biti žena

 

Ako Walshova agenda nije bila očita na početku filma, do kraja postane kristalno jasna. Pred kraj filma, Walsh pokazuje snimku egzibicije koju je izveo u okrugu Loudoun u Virginiji, gdje su naširoko kružile lažne glasine o transrodnoj silovateljici. Daleko od toga da je bio neutralni promatrač – Walsh je unajmio podrumski stan u tom području samo kako bi mogao iznijeti komentar na sastanku školskog odbora i optužiti njegove članove da su zlostavljači djece i otrovni predatori.

 

Kao da to nije dovoljno, Walsh je na Twitteru jasno dao do znanja da je njegov cilj eliminirati transrodne osobe „rušenjem rodne ideologije“ i uništavanjem „rodnog kulta“.

 

Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život.

 

Ma koliko trans osobe i njihovi podržavatelji i podržavateljice željele da ovaj film nestane u zaboravu, desničarski aktivisti i političari ne mogu ga se zasititi. Među onima koji promoviraju film je predstavnik države Texas Matt Schaefer iz redova republikanaca.

 

Čak mu i „rodno kritične feministkinje“ (tzv. TERF-inje) pojačavaju signal, unatoč određenoj frustraciji zbog toga što muškarac preuzima zasluge za laži koje one govore godinama. U konačnici, i on i one vide transrodne osobe kao „zajedničkog neprijatelja“.

 

Jedna od najvećih laži koju film promovira vjerojatno je to da „ljevica“ nije u stanju odgovoriti na „jednostavno“ pitanje: Što je žena? Ustvari, sve intervjuirane osobe koje podržavaju trans osobe ponudile su odgovor; Walshu se oni naprosto nisu svidjeli. Barem dok nije priupitao svoju suprugu na kraju filma. Odgovorila je: „Odrasla osoba ženskog spola – kojoj treba pomoć da otvori ovo“, dodajući mu staklenku kiselih krastavaca.

 

Tekst je nastao u okviru projekta „Slijepe pjege“ financiranog sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) za poticanje Komplementarnih djelatnosti u 2022. godini.

Tagovi:

Vezani članci

  • 31. listopada 2025. Filozofski pod kaznom Autorica donosi osvrt na okrugli stol kojeg je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao Plenum FFZG-a, kao odgovor na nedavne odluke Uprave i dekana koji su studentsko djelovanje okarakterizirali kao „simboličko nasilje“. Povod za razgovor bila je odluka o suspenziji troje studenata zbog opstrukcije sjednice na kojoj se raspravljalo o uvođenju participacija za apsolventsku godinu. Rasprava je Odluku smjestila u širi kontekst borbe protiv strukturnog nasilja u obrazovanju, propitujući granice akademske autonomije, legitimnosti otpora i mogućnosti stvarne solidarnosti unutar akademske i šire zajednice.
  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]
  • 25. rujna 2025. Što je to Antifa i tko je se treba bojati? Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
  • 17. rujna 2025. Znanje nije i ne treba biti roba Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
  • 1. rujna 2025. Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj? U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
  • 27. kolovoza 2025. Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
  • 25. srpnja 2025. O društvenom i klimatskom denijalizmu Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
  • 19. srpnja 2025. Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.
  • 20. lipnja 2025. Nadopuna izjave za medije povodom održanog glasanja o Odluci o participacijama na Filozofskom fakultetu 

    Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve