Opasne obmane „dokumentarca“ Što je žena?

"Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život."

Kadar iz foršpana za film What is a Woman?, r: Matt Walsh, 2022, 95’ (izvor)
Pogledali smo antitrans propagandni uradak Matta Walsha kako vi ne biste morali. Spojler: prepun je transfobnih laži.



Desničarski internet bruji o nedavno objavljenom antitrans dokumentarcu kolumnista Daily Wirea Matta Walsha, pod naslovom What is a Woman? (Što je žena?). Čini se kako svi ostali to ignoriraju. Premda ne krivim mnoge filmske kritičare koji su navodno odbili recenzirati film, odlučio sam potrčati prema ovom užasu. Neznanje može biti zaista zastrašujuće, ali s njim se treba suočiti.
 
Otpor ovom propagandnom projektu započeo je još prije 1. lipnja i izlaska filma, kada je trans aktivist Eli Erlick optužio Walsha da je tražio intervjue pod lažnim namjerama. Erlick, osnivač Trans Student Educational Projecta (Obrazovni projekt trans studenata_ica), oglasio se na Twitteru u veljači kako bi upozorio članove_ice zajednice da Gender Unity Project (Projekt rodnog jedinstva) nije ono što se čini.
 
Znakovito je da je Twitter račun tog projekta u međuvremenu suspendiran i da njegova web stranica više ne postoji. Erlickove tvrdnje potvrdili su i drugi članovi_ice transrodne zajednice koje su kontaktirali ljudi angažirani na izradi filma.
 
Dokumentarac koji je nastao predstavljen je kao ozbiljno propitivanje ženstva, no Walshova anti-trans agenda jasna je od samog početka. Koliko god puta ponovio središnje pitanje, Walsh zapravo pita: „Jesu li trans ljudi ludi ili što se tu događa?“ i poziva gledatelje da mu se pridruže u zaključku da je rodna tranzicija prijetnja i pojedincima i društvu.
 
Film počinje scenom rođendanske zabave koja je toliko rodno obilježena da nas podsjeća na film But I’m a Cheerleader (Ali ja sam navijačica). Dječaci su odjeveni u plavo, a djevojčice u ružičasto. Dječak dobiva nogometnu loptu, dok djevojčica dobiva tijaru. Walsh se u offu prisjeća razlika između odgajanja dječaka i djevojčica.
 
„Svom sinu sam nabavio zračnicu, i to je otprilike sva emocionalna podrška koja mu je potrebna“, kaže Walsh, dok dječak na videu drži pušku. „Neki ljudi kažu da nema razlike među spolovima. Ti ljudi su idioti.“
 
Film je kompetentno produciran i uključuje intervjue s nekim renomiranim sugovornicima_ama. Međutim, Walsh je više zainteresiran za to da „razotkrije“ ove stručnjake_inje negoli da od njih nešto nauči. Također, pušta svojim antitransrodnim sugovornicima_ama da neprovjereno šire opasne dezinformacije.
 
Ipak, čini se kako Walsh smatra da je „izdominirao liberale“, tvrdeći da pristalice transrodnih osoba ne mogu osporiti njegov film.
 
Veća je vjerojatnost da se ljudi nadaju izbjeći pridavati išta više pažnje ovom podmuklom i štetnom filmu. Ili su ga pogledali i uvidjeli koliko bi bilo zamorno diskreditirati svaku lažnu tvrdnju. (Spojler: ima ih u izobilju.)
 
Iako oni koji se već protive transrodnim pravima proglašavaju Walshov film pionirskim djelom, zapravo se radi o montažnom mozaiku dezinformacija i sprdnji o transrodnim osobama. Što je žena? iznosi mnogo lažnih tvrdnji, ali nijedna od njih nije nova i većinu ih je lako opovrgnuti brzom pretragom preko Googlea.
 
Evo nekih od najzloćudnijih mitova u filmu.
 
Mit: Trans osobe koje prođu medicinsku tranziciju imaju povećani rizik od samoubojstva
 
U nastojanju da se rodna tranzicija prikaže kao opasna, film uključuje tvrdnju da tranzicija čini ljude suicidalnima. Ova tvrdnja je po svoj prilici ukorijenjena u pogrešnom tumačenju istraživanja koje je promicao antitransrodni psihijatar dr. Paul McHugh u kolumni u Wall Street Journalu iz 2014. godine. Međutim, švedska studija iz 2011. na koju se poziva nije bila osmišljena u svrhu procjenjivanja učinkovitosti operacija afirmacije roda – a njezini autori_ce upozoravaju protiv takvog tumačenja.
 
Trans novinar Cristan Williams intervjuirao je glavnu autoricu dr. Ceciliu Dhejne, koja je izrazila frustraciju zbog načina na koji je njezino istraživanje pogrešno predstavljeno.
 
„Doživjela sam i da profesori koriste moj rad u prilog ridikuloznim tvrdnjama. Često sam morala sama reagirati, komentirajući članke, razgovarajući s novinarima i govoreći o ovom problemu na konferencijama“, kaže Dhenje. „Ljudi koji zlorabe ovo istraživanje uvijek izostavljaju činjenicu da u njemu jasno stoji da to nije evaluacija liječenja rodne disforije. Ako pogledamo literaturu, otkrit ćemo da je nekoliko nedavnih studija zaključilo da liječenje usklađeno sa standardima skrbi Svjetskog profesionalnog udruženja za zdravlje transrodnih osoba (World Professional Association for Transgender Health, WPATH) smanjuje rodnu disforiju i poboljšava mentalno zdravlje.“
 
Mit: Operacije afirmacije roda su eksperimentalne i opasne
 
U potpirivanju straha daleko prednjači transrodni muškarac Scott Newgent, koji je u križarskom pohodu protiv medicinske tranzicije za mlade.
 
U filmu Newgent kaže da je rizik od komplikacija prilikom operacija afirmacije roda 67 posto i pokazuje ožiljak od presađivanja kože povezanog sa svojom faloplastikom kako bi postigao dramatični učinak. Faloplastika, kao složeni zahvat, nije bez rizika od komplikacija. Međutim, stope su puno niže od Newgentovih 67 posto i variraju ovisno o pristupu kirurga. Studija iz 2017. godine pokazala je da su stope uretralnih komplikacija bile između 31,5 i 32,8 posto, ovisno o pristupu.
 
Povrh toga, to nije najčešće tražena operacija povezana s tranzicijom. Mnogo je vjerojatnije da će transmaskulini pojedinci tražiti dvostruku mastektomiju (poznatu i kao „gornja operacija“), kod koje su stope komplikacija oko 12 posto. Mnoge trans osobe pak ne traže nikakve kirurške intervencije, što baca sumnju na njegovu tvrdnju da velike farmaceutske kompanije zarade 1,3 milijuna dolara od svakog djeteta koje biva „uvjereno“ da provede tranziciju.
 
Iako je žalosno što je Newgent imao negativno iskustvo medicinske tranzicije, njegovi pogrešni usmjereni napori da zaštiti druge od vlastite sudbine vjerojatno će učiniti više štete nego koristi.
 
Mit: „Prave“ transrodne osobe iznimno su rijetke
 
Antitrans psihologinja dr. Miriam Grossman u filmu izjavljuje kako vjeruje da ljudi zapravo nisu transrodni ako nemaju iskustvo rodne disforije – prema njoj, riječ je o skupini koju sačinjava jedna na svakih 110 000 ili jedna na svakih 30 000 osoba. Međutim, čak i ova velikodušnija procjena uvelike umanjuje broj transrodnih osoba. Prema Institutu Williams na UCLA-u, najmanje 0,6 posto populacije vjerojatno je transrodno, što je 200 puta više od Grossmaničinih 0,003 posto.
 
Brojke među mlađim generacijama brojke još su i veće. Nedavno istraživanje Pew Research Centera pokazalo je da je oko 5 posto ljudi mlađih od 30 godina transrodno ili nebinarno.
 
Mit: Ako dijete vjeruje u Djeda Mraza, ne može znati da je transrodno
 
Walsh je toliko uvjeren da su rodni identiteti (trans) djece plod njihove mašte da je o tome napisao knjigu za djecu. Njegova knjiga, Johnny the Walrus (Morž Johnny), govori o djetetu koje vjeruje da je morž i naporima njegove majke da potvrdi njegov identitet. Amazon je inicijalno pogrešno kategorizirao njegovo ismijavanje trans osoba, što je Walsha navelo da tvrdi za sebe kako je autor bestseler knjiga za LGBTQ djecu.
 
Međutim, među pedijatarskom strukom je općeprihvaćeno da djeca razvijaju svijest o svom rodu još dok su mala. Ova svijest se ne propituje kada je usklađena s očekivanjima roditelja (tj. u slučajevima cisrodne djece), ali se tretira kao fantazija ili mentalna bolest kada nije. Iako sva rodno nekonformirana djeca ne postaju odrastanjem transrodne osobe, trans identiteti među adolescentima uglavnom opstaju.
 
Mit: Transrodni identiteti su moderna, zapadna izmišljotina
 
Jasno je da Walsh ili nije obavio domaću zadaću ili to ne želi učiniti.
 
„Tijekom čitavog ljudskog postojanja, razumijevalo se da su žene jedna određena stvar“, tvrdi on. „Što se promijenilo?“
 
Walsh putuje sve do Kenije u nastojanju da prikaže transrodne osobe kao smiješan zapadnjački trend, dok bi jednostavno pretraživanje otkrilo da su različiti, nebinarni rodni identiteti globalna i povijesna stvarnost. Od Hijra u Indiji do identiteta dva duha u autohtonim američkim kulturama, identiteti s trans-spektra nisu nova stvar.
 
Njegovo uokvirivanje ženstva kao jednostavne, nepromjenjive ideje također nije točno. Iako postoje neke uobičajene asocijacije na to što znači biti žena – kao što je rađanje djece – svaka kultura i vrijeme ima drugačiji pogled na ženstvo. Usto, nema previše ljudi koji bi tvrdili da neimanje djece isključuje osobu iz toga da bude žena.
 
Mit: Walsh samo želi razumjeti što znači biti žena
 
Ako Walshova agenda nije bila očita na početku filma, do kraja postane kristalno jasna. Pred kraj filma, Walsh pokazuje snimku egzibicije koju je izveo u okrugu Loudoun u Virginiji, gdje su naširoko kružile lažne glasine o transrodnoj silovateljici. Daleko od toga da je bio neutralni promatrač – Walsh je unajmio podrumski stan u tom području samo kako bi mogao iznijeti komentar na sastanku školskog odbora i optužiti njegove članove da su zlostavljači djece i otrovni predatori.
 
Kao da to nije dovoljno, Walsh je na Twitteru jasno dao do znanja da je njegov cilj eliminirati transrodne osobe „rušenjem rodne ideologije“ i uništavanjem „rodnog kulta“.
 
Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život.
 
Ma koliko trans osobe i njihovi podržavatelji i podržavateljice željele da ovaj film nestane u zaboravu, desničarski aktivisti i političari ne mogu ga se zasititi. Među onima koji promoviraju film je predstavnik države Texas Matt Schaefer iz redova republikanaca.
 
Čak mu i „rodno kritične feministkinje“ (tzv. TERF-inje) pojačavaju signal, unatoč određenoj frustraciji zbog toga što muškarac preuzima zasluge za laži koje one govore godinama. U konačnici, i on i one vide transrodne osobe kao „zajedničkog neprijatelja“.
 
Jedna od najvećih laži koju film promovira vjerojatno je to da „ljevica“ nije u stanju odgovoriti na „jednostavno“ pitanje: Što je žena? Ustvari, sve intervjuirane osobe koje podržavaju trans osobe ponudile su odgovor; Walshu se oni naprosto nisu svidjeli. Barem dok nije priupitao svoju suprugu na kraju filma. Odgovorila je: „Odrasla osoba ženskog spola – kojoj treba pomoć da otvori ovo“, dodajući mu staklenku kiselih krastavaca.
 




Tekst je nastao u okviru projekta „Slijepe pjege“ financiranog sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) za poticanje Komplementarnih djelatnosti u 2022. godini.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve