Opasne obmane „dokumentarca“ Što je žena?

"Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život."

Kadar iz foršpana za film What is a Woman?, r: Matt Walsh, 2022, 95’ (izvor)
Pogledali smo antitrans propagandni uradak Matta Walsha kako vi ne biste morali. Spojler: prepun je transfobnih laži.



Desničarski internet bruji o nedavno objavljenom antitrans dokumentarcu kolumnista Daily Wirea Matta Walsha, pod naslovom What is a Woman? (Što je žena?). Čini se kako svi ostali to ignoriraju. Premda ne krivim mnoge filmske kritičare koji su navodno odbili recenzirati film, odlučio sam potrčati prema ovom užasu. Neznanje može biti zaista zastrašujuće, ali s njim se treba suočiti.
 
Otpor ovom propagandnom projektu započeo je još prije 1. lipnja i izlaska filma, kada je trans aktivist Eli Erlick optužio Walsha da je tražio intervjue pod lažnim namjerama. Erlick, osnivač Trans Student Educational Projecta (Obrazovni projekt trans studenata_ica), oglasio se na Twitteru u veljači kako bi upozorio članove_ice zajednice da Gender Unity Project (Projekt rodnog jedinstva) nije ono što se čini.
 
Znakovito je da je Twitter račun tog projekta u međuvremenu suspendiran i da njegova web stranica više ne postoji. Erlickove tvrdnje potvrdili su i drugi članovi_ice transrodne zajednice koje su kontaktirali ljudi angažirani na izradi filma.
 
Dokumentarac koji je nastao predstavljen je kao ozbiljno propitivanje ženstva, no Walshova anti-trans agenda jasna je od samog početka. Koliko god puta ponovio središnje pitanje, Walsh zapravo pita: „Jesu li trans ljudi ludi ili što se tu događa?“ i poziva gledatelje da mu se pridruže u zaključku da je rodna tranzicija prijetnja i pojedincima i društvu.
 
Film počinje scenom rođendanske zabave koja je toliko rodno obilježena da nas podsjeća na film But I’m a Cheerleader (Ali ja sam navijačica). Dječaci su odjeveni u plavo, a djevojčice u ružičasto. Dječak dobiva nogometnu loptu, dok djevojčica dobiva tijaru. Walsh se u offu prisjeća razlika između odgajanja dječaka i djevojčica.
 
„Svom sinu sam nabavio zračnicu, i to je otprilike sva emocionalna podrška koja mu je potrebna“, kaže Walsh, dok dječak na videu drži pušku. „Neki ljudi kažu da nema razlike među spolovima. Ti ljudi su idioti.“
 
Film je kompetentno produciran i uključuje intervjue s nekim renomiranim sugovornicima_ama. Međutim, Walsh je više zainteresiran za to da „razotkrije“ ove stručnjake_inje negoli da od njih nešto nauči. Također, pušta svojim antitransrodnim sugovornicima_ama da neprovjereno šire opasne dezinformacije.
 
Ipak, čini se kako Walsh smatra da je „izdominirao liberale“, tvrdeći da pristalice transrodnih osoba ne mogu osporiti njegov film.
 
Veća je vjerojatnost da se ljudi nadaju izbjeći pridavati išta više pažnje ovom podmuklom i štetnom filmu. Ili su ga pogledali i uvidjeli koliko bi bilo zamorno diskreditirati svaku lažnu tvrdnju. (Spojler: ima ih u izobilju.)
 
Iako oni koji se već protive transrodnim pravima proglašavaju Walshov film pionirskim djelom, zapravo se radi o montažnom mozaiku dezinformacija i sprdnji o transrodnim osobama. Što je žena? iznosi mnogo lažnih tvrdnji, ali nijedna od njih nije nova i većinu ih je lako opovrgnuti brzom pretragom preko Googlea.
 
Evo nekih od najzloćudnijih mitova u filmu.
 
Mit: Trans osobe koje prođu medicinsku tranziciju imaju povećani rizik od samoubojstva
 
U nastojanju da se rodna tranzicija prikaže kao opasna, film uključuje tvrdnju da tranzicija čini ljude suicidalnima. Ova tvrdnja je po svoj prilici ukorijenjena u pogrešnom tumačenju istraživanja koje je promicao antitransrodni psihijatar dr. Paul McHugh u kolumni u Wall Street Journalu iz 2014. godine. Međutim, švedska studija iz 2011. na koju se poziva nije bila osmišljena u svrhu procjenjivanja učinkovitosti operacija afirmacije roda – a njezini autori_ce upozoravaju protiv takvog tumačenja.
 
Trans novinar Cristan Williams intervjuirao je glavnu autoricu dr. Ceciliu Dhejne, koja je izrazila frustraciju zbog načina na koji je njezino istraživanje pogrešno predstavljeno.
 
„Doživjela sam i da profesori koriste moj rad u prilog ridikuloznim tvrdnjama. Često sam morala sama reagirati, komentirajući članke, razgovarajući s novinarima i govoreći o ovom problemu na konferencijama“, kaže Dhenje. „Ljudi koji zlorabe ovo istraživanje uvijek izostavljaju činjenicu da u njemu jasno stoji da to nije evaluacija liječenja rodne disforije. Ako pogledamo literaturu, otkrit ćemo da je nekoliko nedavnih studija zaključilo da liječenje usklađeno sa standardima skrbi Svjetskog profesionalnog udruženja za zdravlje transrodnih osoba (World Professional Association for Transgender Health, WPATH) smanjuje rodnu disforiju i poboljšava mentalno zdravlje.“
 
Mit: Operacije afirmacije roda su eksperimentalne i opasne
 
U potpirivanju straha daleko prednjači transrodni muškarac Scott Newgent, koji je u križarskom pohodu protiv medicinske tranzicije za mlade.
 
U filmu Newgent kaže da je rizik od komplikacija prilikom operacija afirmacije roda 67 posto i pokazuje ožiljak od presađivanja kože povezanog sa svojom faloplastikom kako bi postigao dramatični učinak. Faloplastika, kao složeni zahvat, nije bez rizika od komplikacija. Međutim, stope su puno niže od Newgentovih 67 posto i variraju ovisno o pristupu kirurga. Studija iz 2017. godine pokazala je da su stope uretralnih komplikacija bile između 31,5 i 32,8 posto, ovisno o pristupu.
 
Povrh toga, to nije najčešće tražena operacija povezana s tranzicijom. Mnogo je vjerojatnije da će transmaskulini pojedinci tražiti dvostruku mastektomiju (poznatu i kao „gornja operacija“), kod koje su stope komplikacija oko 12 posto. Mnoge trans osobe pak ne traže nikakve kirurške intervencije, što baca sumnju na njegovu tvrdnju da velike farmaceutske kompanije zarade 1,3 milijuna dolara od svakog djeteta koje biva „uvjereno“ da provede tranziciju.
 
Iako je žalosno što je Newgent imao negativno iskustvo medicinske tranzicije, njegovi pogrešni usmjereni napori da zaštiti druge od vlastite sudbine vjerojatno će učiniti više štete nego koristi.
 
Mit: „Prave“ transrodne osobe iznimno su rijetke
 
Antitrans psihologinja dr. Miriam Grossman u filmu izjavljuje kako vjeruje da ljudi zapravo nisu transrodni ako nemaju iskustvo rodne disforije – prema njoj, riječ je o skupini koju sačinjava jedna na svakih 110 000 ili jedna na svakih 30 000 osoba. Međutim, čak i ova velikodušnija procjena uvelike umanjuje broj transrodnih osoba. Prema Institutu Williams na UCLA-u, najmanje 0,6 posto populacije vjerojatno je transrodno, što je 200 puta više od Grossmaničinih 0,003 posto.
 
Brojke među mlađim generacijama brojke još su i veće. Nedavno istraživanje Pew Research Centera pokazalo je da je oko 5 posto ljudi mlađih od 30 godina transrodno ili nebinarno.
 
Mit: Ako dijete vjeruje u Djeda Mraza, ne može znati da je transrodno
 
Walsh je toliko uvjeren da su rodni identiteti (trans) djece plod njihove mašte da je o tome napisao knjigu za djecu. Njegova knjiga, Johnny the Walrus (Morž Johnny), govori o djetetu koje vjeruje da je morž i naporima njegove majke da potvrdi njegov identitet. Amazon je inicijalno pogrešno kategorizirao njegovo ismijavanje trans osoba, što je Walsha navelo da tvrdi za sebe kako je autor bestseler knjiga za LGBTQ djecu.
 
Međutim, među pedijatarskom strukom je općeprihvaćeno da djeca razvijaju svijest o svom rodu još dok su mala. Ova svijest se ne propituje kada je usklađena s očekivanjima roditelja (tj. u slučajevima cisrodne djece), ali se tretira kao fantazija ili mentalna bolest kada nije. Iako sva rodno nekonformirana djeca ne postaju odrastanjem transrodne osobe, trans identiteti među adolescentima uglavnom opstaju.
 
Mit: Transrodni identiteti su moderna, zapadna izmišljotina
 
Jasno je da Walsh ili nije obavio domaću zadaću ili to ne želi učiniti.
 
„Tijekom čitavog ljudskog postojanja, razumijevalo se da su žene jedna određena stvar“, tvrdi on. „Što se promijenilo?“
 
Walsh putuje sve do Kenije u nastojanju da prikaže transrodne osobe kao smiješan zapadnjački trend, dok bi jednostavno pretraživanje otkrilo da su različiti, nebinarni rodni identiteti globalna i povijesna stvarnost. Od Hijra u Indiji do identiteta dva duha u autohtonim američkim kulturama, identiteti s trans-spektra nisu nova stvar.
 
Njegovo uokvirivanje ženstva kao jednostavne, nepromjenjive ideje također nije točno. Iako postoje neke uobičajene asocijacije na to što znači biti žena – kao što je rađanje djece – svaka kultura i vrijeme ima drugačiji pogled na ženstvo. Usto, nema previše ljudi koji bi tvrdili da neimanje djece isključuje osobu iz toga da bude žena.
 
Mit: Walsh samo želi razumjeti što znači biti žena
 
Ako Walshova agenda nije bila očita na početku filma, do kraja postane kristalno jasna. Pred kraj filma, Walsh pokazuje snimku egzibicije koju je izveo u okrugu Loudoun u Virginiji, gdje su naširoko kružile lažne glasine o transrodnoj silovateljici. Daleko od toga da je bio neutralni promatrač – Walsh je unajmio podrumski stan u tom području samo kako bi mogao iznijeti komentar na sastanku školskog odbora i optužiti njegove članove da su zlostavljači djece i otrovni predatori.
 
Kao da to nije dovoljno, Walsh je na Twitteru jasno dao do znanja da je njegov cilj eliminirati transrodne osobe „rušenjem rodne ideologije“ i uništavanjem „rodnog kulta“.
 
Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život.
 
Ma koliko trans osobe i njihovi podržavatelji i podržavateljice željele da ovaj film nestane u zaboravu, desničarski aktivisti i političari ne mogu ga se zasititi. Među onima koji promoviraju film je predstavnik države Texas Matt Schaefer iz redova republikanaca.
 
Čak mu i „rodno kritične feministkinje“ (tzv. TERF-inje) pojačavaju signal, unatoč određenoj frustraciji zbog toga što muškarac preuzima zasluge za laži koje one govore godinama. U konačnici, i on i one vide transrodne osobe kao „zajedničkog neprijatelja“.
 
Jedna od najvećih laži koju film promovira vjerojatno je to da „ljevica“ nije u stanju odgovoriti na „jednostavno“ pitanje: Što je žena? Ustvari, sve intervjuirane osobe koje podržavaju trans osobe ponudile su odgovor; Walshu se oni naprosto nisu svidjeli. Barem dok nije priupitao svoju suprugu na kraju filma. Odgovorila je: „Odrasla osoba ženskog spola – kojoj treba pomoć da otvori ovo“, dodajući mu staklenku kiselih krastavaca.
 




Tekst je nastao u okviru projekta „Slijepe pjege“ financiranog sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) za poticanje Komplementarnih djelatnosti u 2022. godini.






Vezani članci

  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve