Prava seksualnih radnica_ka su prava osoba s invaliditetom

Zbog uvjeta rada u kapitalizmu, seksualni rad je osobama s invaliditetom jedna od pristupačnijih opcija, jer omogućuje fleksibilnost radnog vremena usprkos prekarnosti i mogućem dovođenju u po život rizične situacije koje proizlaze iz kriminalizacije seksualnog rada odnosno potpornih aktivnosti koje ga okružuju. „Prioritizirajući moralne rasprave o pravu muškaraca na pristup uslugama nad brigom o sigurnosti zajednice koja pruža te usluge, abolicionisti_kinje seksualnog rada propuštaju djelovati u interesu mnogih osoba, bez ili s invaliditetom, koje odlučuju raditi u industriji“.

Jackson Pollock: „Stenografska figura“ (1942), ulje na platnu (izvor: Visual Art Encyclopedia, preuzeto prema Fair use licenci)
Postoji razlog zašto među seksualnim radnicama postoji veliki broj osoba s invaliditetom: seks industrija je daleko pristupačnija od većine drugih.



Žalbeni sud nedavno je poništio presudu prema kojoj njegovateljica ne bi prekršila zakon ako bi podržala svog klijenta C., 27-godišnjeg autističnog muškarca s teškoćama u učenju, da potraži usluge seksualne radnice.
 
Slojevit i delikatan slučaj (iz kojeg bi proizlazilo da i druge_i njegovatelji_ce koji_e su pomogli osobama s invaliditetom da potraže usluge seksualnih radnica nisu počinili_e kazneno djelo) prošao je dva različita suda i trajao mjesecima, pokrenuvši brojna važna pitanja o ljudskim pravima, autonomiji, seksu i invaliditetu.
 
Međutim, neki su to pojednostavljeno opisali kao sraz između prava osoba s invaliditetom i prava žena.
 
Radikalne feministkinje koje isključuju seksualne radnice (sex-worker-exclusionary radical feminists, SWERFs), od kojih neke također imaju invaliditet, tvrdile su novinarima i na Twitteru da je prvotna presuda davala prednost pravu muškarca da plati za seks naspram pravima žena, za koja smatraju da su ugrožena postojanjem seksualnog rada. Opisujući presudu kao „dio obnovljene objektivizacije žene“, aktivistkinje_sti izjavili su da daje vjetar u leđa mizoginiji te da bi mogla biti „ponižavajuća“ za radnike i radnice u sektoru njege.
 
U raspravi su izostali glasovi seksualnih radnica_ka – i bilo koji spomen činjenice da disproporcionalni broj seksualnih radnica_ka jesu osobe s invaliditetom.
 
„Velika većina seksualnih radnica_ka su osobe s invaliditetom“, tvrdi Lydia Caradonna, seksualna radnica s invaliditetom, aktivistkinja i spisateljica. „Mnoge_i od nas su neurodivergentne_i, mnoge_i od nas imaju kronične bolesti.“ Kako objašnjava, seksualni rad je prijemčiv ženama s invaliditetom jer može biti fleksibilan, autonoman i dobro plaćen, zbog čega je za neke ljude pristupačniji od drugih radnih mjesta.
 
Prioritizirajući moralne rasprave o pravu muškaraca na pristup uslugama nad brigom o sigurnosti zajednice koja pruža te usluge, abolicionisti_kinje seksualnog rada propuštaju djelovati u interesu mnogih osoba, bez ili s invaliditetom, koje odlučuju raditi u industriji, tvrdi Caradonna.
Jason Domino ima epilepsiju, disleksiju i diskalkuliju. Kaže da je iskustvo invaliditeta bio „ogroman razlog“ zbog kojeg je postao seksualni radnik; drugi su poslovi za njega često bili isključujući.
 
Pinky, koja ima sindrom kroničnog umora, napustila je posao tajnice u NHS-u te postala seksualna radnica. „Stvarno sam uživala u svojem poslu, ali magla u mojem mozgu dovela me do toga da više nisam mogla funkcionirati“, izjavila je za Novara Mediu, dodajući da su joj niska razina energije i otežana koncentracija onemogućavale prebroditi radni dan. S druge strane, seksualni rad je „praktičan sa stajališta osoba s invaliditetom, jer vrlo rijetko moram biti aktivna dulje vrijeme“; uspijeva zaraditi dovoljno novca da bi preživjela, radeći samo nekoliko dana u tjednu.
 
Za neke žene s invaliditetom, koje su bile najteže pogođene rezanjem naknada, seksualni rad može biti spasonosna opcija. Mala skupina glasnih SWERF-ica, koje se na Twitteru svrstavaju na stranu grupa protiv seksualnih radnica_ka kao što je Nordic Model Now! te notorno transfobnih skupina kao što je Transgender Trend, često se citiraju u tisku. Pinky smatra „okrutnim“ što te žene „pokušavaju iskorijeniti profesiju koja je u mnogim slučajevima zadnje utočište za žene koje je država iznevjerila.“ Također, mizogino je, dodaje ona, „reći da su žene koje su se odlučile baviti seks radom obmanute ili nisu u stanju procijeniti koja je za njih najbolja opcija“ u aktualnom sistemu.
Prema Caradonni, stavovi protiv seksualnog rada u C-ovom slučaju su „iznimno redukcionistički“. Fokusiranje na moralnost sudske presude, kaže ona, pokazuje da su te feministkinje „zaglavile u drugovalnom feminizmu“, opetovano ponavljajući pitanje „Je li seks pravo?“ umjesto da kritički razmatraju rad i moć „u kontekstu patrijarhalnih obrazaca unutar kapitalizma“.
 
„Prilično sam impresionirana činjenicom da abolicionistkinje i abolicionisti seksualnog rada opetovano uspijevaju preusmjeriti pitanje pokreta za prava seksualnih radnica_ka – pokreta za radnička prava – na pitanje penisa jednog muškarca, umjesto na sistemske probleme“, kaže ona.
 
S invaliditetom ili ne, klijenti su klijenti, a radnici_e radnici_e, ističe Domino, što za sobom povlači dinamiku moći. Preživljavanje seksualnih radnica_ka s invaliditetom – često u većoj mjeri nego preživljavanje seksualnih radnica_ka bez invaliditeta – ovisi o klijentima, a svi klijenti predstavljaju i potencijalnu prijetnju njihovoj sigurnosti.
 
Umjesto prava klijenta_ice da kupi seks, kaže Caradonna, „ako govorimo o seksualnom radu i osobama s invaliditetom, pravi, veliki problem jest činjenica da trenutna kriminalizacija djeluje prilično destruktivno na [radnice_ke] s invaliditetom“. Prema aktualnim zakonima, prodavanje seksa je legalno, ali većina aktivnosti koje ga okružuju je kriminalizirana. Radnice_i s invaliditetom, za koje je vjerojatnije da će trebati dodatnu pomoć, kaže Caradonna, „bilo da se radi o vozaču, njegovateljici koja je u blizini, pomoći pri rezervaciji termina, bilo kakvoj vrsti pomoći, ili ako žele raditi na mjestu koje ima upravljačku strukturu“ – stoga su „nerazmjerno kriminalizirane_i“. Posljedično je vjerojatnije „da će upravo seksualnim radnicama_ima s invaliditetom biti oduzet novac na temelju zakona o imovini stečenoj kriminalom, da će ustanove u kojima rade biti prisiljene na obustavu rada ili da će ljudi poput njihovih partnera prema zakonu biti optuženi kao svodnici“.
Seks rad može biti odličan način zarade, postavljanja vlastitog radnog vremena, granica, procesa provjere. Dobro odgovara osobama s invaliditetom ili trajnim sindromima, koje ne funkcioniraju dobro u „tradicionalnim“ poslovima/oblicima rada. Neke uistinu uživaju u svojem poslu!

Korisnica Twittera monstress delilah (@DelilahGallo69 – račun je u međuvremenu uklonjen) odgovara na pitanje o razlozima poželjnosti seksualnog rada, 2. studenog 2021.
Za Domina, koji ima epilepsiju, zakoni o seksualnom radu osmišljeni prema nordijskom modelu – koji zabranjuju kupnju seksa, kriminalizirajući klijenta, ali ne i radnika_cu, i koje podržavaju mnoge SWERF-ice – značili bi povećanu opasnost. Prema nordijskom modelu, „ako imam napadaj pred klijentom, hoće li tom klijentu odgovarati da nazove hitnu pomoć… ili će izaći iz prostorije, zatvoriti vrata i pretvarati se da nikada nije bio tamo?“, pita se Domino. Čak i pri trenutnoj razini kriminalizacije u Ujedinjenom Kraljevstvu, nastavlja, cimer bi mogao gajiti slične nedoumice – jer je facilitiranje seksualnog rada protuzakonito.
 
„Ovo su pitanja o kojima bismo trebali razgovarati, a ne o tome zaslužuju li muškarci s invaliditetom da ih se oralno zadovolji ili ne“, smatra Caradonna.
 
U razgovorima o invaliditetu i seksualnom radu, fokus treba biti na dekriminalizaciji zbog radničkih prava i sigurnosti, povećanju pristupačnosti svih poslova i borbi za svijet u kojem svatko ima ono što mu je potrebno za preživljavanje, zagovaraju seksualni_e radnici_e s invaliditetom s kojima je razgovarala Novara Media. U tim borbama, Caradonna izražava nadu da se pokret za prava osoba s invaliditetom i pokret za prava seksualnih radnica_ka mogu ujediniti.
 
„Prilično je frustrirajuće što od pokreta za prava osoba s invaliditetom ne čujemo previše toga o seksualnom radu, kada je toliki broj seksualnih radnica_ka s invaliditetom, kojima su radna mjesta općenito nedostupna“, kaže Caradonna. „Mislim da je iznimno važno [uvidjeti] da su pokreti za prava seksualnih radnica_ka i prava osoba s invaliditetom u biti ista stvar.“





Sophie K Rosa je nezavisna novinarka. Osim za Novara Media, piše za Guardian, VICE, Open Democracy, CNN, Al Jazeeru i BuzzFeed.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve