Prava seksualnih radnica_ka su prava osoba s invaliditetom
S engleskog prevele Karolina Hrga i Andrea Vuljević
Izvorno objavljeno 22. studenog 2021. godine na portalu Novara Media.
Zbog uvjeta rada u kapitalizmu, seksualni rad je osobama s invaliditetom jedna od pristupačnijih opcija, jer omogućuje fleksibilnost radnog vremena usprkos prekarnosti i mogućem dovođenju u po život rizične situacije koje proizlaze iz kriminalizacije seksualnog rada odnosno potpornih aktivnosti koje ga okružuju. „Prioritizirajući moralne rasprave o pravu muškaraca na pristup uslugama nad brigom o sigurnosti zajednice koja pruža te usluge, abolicionisti_kinje seksualnog rada propuštaju djelovati u interesu mnogih osoba, bez ili s invaliditetom, koje odlučuju raditi u industriji“.
Jackson Pollock: „Stenografska figura“ (1942), ulje na platnu (izvor: Visual Art Encyclopedia, preuzeto prema Fair use licenci)
Postoji razlog zašto među seksualnim radnicama postoji veliki broj osoba s invaliditetom: seks industrija je daleko pristupačnija od većine drugih.
Žalbeni sud nedavno je poništio presudu prema kojoj njegovateljica ne bi prekršila zakon ako bi podržala svog klijenta C., 27-godišnjeg autističnog muškarca s teškoćama u učenju, da potraži usluge seksualne radnice.
Slojevit i delikatan slučaj (iz kojeg bi proizlazilo da i druge_i njegovatelji_ce koji_e su pomogli osobama s invaliditetom da potraže usluge seksualnih radnica nisu počinili_e kazneno djelo) prošao je dva različita suda i trajao mjesecima, pokrenuvši brojna važna pitanja o ljudskim pravima, autonomiji, seksu i invaliditetu.
Međutim, neki su to pojednostavljeno opisali kao sraz između prava osoba s invaliditetom i prava žena.
Radikalne feministkinje koje isključuju seksualne radnice (sex-worker-exclusionary radical feminists, SWERFs), od kojih neke također imaju invaliditet, tvrdile su novinarima i na Twitteru da je prvotna presuda davala prednost pravu muškarca da plati za seks naspram pravima žena, za koja smatraju da su ugrožena postojanjem seksualnog rada. Opisujući presudu kao „dio obnovljene objektivizacije žene“, aktivistkinje_sti izjavili su da daje vjetar u leđa mizoginiji te da bi mogla biti „ponižavajuća“ za radnike i radnice u sektoru njege.
U raspravi su izostali glasovi seksualnih radnica_ka – i bilo koji spomen činjenice da disproporcionalni broj seksualnih radnica_ka jesu osobe s invaliditetom.
„Velika većina seksualnih radnica_ka su osobe s invaliditetom“, tvrdi Lydia Caradonna, seksualna radnica s invaliditetom, aktivistkinja i spisateljica. „Mnoge_i od nas su neurodivergentne_i, mnoge_i od nas imaju kronične bolesti.“ Kako objašnjava, seksualni rad je prijemčiv ženama s invaliditetom jer može biti fleksibilan, autonoman i dobro plaćen, zbog čega je za neke ljude pristupačniji od drugih radnih mjesta.
Prioritizirajući moralne rasprave o pravu muškaraca na pristup uslugama nad brigom o sigurnosti zajednice koja pruža te usluge, abolicionisti_kinje seksualnog rada propuštaju djelovati u interesu mnogih osoba, bez ili s invaliditetom, koje odlučuju raditi u industriji, tvrdi Caradonna.
Wow sure wish I’d been campaigning about sex work and disability for 5 years, including giving evidence in Parliament about disability benefits and sex work and writing thousands of words on the topic. Wish I’d thought of that https://t.co/qx5FnNZNBB
Jason Domino ima epilepsiju, disleksiju i diskalkuliju. Kaže da je iskustvo invaliditeta bio „ogroman razlog“ zbog kojeg je postao seksualni radnik; drugi su poslovi za njega često bili isključujući.
Pinky, koja ima sindrom kroničnog umora, napustila je posao tajnice u NHS-u te postala seksualna radnica. „Stvarno sam uživala u svojem poslu, ali magla u mojem mozgu dovela me do toga da više nisam mogla funkcionirati“, izjavila je za Novara Mediu, dodajući da su joj niska razina energije i otežana koncentracija onemogućavale prebroditi radni dan. S druge strane, seksualni rad je „praktičan sa stajališta osoba s invaliditetom, jer vrlo rijetko moram biti aktivna dulje vrijeme“; uspijeva zaraditi dovoljno novca da bi preživjela, radeći samo nekoliko dana u tjednu.
Za neke žene s invaliditetom, koje su bile najteže pogođene rezanjem naknada, seksualni rad može biti spasonosna opcija. Mala skupina glasnih SWERF-ica, koje se na Twitteru svrstavaju na stranu grupa protiv seksualnih radnica_ka kao što je Nordic Model Now! te notorno transfobnih skupina kao što je Transgender Trend, često se citiraju u tisku. Pinky smatra „okrutnim“ što te žene „pokušavaju iskorijeniti profesiju koja je u mnogim slučajevima zadnje utočište za žene koje je država iznevjerila.“ Također, mizogino je, dodaje ona, „reći da su žene koje su se odlučile baviti seks radom obmanute ili nisu u stanju procijeniti koja je za njih najbolja opcija“ u aktualnom sistemu.
Some of us do this job because we are disabled and that’s okay but when having discussions about people with disabilities and sex work we are never centered in discussions, often left out completely. /2
Prema Caradonni, stavovi protiv seksualnog rada u C-ovom slučaju su „iznimno redukcionistički“. Fokusiranje na moralnost sudske presude, kaže ona, pokazuje da su te feministkinje „zaglavile u drugovalnom feminizmu“, opetovano ponavljajući pitanje „Je li seks pravo?“ umjesto da kritički razmatraju rad i moć „u kontekstu patrijarhalnih obrazaca unutar kapitalizma“.
„Prilično sam impresionirana činjenicom da abolicionistkinje i abolicionisti seksualnog rada opetovano uspijevaju preusmjeriti pitanje pokreta za prava seksualnih radnica_ka – pokreta za radnička prava – na pitanje penisa jednog muškarca, umjesto na sistemske probleme“, kaže ona.
S invaliditetom ili ne, klijenti su klijenti, a radnici_e radnici_e, ističe Domino, što za sobom povlači dinamiku moći. Preživljavanje seksualnih radnica_ka s invaliditetom – često u većoj mjeri nego preživljavanje seksualnih radnica_ka bez invaliditeta – ovisi o klijentima, a svi klijenti predstavljaju i potencijalnu prijetnju njihovoj sigurnosti.
Umjesto prava klijenta_ice da kupi seks, kaže Caradonna, „ako govorimo o seksualnom radu i osobama s invaliditetom, pravi, veliki problem jest činjenica da trenutna kriminalizacija djeluje prilično destruktivno na [radnice_ke] s invaliditetom“. Prema aktualnim zakonima, prodavanje seksa je legalno, ali većina aktivnosti koje ga okružuju je kriminalizirana. Radnice_i s invaliditetom, za koje je vjerojatnije da će trebati dodatnu pomoć, kaže Caradonna, „bilo da se radi o vozaču, njegovateljici koja je u blizini, pomoći pri rezervaciji termina, bilo kakvoj vrsti pomoći, ili ako žele raditi na mjestu koje ima upravljačku strukturu“ – stoga su „nerazmjerno kriminalizirane_i“. Posljedično je vjerojatnije „da će upravo seksualnim radnicama_ima s invaliditetom biti oduzet novac na temelju zakona o imovini stečenoj kriminalom, da će ustanove u kojima rade biti prisiljene na obustavu rada ili da će ljudi poput njihovih partnera prema zakonu biti optuženi kao svodnici“.
Seks rad može biti odličan način zarade, postavljanja vlastitog radnog vremena, granica, procesa provjere. Dobro odgovara osobama s invaliditetom ili trajnim sindromima, koje ne funkcioniraju dobro u „tradicionalnim“ poslovima/oblicima rada. Neke uistinu uživaju u svojem poslu!
Korisnica Twittera monstress delilah (@DelilahGallo69 – račun je u međuvremenu uklonjen) odgovara na pitanje o razlozima poželjnosti seksualnog rada, 2. studenog 2021.
Za Domina, koji ima epilepsiju, zakoni o seksualnom radu osmišljeni prema nordijskom modelu – koji zabranjuju kupnju seksa, kriminalizirajući klijenta, ali ne i radnika_cu, i koje podržavaju mnoge SWERF-ice – značili bi povećanu opasnost. Prema nordijskom modelu, „ako imam napadaj pred klijentom, hoće li tom klijentu odgovarati da nazove hitnu pomoć… ili će izaći iz prostorije, zatvoriti vrata i pretvarati se da nikada nije bio tamo?“, pita se Domino. Čak i pri trenutnoj razini kriminalizacije u Ujedinjenom Kraljevstvu, nastavlja, cimer bi mogao gajiti slične nedoumice – jer je facilitiranje seksualnog rada protuzakonito.
„Ovo su pitanja o kojima bismo trebali razgovarati, a ne o tome zaslužuju li muškarci s invaliditetom da ih se oralno zadovolji ili ne“, smatra Caradonna.
U razgovorima o invaliditetu i seksualnom radu, fokus treba biti na dekriminalizaciji zbog radničkih prava i sigurnosti, povećanju pristupačnosti svih poslova i borbi za svijet u kojem svatko ima ono što mu je potrebno za preživljavanje, zagovaraju seksualni_e radnici_e s invaliditetom s kojima je razgovarala Novara Media. U tim borbama, Caradonna izražava nadu da se pokret za prava osoba s invaliditetom i pokret za prava seksualnih radnica_ka mogu ujediniti.
„Prilično je frustrirajuće što od pokreta za prava osoba s invaliditetom ne čujemo previše toga o seksualnom radu, kada je toliki broj seksualnih radnica_ka s invaliditetom, kojima su radna mjesta općenito nedostupna“, kaže Caradonna. „Mislim da je iznimno važno [uvidjeti] da su pokreti za prava seksualnih radnica_ka i prava osoba s invaliditetom u biti ista stvar.“
Sophie K Rosa je nezavisna novinarka. Osim za Novara Media, piše za Guardian, VICE, Open Democracy, CNN, Al Jazeeru i BuzzFeed.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]
25. rujna 2025.Što je to Antifa i tko je se treba bojati?
Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
17. rujna 2025.Znanje nije i ne treba biti roba
Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
1. rujna 2025.Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?
U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
25. srpnja 2025.O društvenom i klimatskom denijalizmu
Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
19. srpnja 2025.Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja
Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.
Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]
20. lipnja 2025.Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija
Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.