Kritika javnog sektora kao slijepa pjega ljevice
Pogledajte snimku predavanja Primoža Krašovca, održanog na Akademiji likovnih umjetnosti 8. svibnja u sklopu programa Škole suvremene humanistike 8. Subversive festivala, koja se ove godine održavala pod naslovom "Socijalna dimenzija kulturne politike": "Neoliberalni diskurs i reformističke prakse utjecajne su i uspješne upravo zato što se temelje na stvarnim životnim iskustvima institucionalne inercije, ukorijenjenih statusnih nejednakosti te povećane marginalizacije i frustracije perifernih, prekarnih radnika u javnom sektoru. S druge strane, politički diskursi utemeljeni na idealiziranoj slici javnog sektora koja ne odgovara stvarnom iskustvu zaposlenih u javnom sektoru i korisnika usluga javnog sektora, osuđeni su na političku neučinkovitost."
Lokacija: Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, 14h, 8.5.2015.
Pri prosvjedovanju protiv proračunskih rezova, mjera štednje i neoliberalnih demonizacija javnog sektora i njegovih zaposlenika, ponekad može biti taktički nužno zanemariti realno postojeće nejednakosti i nepravde unutar realno postojećeg javnog sektora. No ukoliko ljevica nastavi zanemarivati takve probleme, riskira da njezin politički diskurs postane irelevantan, kako za zaposlenike u javnom sektoru, tako i za korisnike usluga javnog sektora. Neproblematiziranje javnog sektora bilo bi opravdano kad bi javni sektor uistinu – kako to ljevičarska retorika pokatkad sugerira – bio oaza egalitarnog samoupravljanja, stabilnih radnih mjesta, pravednih uvjeta rada te univerzalnog osiguravanja nekomodificiranih javnih usluga. Upravo suprotno, realno postojeći javni sektor u Sloveniji mješavina je strogih hijerarhija baziranih na statusu, velikih nejednakosti u dohocima i izraženih klasnolikih podjela između formalno zaposlene jezgre i prekarnih radnika na periferiji. Nadalje, javne institucije u Sloveniji nisu samo laboratoriji prekarnog rada, već i glavni proizvođači neoliberalne ideologije i etike (osobito političke i obrazovne institucije, te institucije koje se bave socijalnim radom).
Neoliberalni diskurs i reformističke prakse utjecajne su i uspješne upravo zato što se temelje na stvarnim životnim iskustvima institucionalne inercije, ukorijenjenih statusnih nejednakosti te povećane marginalizacije i frustracije perifernih, prekarnih radnika u javnom sektoru. S druge strane, politički diskursi utemeljeni na idealiziranoj slici javnog sektora koja ne odgovara stvarnom iskustvu zaposlenih u javnom sektoru i korisnika usluga javnog sektora, osuđeni su na političku neučinkovitost.
Primož Krašovec (1979.) predaje teoriju ideologije, političku teoriju i epistemologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
(Izvor)