Povratak Oslobođenju – Pobuna u gradu Ain Saleh

Veliki prosvjedi protiv eksploatacije plina metodom frackinga u alžirskom gradu Ain Saleh nagovještavaju drugačiji odnos prema upravljanju zajedničkim resursima i predstavljaju dosad najsnažniji otpor korporacijskom prisvajanju resursa u Africi. “Ovo je drugi put da je zbog plinskih tvrtki došlo do snažne pobune u Ain Salahu – prvi put se to dogodilo 2002. zbog velikog razmjera nezaposlenosti i strogih zahtjeva stranih plinskih tvrtki. Ekonomski problem stoji rame uz rame s onim ekološkim, jer civilno društvo traži bolje načine održivog življenja izvan kontrole korumpiranih stranih multinacionalnih kompanija i udaljene vlade.”



Grad Ain Salah nalazi se u Sahari, otprilike 1200 kilometara južno od grada Alžira. Njegova smještenost u pustinjskoj oazi oslanja se na osjetljivi sustav podzemnog vodonosnog sloja koji se proteže od južnog Alžira do Tunisa i Libije, a preklapa se s najmanje četiri aktivna polja plina iz škriljevca. Na tom je području 2013. započela proizvodnja plina metodom frackinga (hidrauličkog frakturiranja), a ubrzo se razvio masovni pokret koji se protivi toj praksi.

Ovaj novi val pobuna protiv crpljenja i eksploatacije resursa u posljednjih se nekoliko mjeseci javlja i u drugim zemljama, primjerice u Burkini Faso. Od početka financijske krize 2008. godine, kada se pojačala globalna težnja za ekstrakcijom resursa (od zlata preko poljoprivrednih proizvoda do fosilnih goriva), došlo je do raširenog i rastućeg izvlaštenja u Africi.
Ain Salah je od Nove godine, četiri dana nakon što je najavljen početak frackinga u blizini grada, prestao funkcionirati na dotad uobičajen način. Trgovačke aktivnosti i upravljanje gradom prestali su s uobičajenim radom, a započeo je dugotrajni sit-in na glavnom trgu, uz nekoliko masovnih okupljanja
Ove pobune sa sobom nose i revolucionarni sentiment, onaj koji je Alžiru omogućio da izbori neovisnost od Francuske i pokrenuo val oslobodilačkih pokreta protiv kolonijalizma diljem Afrike.

Ain Salah je od Nove godine, četiri dana nakon što je najavljen početak frackinga u blizini grada, prestao funkcionirati na dotad uobičajen način. Trgovačke aktivnosti i upravljanje gradom prestali su s uobičajenim radom, a započela je dugotrajna okupacija tj. sit-in na glavnom trgu, uz nekoliko masovnih okupljanja stanovnika ovog grada. Objavljeni su video i fotografski dokazi koji otkrivaju velika zagađenja i kontaminaciju izvora vode, što je potaknulo pobunu i dovelo do stava stanovništva da fracking mora biti zaustavljen.

Među tvrtkama koje su najviše uključene u eksploataciju plina iz škriljevca u Alžiru nalaze se Halliburton i najveća francuska naftna tvrtka Total. Nakon što je sudskom nagodbom zaključen veliki slučaj podmićivanja u Nigeriji 2010., Halliburton (vodeća tvrtka za opremu, logistiku i usluge pri proizvodnji nafte u svijetu) se 2012. posvetio Africi u potrazi za povećanom eksploatacijom plina. Kako je fracking počeo usporavati u SAD-u, Alžir mu je postao prvenstveni cilj jer je riječ o zemlji s drugim po redu najvećim dokazanim rezervama plina u Africi.

Total je pak prisvojio naftna polja u Libiji nakon invazije NATO-a koja je srušila vladu Muamara Gadafija 2011. godine. No kolaps državne infrastrukture koji je uslijedio znatno je usporio nekad snažnu naftnu industriju te zemlje. U prosincu 2013. libijska Nacionalna naftna kompanija objavila je namjere jačanja gospodarstva dopuštanjem stranim korporacijama poput Totala da započnu operacije frackinga.
Dvije tvrtke pokušavaju prigrabiti alžirske rezerve plina. Ukupna aktiva Halliburton i Totala zajedno iznose približno 40 posto BDP-a Alžira, a predsjednik Alžira, ostarjeli Abdelaziz Bouteflika, nije pokazao nikakav otpor njihovim potezima usmjerenim na eksploataciju tog resursa

Izbijanje ratnog nasilja u Libiji imalo je teške posljedice po Mali, jer su naoružani militanti iz Libije nagrnuli u tu zemlju i potpomogli separatističku pobunu Tuarega koja je izbila godinu dana kasnije. Uz stotine tisuća raseljenih zbog katastrofe koja je uslijedila, rastući su nemiri bili pojačani i teškom sušom te nedavnom epidemijom ebole. Sve je to za posljedicu imalo veliko pogoršanje ekonomskih uvjeta. Došlo je do ironičnog zaokreta u kojem je tvrtka Halliburton bila prisiljena smanjiti broj zaposlenika za tisuću u prosincu prošle godine, zbog, kako su tvrdili, previranja u zapadnoj Africi – a to je previranje, pak, velikim dijelom bilo rezultat francuske vojne intervencije u Maliju u korist tvrtke Total i njenog pristupa prirodnim resursima.

Sada te dvije tvrtke pokušavaju prigrabiti alžirske rezerve plina. Ukupna aktiva Halliburton i Totala zajedno iznose približno 40 posto BDP-a Alžira, a predsjednik Alžira, ostarjeli Abdelaziz Bouteflika, nije pokazao nikakav otpor njihovim potezima usmjerenim na eksploataciju tog resursa. Bouteflika, koji je sada u svome četvrtom mandatu, ima najduži predsjednički staž u povijesti Alžira. Prebrodio je značajne prosvjede koji su 2010. i 2012. tražili njegovu smjenu, a danas se suočava s pokretom koji se proteže od Ain Salaha do grada Alžira i koji poziva na drugačiji pristup javnom upravljanju prirodnim resursima.

Povratak Oslobođenju

Ovaj drugačiji pristup manifestirao se 24. veljače, kada se gotovo cijeli grad Ain Salah, otprilike 40.000 ljudi, okupio na trgu koji je preimenovan u Trg Somoud tj. Trg otpora. Na taj su način obilježili 44. godišnjicu nacionalizacije fosilnih goriva koju je proveo bivši predsjednik Boumediene. No novi pristup nije samo naklonjen tome da eksploataciju provodi državna naftna tvrtka; ljudi Ain Salaha najviše su zabrinuti zagađenjem njihova osjetljiva vodonosnika, koje ugrožava opstanak tog grada.
Novi pristup nije samo naklonjen tome da eksploataciju provodi državna naftna tvrtka; ljudi Ain Salaha najviše su zabrinuti zagađenjem njihova osjetljiva vodonosnika, koje ugrožava opstanak tog grada

Borba se ne tiče samo Ain Salaha – masovni su se prosvjedi 24. veljače protezali od grada Ouragla do grada Alžira. Ovi prosvjedi suprotstavljaju se zabrani prosvjedovanja koja je na snazi još od kraja strašnog građanskog rata koji je između 1991. i 2002. godine stajao života više od 150.000 ljudi. Iako mnogi smatraju Boutefliku junakom koji je doprinio zaustavljanju rata, njegov je režim sada doveden u pitanje uslijed rastućeg protivljenja naroda ekstrakciji resursa. Postoji zabrinutost da bi pobuna mogla potaknuti novi građanski rat (kojeg bi Halliburton i Total mogli pokušati iskoristiti za svoje ciljeve), zbog čega policija oštro reagira na prosvjede.

Policijski su službenici pokušali spriječili prosvjed u Alžiru 24. veljače, uhitivši otprilike 50 prosvjednika na dan kada se održavalo nacionalno obilježavanje 44. godišnjice nacionalizacije, a istoga je dana Bouteflikin savjetnik, M. Boughazi, na državnoj televiziji pročitao 20-minutnu izjavu koja je uključivala sljedeći poziv: “plin iz škriljevca je dar od Boga, a naša je dužnost eksploatirati ga.”

Uslijed tenzije koja je trajala ostatak tog tjedna prosvjedi su postali nasilni. Kad je skupina aktivista došla do Halliburtonove baze u Ain Salahu kako bi prosvjedovala, naišla je na rasističke provokacije policije koja je nasilnim uhićenjima nastavila provoditi mjere odmazde. Prosvjednici su reagirali na opresivne mjere okupivši se pred policijskom stanicom. Na to je policija uzvratila velikim količinama suzavca i gumenih metaka. Policijsko nasilje odvijalo se i na Trgu otpora – policija je uništila mjesto okupljanja i spalila šatore, a tijekom sljedećih nekoliko dana uhićeno je nekoliko stotina ljudi i nanesen velik broj ozljeda prosvjednicima koji su uglavnom mirno prosvjedovali.
Pravi problemi s kojima se Alžir suočava vezani su uz nisku vrijednost petrodolara i rastuću nedostupnost rezervi nafte i plina bez upotrebe nekonvencionalnih metoda crpljenja poput frackinga. Pritom treba napomenuti da plinske tvrtke nemaju načina da riješe problem nezaposlenosti u mjestima poput Ain Salaha

Naposljetku, s obzirom da je policija pokušala zatvoriti izlaze iz grada i provesti opsadu, prosvjednici su počeli bacati kamenje. Policija se povukla, a ustanak je bio na snazi: zapaljena je policijska kasarna, gradonačelnikova rezidencija i nekoliko policijskih vozila. Tada je pozvana vojska i napeti red je ponovno uveden.

Ovo je drugi put da je zbog plinskih tvrtki došlo do snažne pobune u Ain Salahu – prvi put se to dogodilo 2002. zbog velikog razmjera nezaposlenosti i strogih zahtjeva stranih plinskih tvrtki. Ekonomski problem stoji rame uz rame s onim ekološkim, jer civilno društvo traži bolje načine održivog življenja izvan kontrole korumpiranih stranih multinacionalnih kompanija i udaljene vlade.

Fracking i otpor prisvajanju plinskih polja u Alžiru postali su pitanje koje oporba koristi u svom pokušaju da razvije drugačiju vrsta politike. Međutim, sama oporba i dalje ostaje razlomljena i neorganizirana. Pravi problemi s kojima se Alžir suočava vezani su uz nisku vrijednost petrodolara i rastuću nedostupnost rezervi nafte i plina bez upotrebe nekonvencionalnih metoda crpljenja poput frackinga. Pritom treba napomenuti da plinske tvrtke nemaju načina da riješe problem nezaposlenosti u mjestima poput Ain Salaha. Stoga, kao i mnoge druge zemlje na svijetu koje se suočavaju s prokletstvom koje donosi industrija crpljenja resursa, Alžir mora pronaći jedinstven način da se izvuče iz globalno raširenog prisvajanja zemljišta, a pokret protiv frackinga donio je poticaj i zamah razmišljanju o širim, dugoročnim rješenja koja bi bila u skladu s revolucionarnom tradicijom dekolonizacije i samoupravljanja (autogestion).


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Alexander Reid Ross suradnik je na stranici Earth First! Newswire. Urednik je zbornika Grabbing Back: Essays Against the Global Land Grab (AK Press, 2014.) i autor članka u zborniku radova Life During Wartime (AK Press 2013.). Njegova najnovija knjiga Against the Fascist Creep uskoro će izaći iz tiska u izdanju AK Pressa.



Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice Earth First!.



Vezani članci

  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.
  • 13. ožujka 2021. Štrajk na niskim granama "Zbog pravnih i poslovnih praksi u SAD-u je iznimno teško pokrenuti štrajk. Šefovi i njihovi političari razumiju da su radnice i radnici bez opcije uskraćivanja rada gotovo bespomoćni, i stoga su postavili bezbrojne zapreke štrajkačkim aktivnostima. Međutim, za one među nama koji vjeruju da nije moguće izgraditi bolje društvo bez snažnijih sindikata, ovi simptomi su kobni. Jerry Brown, mentor Jane McAlevey u sindikalnoj podružnici 1199 New England Međunarodnog sindikata zaposlenih u uslužnim djelatnostima kaže da je štrajk mišić rada i ako ga redovno ne koristimo, on atrofira."
  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve