Analiza dosadašnjeg rada Uprave – ima li kraja ovakvom načinu funkcioniranja FFZG-a?

Sa službene Facebook stranice Plenuma FFZG-a preuzeli smo osvrt anonimnog/e studenta/ice na dosadašnje funkcioniranje Uprave FFZG-a. Osim što na netransparentan način pokušava progurati potpisivanje Ugovora s KBF-om, Uprava je nelegitimno suspendirala prodekanicu Galić te provodi cenzuru na mailing listama.

Zgrada Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Izvor: jaime.silva @ Flickr, preuzeto prema Attribution-NonCommercial-NoDerivs 2.0 Generic licenci)

Kolege s KBF-a su nam, kao sudionici prošlih plenuma, ukazali na činjenicu da je problem suradnje u izvođenju dvopredmetnih studija s njihovim fakultetom prvenstveno unutarnji problem naše institucije, aludirajući tako na odnos koji studenti i djelatnici našega fakulteta imaju s Upravom. Koliko god se u mnogočemu ne slagali s dotičnim kolegama, moramo zaključiti da su u ovoj izjavi imali pravo, što nas je navelo da ukratko analiziramo dosadašnji rad Uprave te razmislimo što bi na našem fakultetu bilo drugačije da njime upravlja netko drugi.

Rad sadašnje Uprave ima mnogo nedostataka pa nije lako odlučiti odakle krenuti. Pokušat ćemo stoga dati kronološki pregled njihova rada. Prvo, sadašnja je Uprava,odmah po svome izboru, uvela cenzuru na slanje mailova na liste svima@ffzg.hr i student-svima@ffzg.hr, čime je studentima i djelatnicima onemogućeno pravovaljano međusobno informiranje o aktualnim događajima, a u pojedinim slučajevima čak i znanstvena djelatnost. Naime, poneki su se profesori žalili da ne mogu na vrijeme pronaći studente koji će sudjelovati u znanstvenim projektima jer je proces slanja maila svim studentima trajao danima. Slično je bilo i sa zahtjevom Studentskog zbora da se studente i djelatnike mailom pozove na plenum. Uprava je taj i puno sličnih zahtjeva odbila. S druge strane, sebi su zadržali pravo da bilo kada obavijeste studente o bilo čemu pa smo tako svjedoci situacije da su studenti mailom bili obaviješteni da je Uprava izdala priopćenje za javnost i medije, dok su odgovor plenuma na tu izjavu morali tražiti po medijima.

Nadalje, način sklapanja ugovora s KBF-om – gdje članovi Vijeća Fakulteta glasaju o ugovoru koji nisu ni vidjeli, nakon čega se, po intervenciji pojedinih članova istog Vijeća, ali i pojedinih odsjeka, cijeli postupak ponavlja – govori puno o netransparentnosti u radu ove Uprave. Sada imamo istu situaciju: u takozvanoj javnoj raspravi vijeća odsjekâ glasaju o ugovorima za koje Dekan u medijima tvrdi da su još u doradi. Postavlja se pitanje tko tu koga pokušava prevariti? Odgovor je jasan.

O međuljudskim odnosima u Upravi nećemo previše diskutirati jer smatramo da nelegitimna suspenzija prodekanice Galić i suviše govori o obračunavanju s ljudima koji imaju drugačije mišljenje od onih na vrhu hijerarhijske ljestvice. Spomenimo samo kako pojam suspenzije prodekana ne postoji ni u jednom pravnom aktu Fakulteta ni Sveučilišta. Isto tako, komunikaciju Uprave sa studentima i komentare o pojedinim zaposlenicima u medijima smatramo sramotnom i svađalačkom. Takva razina komunikacije nije primjerena akademskim standardima. Zanima nas samo koju će sljedeću metodu za obračun s neistomišljenicima Uprava smisliti.

Završno, zanimljivo je kako Dekan posljednjih dana osporava legitimnost Plenuma, a prije svoga izbora od istog je plenuma tražio podršku za izbor na to mjesto. Nije li ovakvo ponašanje u najmanju ruku kontradiktorno? Ili je Dekan zaboravio što je bilo prije par godina. Kada mu je koristio, Plenum je za Vlatka Previšića bio legitiman, a sada tvrdi, citiramo: „nije Filozofski fakultet, s brojnim svojim studentima i profesorima, samo plenum.“ Naš odgovor Dekanu na ovu izjavu je da su svi studenti i profesori pozvani na plenum gdje imaju jednako pravo glasa pa samim time odluke donesene na plenumu imaju veći legitimitet za sve studente i djelatnike nego ijedan drugi način odlučivanja.

Napominjemo još da po propisima Fakulteta i Sveučilišta mandat dekana traje kraće ako obuhvaća period kada treba otići u mirovinu. Dakle, dekan zakonski može ostati na čelnoj poziciji ustanove nakon akademske godine u kojoj odlazi u mirovinu samo ako je u nastavnome zvanju emeritusa, što ovdje nije slučaj. To baca novo svjetlo na pritisak Uprave da se ugovori izglasaju prije ljeta (vjerojatno na FV-u u svibnju).

Smatramo kako se Uprava Filozofskog fakulteta loše odnosi prema zaposlenicima i studentima, na mnoge načine narušava ugled Fakulteta, te svojim perfidnim postupcima ometa normalno funkcioniranje Fakulteta. Do kada će Fakultet moći ovako funkcionirati – ne znamo, ali znamo da je vrijeme za promjene na čelu ove institucije već odavno došlo.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi "Na gotovo dvjesto pedeset strana gustog materijala, književnost kao praksa pisanja jedva da se i spominje. Umjesto toga (o) piscu se sudi s obzirom na to u kojoj je mjeri politički djelovao u skladu ili (pretežito) usuprot načelima koje liberalna inteligencija drži transcendentnim. Takvo je analitičko polazište posve legitimno, no ono ne treba auru književnog znalca, koju Mandić sveudilj potura, pridodavši na samom kraju i popis svojih književnih recenzija, valjda kao dokaz vlastite ekspertize."
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 9. prosinca 2021. Domaći uradak: tri nove knjige o radu Knjige Heather Berg Porn Work: Sex, Labor, and Late Capitalism, Phila Jonesa Work without the Worker: Labour in the age of Platform Capitalism i Amelie Horgan Lost in Work: Escaping Capitalism produbljuju analize suvremenih oblika rada. Prva se bavi tipovima rada koji omogućuju pornografsku proizvodnju, a njihovo nijansirano promišljanje pokazuje prelaženje granica između rada i ne-rada, kao i pomjeranje klasnih pozicija: pa je tako u nastojanju da se bude sam svoj šef istovremeno moguće postati vlastiti štrajkolomac. Druga knjiga se bavi platformskim honorarnim radom i njegovom zaglibljenosti u liminalnom stanju između stroja i ljudskog bića, radnika i izvođača, rada i igre: pa tako možemo biti ne samo vlastiti štrajkolomac, nego i vlastita automatizacija. Treća knjiga propituje jaz između iskustva rada i njegove reprezentacije: rad se ne predstavlja kao nešto čemu smo podređeni i na što smo prinuđeni zbog opstanka, već kao nešto što nas konstituira kao subjekte, ne kao nešto što moramo nego kao nešto što jesmo. Sve tri knjige bi mogle da potaknu ne samo propitivanje zastarjelih konceptualizacija rada, već i da naznače horizont za nove načine borbe.
  • 30. studenoga 2021. Staljin – revolucionarni realpolitičar i(li) grobar revolucije? Da bi se razumjelo zašto je Staljin bio toliko popularan u brojnim zemljama u kojima su postojala snažna komunistička nastojanja te zašto je četvrtinu stoljeća predstavljao utjelovljenje ideja komunizma, valja napustiti simplificirane narative utemeljene na „kultu ličnosti“, te ozbiljno pristupiti analizi struktura unutar kojih je djelovao ovaj revolucionarni realpolitičar (i istovremeni „grobar revolucije“). U tekstu koji manevrira kroz političke, strateške, pa i teorijske putanje sovjetskog konteksta, Staljinovo se ime prije svega vezuje uz dosljednu i pobjedničku antifašističku politiku, te fascinantnu (iako i vrlo problematičnu) industrijalizaciju. Tragedija staljinizma se, pak, ne promatra kroz banalni imaginarij o dvama tobože sličnima „totalitarizmima“ (fašizmu i komunizmu), već se ogleda u deprioritiziranju revolucionarnog horizonta koji je otvorila boljševička revolucija.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve