Crveni abolicionizam
Održavanje robovlasničkog političko-ekonomskog sustava neizbrisiva je mrlja u američkoj povijesti. Ne treba nas stoga začuditi što su među najupornijim inicijalnim pobornicima ukidanja ropstva nezanemariv utjecaj imale socijalističke i komunističke ideje i prakse starog kontinenta. U današnjim se srednjostrujaškim medijima ova činjenica prigodno zaboravlja, no vratimo li se izvorima, uočit ćemo da ni neprijatelji abolicionističkog pokreta iz sredine 19. stoljeća nisu bili slijepi po pitanju inherentne poveznice između rasne, klasne i rodne eksploatacije. Njihovi su zaključci uglavnom točni: borba za emancipaciju uistinu se bazira na političkoj, ali i ekonomskoj jednakosti.

Pobornici ropstva s pravom su identificirali ideološke poveznice između abolicionizma i socijalizma.
Nekadašnji zagovornici robovlasničkog sustava kakav je postojao prije Građanskog rata uvidjeli su ideološke poveznice između abolicionizma i socijalizma možda i bolje od većine na današnjoj američkoj ljevici. Mogli bismo ih nazvati „intersekcionalistima desnice“ jer su pokušavali demonstrirati kako su abolicionizam, socijalizam, ženska emancipacija i druge progresivne borbe povezane s napadima na prava vlasništva.
Oni koji su se borili za očuvanje ropstva znali su da njihov rat nije samo lokalna, nego i međunarodna borba protiv istih tendencija koje su se manifestirale u europskom socijalizmu. Njihove su primjedbe za čitavu generaciju preduhitrile njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea koji je predstavio abolicionizam, feminizam i radnički pokret kao dio jedinstvene kulturne logike modernosti, oslobođene jakobinskim energijama Francuske revolucije.
Čak i u današnje vrijeme, neokonfederativni i revizionistički povjesničari dodjeljuju Lincolnu ulogu „američkog Robespierrea“ ili čak „američkog Lenjina“.
Prilažemo nekoliko citata vođa Konfederacije i zagovornika ropstva, vezanih uz zajedničku logiku abolicije [ukidanja ropstva, op. prev.] i socijalizma.
Senator iz Virginije, Robert M.T. Hunter, 25. ožujak 1850. godine:
„Gospodine predsjedniče, bit ćemo prisiljeni prepustiti svijet anarhiji ako ne priznamo nijedan zakon kao obvezujuć i nijednu vladu kao legitimnu zato što dozvoljava nesvojevoljno slugovanje; jer još nije postojala vlast koja nije prepoznala i primijenila nesvojevoljno slugovanje, i to ne samo kao kaznu za zločine. Uništiti to znači poništiti svu nejednakost u vlasništvu; jer dok god ove razlike postoje, bit će i nesvojevoljnog služenja čovjeka čovjeku.
Socijalist je istinski abolicionist i jedino on u potpunosti razumije svoju zadaću.“
Jefferson Davis, uoči Građanskog rata:
„Ustvari, europski socijalisti, koji se u divljem radikalizmu (…) podudaraju s američkim abolicionistima, afirmiraju istu doktrinu prema svakom vlasništvu kao i abolicionisti prema robovlasništvu. Tvrde kako onaj tko ima vlasništvo pljačka onog koji ga nema.
‘Vlasništvo je krađa,’ poznata je teza socijalista Proudhona. Kada bi iste takve teorije, korištene u napadu Sjevera na robovlasništvo Juga, bile dovedene do svojih legitimnih i nužnih logičkih posljedica, njihov bi prvi potez u slučaju uspjeha bio nadovezati se napadima na svako vlasništvo, na Sjeveru i na Jugu.“
George Fitzhugh, iz njegove knjige Cannibals All!:
„Upozoravamo Sjever da svi vodeći abolicionisti agitiraju po pitanju crnačkog ropstva isključivo kako bi ostvarili prikrivene ciljeve i one ciljeve koji su im bliži srcu (…) Oni znaju da su ljudi koji su nekoć bili poprilično predani agitaciji u vezi crnačkog ropstva – sveobuhvatnom principu prema kojemu ‘čovjek kao moralni agent, odgovoran Bogu za svoje postupke, ne bi trebao dopustiti da se te postupke kontrolira i njima upravlja tuđom voljom,’ – u suštini posvećeni socijalizmu, komunizmu i najekstremnijim doktrinama Garrisona, Goodella, Smitha i Andrewsa: ukidanju privatnog vlasništva, crkve, zakona i vlasti, na putu prema slobodnoj ljubavi, slobodnim zemljama, slobodnim ženama i slobodnim crkvama.“
George Fitzhugh Williamu Lloydu Garrisonu, 1856. godine:
„Tijekom iznošenja svoje argumentacije, u suštini ću ustvrditi da je svaki abolicionistički teoretičar na Sjeveru socijalist ili komunist te da predlaže ili odobrava radikalne promjene u organizaciji društva.“
Friedrich Nietzsche, 1884. godine, iz Nachlassa:
„Nastavak kršćanstva Francuskom revolucijom. Rousseau je zavodnik: on iznova uklanja lance ženi, koju se od tada nadalje predstavlja na sve zanimljiviji način, kroz njezinu patnju. Zatim robovima i gospođi Beecher-Stowe. Zatim siromašnima i radnicima. Zatim opakima i bolesnima – sve navedeno postavlja se u prvi plan.“
A evo i par citata abolicionista koji su se angažirali u radničkoj borbi…
Wendell Phillips nakon iznenadne uspostave Pariške komune 1871. godine:
„Nema nade za Francusku osim s Crvenima.“
Theodore Tilton:
„Ista logika i naklonost – isto uvjerenje i žar – zbog kojih smo prije dvadeset godina postali abolicionisti, danas nas čine komunistima.“
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu.