Kotao, mač, pobjeda!

"Prosvjedujući protiv nametanja neoliberalnih reformi koje otvaraju indijski poljoprivredni sektor daljnjoj privatizaciji, potvrđeno je kako je 250 milijuna ljudi stupilo u štrajk u studenom, a od tada desetine tisuća seljaka kampiraju na autocestama prema Delhiju. Preživjeli su zahvaljujući langaru koji su pripremali jedni drugima, sjedeći i objedujući zajedno sa seljacima i seljankama te radnicima i radnicama iz različitih kasta i religija usred ciče zime."

Langar povodom 539. obljetnice rođenja Guru Nanak Deva, osnivača sikhske vjere, Jammu, 13. studeni 2008. godine (izvor: REUTERS/NTB scanpix/http://www.scanpix.no/foto: Amit Gupta, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Langar je oduvijek pratio sikhske revolucije, piše Shamsher Singh

Langar kao praksa Sikha seže u njihovu najraniju povijest, kada je Sri Guru Nanak Dev Ji uspostavio komunalnu opskrbu hranom za marginalizirano stanovništvo koje je kastinsko društvo izopćilo. Naselja koja su osnovali sikhski gurui usredotočila su se na kolektivistički pristup dobrobiti zajednice koji je nastojao ostvariti skladan odnos između ljudi i prirode – laha („dobit“) se u ovoj ravnoteži očitovala kao duboko ukorijenjena želja Sikha da osiguraju hranu za sve i prakse koje će to omogućiti.

 

Danas se sikhska praksa langara u udžbenicima GCSE-a često sažima kao „besplatna hrana u svakom sikhskom hramu“. Tijekom pandemije COVID-19, sikhske organizacije i gurdware javno su hvaljene zbog svoje uloge u borbi protiv nesigurne prehrane. Nažalost, značaj langara posljedično je sveden je na pasivno dijeljenje hrane, čime se zanemaruju njegovi radikalni korijeni i potencijali.

 

Langar ne postoji u vakuumu. Jedna od najstarijih sikhskih izreka glasi „Degh, Tegh, Fateh“ – „kotao [komenzalnost, zajedničko objedovanje], mač, pobjeda!“ Ovo ukazuje na langar kao temeljni sikhski revolucionarni prostor: to nije pasivni prostor u koji dolazite na službu i po besplatni obrok. Bilo da se radi o 18. stoljeću, kada je Shaheed Bhai Taru Singh dao langar sikhskim jujharoosima (borcima) i zbog toga bio skalpiran, ili o 20. stoljeću, kada su obitelji Sikha u Punjabu posluživale langar khalistanskim jujharoosima da bi potom postali mete državnog terora, langar je oduvijek išao ukorak sa sikhskom revolucijom i Sikhi su dragovoljno prihvatili njegovu stvarnost kao aktivni sudionici i sudionice sangharsha (borbe Sikha za oslobođenje).

 

S onu stranu ukusne milostinje

Langar je nedavno u Velikoj Britaniji dospio na naslovnice jer su gurdware i dobrotvorne organizacije Sikha posluživale na tisuće toplih obroka vozačima kamiona koji su zaglavili u Kentu, kada je granica s Francuskom zatvorena u Doveru zbog novog soja COVID-19, otkrivenog prošlog prosinca. Iako dobročinstvo ima svoju vrijednost, diskurs oko ovakve vrste dobrotvornih organizacija povezanih sa Sikhima predstavlja grubu redukciju onoga što langar može i treba biti, a sve kako bi se Sikhi učinili prihvatljivijima, kao uzorna zajednica dijaspore za bijelu državu.

 

Naša uloga kao Sikha nije ograničena na popravljanje slomljenih ljudi koje kapitalizam izbacuje kao nusproizvod svojeg ekonomskog modela. Mi nismo osobna ekipa za čišćenje neokolonijalizma. Mora se posegnuti onkraj ideje „langar je besplatni obrok koji ćete dobiti u svakoj gurdwari“, „zdravo langar, zbogom gladi u svijetu“ – to nisu sikhske ideje, to su marketinški slogani. „Tjedan langara“ je kapitalistički odgovor na problem koji je sam kapitalizam i proizveo – on predstavlja usmrćivanje te ideje komodifikacijom. Rješavanje temeljnog uzroka ovih problema očigledno je izvan dopuštenog okvira postojanja Sikha, stoga vam evo mini-verzija kojom se možete baviti u slobodno vrijeme, tjedan dana u godini.

 

Radikalnija perspektiva o langaru nigdje nije očitija negoli u prosvjedima Kisaan Andolan (pokreta seljaka) u „Indiji“. [Neki Sikhi osporavaju upotrebu riječi „Indija“, kao kolonijalnog, političkog konstrukta.] Prosvjedujući protiv nametanja neoliberalnih reformi koje otvaraju indijski poljoprivredni sektor daljnjoj privatizaciji, potvrđeno je kako je 250 milijuna ljudi stupilo u štrajk u studenom, a od tada desetine tisuća seljaka kampiraju na autocestama prema Delhiju. Preživjeli su zahvaljujući langaru koji su pripremali jedni drugima, sjedeći i objedujući zajedno sa seljacima i seljankama te radnicima i radnicama iz različitih kasta i religija usred ciče zime.

 

Osim što se kolektivno hrane, sikhski seljaci proširili su langar na sve potrebite. Ovaj langar je materijalna solidarnost koja je omogućila da prosvjedi potraju mjesecima, dok je samo mjesto prosvjeda prerastalo u revolucionarni prostor. I dok su se seljaci suočavali s brutalnošću indijske policije, prosvjednici i lokalno stanovništvo pripremali su im tri obroka dnevno ne bi ih prehranili. Langar je danas na prvoj liniji borbe kao mjesto solidarnosti, vizija društvene pravde koja odbacuje kastinstvo, te izvor materijalne i duhovne hrane.

„Kotao, mač, pobjeda!“ drugi je od tri dijela u kolekciji eseja o „društvenoj solidarnosti“ koji su prvotno objavljeni u 231. broju časopisa People, Power, Place, objavljenog u ožujku 2021. godine. Pročitajte prvi dio.

Shamsher Singh je aktivist i suosnivač Nacionalne federacije mladih Sikha i programski direktor Centra Khalistan.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.