Kotao, mač, pobjeda!

Langar kao praksa Sikha seže u njihovu najraniju povijest, kada je Sri Guru Nanak Dev Ji uspostavio komunalnu opskrbu hranom za marginalizirano stanovništvo koje je kastinsko društvo izopćilo. Naselja koja su osnovali sikhski gurui usredotočila su se na kolektivistički pristup dobrobiti zajednice koji je nastojao ostvariti skladan odnos između ljudi i prirode – laha („dobit“) se u ovoj ravnoteži očitovala kao duboko ukorijenjena želja Sikha da osiguraju hranu za sve i prakse koje će to omogućiti.

Danas se sikhska praksa langara u udžbenicima GCSE-a često sažima kao „besplatna hrana u svakom sikhskom hramu“. Tijekom pandemije COVID-19, sikhske organizacije i gurdware javno su hvaljene zbog svoje uloge u borbi protiv nesigurne prehrane. Nažalost, značaj langara posljedično je sveden je na pasivno dijeljenje hrane, čime se zanemaruju njegovi radikalni korijeni i potencijali.

Langar ne postoji u vakuumu. Jedna od najstarijih sikhskih izreka glasi „Degh, Tegh, Fateh“ – „kotao [komenzalnost, zajedničko objedovanje], mač, pobjeda!“ Ovo ukazuje na langar kao temeljni sikhski revolucionarni prostor: to nije pasivni prostor u koji dolazite na službu i po besplatni obrok. Bilo da se radi o 18. stoljeću, kada je Shaheed Bhai Taru Singh dao langar sikhskim jujharoosima (borcima) i zbog toga bio skalpiran, ili o 20. stoljeću, kada su obitelji Sikha u Punjabu posluživale langar khalistanskim jujharoosima da bi potom postali mete državnog terora, langar je oduvijek išao ukorak sa sikhskom revolucijom i Sikhi su dragovoljno prihvatili njegovu stvarnost kao aktivni sudionici i sudionice sangharsha (borbe Sikha za oslobođenje).

Langar je nedavno u Velikoj Britaniji dospio na naslovnice jer su gurdware i dobrotvorne organizacije Sikha posluživale na tisuće toplih obroka vozačima kamiona koji su zaglavili u Kentu, kada je granica s Francuskom zatvorena u Doveru zbog novog soja COVID-19, otkrivenog prošlog prosinca. Iako dobročinstvo ima svoju vrijednost, diskurs oko ovakve vrste dobrotvornih organizacija povezanih sa Sikhima predstavlja grubu redukciju onoga što langar može i treba biti, a sve kako bi se Sikhi učinili prihvatljivijima, kao uzorna zajednica dijaspore za bijelu državu.

Naša uloga kao Sikha nije ograničena na popravljanje slomljenih ljudi koje kapitalizam izbacuje kao nusproizvod svojeg ekonomskog modela. Mi nismo osobna ekipa za čišćenje neokolonijalizma. Mora se posegnuti onkraj ideje „langar je besplatni obrok koji ćete dobiti u svakoj gurdwari“, „zdravo langar, zbogom gladi u svijetu“ – to nisu sikhske ideje, to su marketinški slogani. „Tjedan langara“ je kapitalistički odgovor na problem koji je sam kapitalizam i proizveo – on predstavlja usmrćivanje te ideje komodifikacijom. Rješavanje temeljnog uzroka ovih problema očigledno je izvan dopuštenog okvira postojanja Sikha, stoga vam evo mini-verzija kojom se možete baviti u slobodno vrijeme, tjedan dana u godini.

Radikalnija perspektiva o langaru nigdje nije očitija negoli u prosvjedima Kisaan Andolan (pokreta seljaka) u „Indiji“. [Neki Sikhi osporavaju upotrebu riječi „Indija“, kao kolonijalnog, političkog konstrukta.] Prosvjedujući protiv nametanja neoliberalnih reformi koje otvaraju indijski poljoprivredni sektor daljnjoj privatizaciji, potvrđeno je kako je 250 milijuna ljudi stupilo u štrajk u studenom, a od tada desetine tisuća seljaka kampiraju na autocestama prema Delhiju. Preživjeli su zahvaljujući langaru koji su pripremali jedni drugima, sjedeći i objedujući zajedno sa seljacima i seljankama te radnicima i radnicama iz različitih kasta i religija usred ciče zime.

Osim što se kolektivno hrane, sikhski seljaci proširili su langar na sve potrebite. Ovaj langar je materijalna solidarnost koja je omogućila da prosvjedi potraju mjesecima, dok je samo mjesto prosvjeda prerastalo u revolucionarni prostor. I dok su se seljaci suočavali s brutalnošću indijske policije, prosvjednici i lokalno stanovništvo pripremali su im tri obroka dnevno ne bi ih prehranili. Langar je danas na prvoj liniji borbe kao mjesto solidarnosti, vizija društvene pravde koja odbacuje kastinstvo, te izvor materijalne i duhovne hrane.

„Kotao, mač, pobjeda!“ drugi je od tri dijela u kolekciji eseja o „društvenoj solidarnosti“ koji su prvotno objavljeni u 231. broju časopisa People, Power, Place, objavljenog u ožujku 2021. godine. Pročitajte prvi dio.