Neregularnosti u radu SZ-a: “Bogom dani vođe studenata”

Donosimo Vam još jedan tekst o neregularnosti rada Studentskog zbora (ovaj put se radi o izborima za Hrvatski studentski zbor) objavljen 14. kolovoza ove godine na portalu sajt.com.hr. Tekst možete pročitati i na njihovoj web stranici ovdje.

Bogom dani vođe studenata

Sredinom srpnja zaprimili smo vijest kako je Tomislav Čengić, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci i predsjednik Hrvatskog studentskog zbora diplomirao te je tako prestao biti student na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Studenti su kao što možete pretpostavljati bili i više nego zadovoljni činjenicom kako se Čengić povlači iz studentskog života i kako više neće troškove svojih putovanja po svijetu lomiti preko studentskih leđa jer je iza sebe ostavio veliki broj nerazjašnjenih računa kojima je pokrivao svoja privatna putovanja. „Troškovi reprezentacije“ na koje je primjerice, unutar samo šest mjeseci potrošeno 60 tisuća kuna, opravdao je kako su taj iznos trošili isključivo kako bi stimulirali volontere na plemenite akcije dobrovoljnog darivanja krvi i slično. Kako je Čengić prestao biti studentom, nekoliko mjesta je ostalo prazno. Na mjesto predsjednika Studentskog zbora u Rijeci došao je Ivan Roje, a mjesto predsjednika HSZ-a se čekalo da se popuni. Nagađalo se tko će naslijediti njegovu funkciju te se baratalo s nekoliko imena, no nitko sa sigurnošću nije mogao znati jer sustav funkcioniranja u HSZ-u nikada nije bio javan. Poslovnik HSZ-a na njihovim službenim stranicama nikada nije bio objavljen, tako da studenti nisu znali ni tko ima pravo glasa u HSZ-u i na koji način se bira novi predsjednik. No što studenti u našoj zemlji uopće znaju osim činjenice da troškovi studiranja su iz godine u godinu sve viši?

Nakon što je Čengić izgubio studentski status, nagađalo se kako će se sjednica HSZ-a sazvati uskoro radi izbora novog te je odučeno kako će se redovna 7.sjednica održati u subotu 8.kolovoza u Sinju o čemu su članovi bili obavješteni telefonski. Nitko nije dobio službene pozive na sjednicu niti prijedlog dnevnog reda, a sjednica je dan prije održavanja prebačena ipak na nedjelju u 14h.

Sjednica HSZ-a i ono što se na njoj odvijalo govori o pravoj poziciji vodećih studentskih glavešina i načinu na koji biraju vođu. Iako je rečeno kako sjednica počinje u 14h, nakon ručka koji je bio dogovoren u podne, glavešine su se pojavile tek nakon 14:30. Sjednica je započela bez usvajanja dnevnog reda jer ga naravno nije bilo i bez usvajanja zapisnika s prošle sjednice. Domaćin u Sinju je bio Ivan Bota, predsjednik Studentskog zbora u Zagrebu te je sjednicu prigodno otvorio pričom o Sinju i alkarskoj tradiciji jer ipak je u tijeku bila Alka. Nakon svega, riječ je predao presjedavajućem, predsjedniku HSZ-a Tomislavu Čengiću (???). Nikome nije bilo čudno što student koji je izgubio studentska prava trenutkom svog diplomiranja te prestao biti predsjednik Studentskog zbora u Rijeci i dalje je ostao na funkciji predsjednika HSZ-a iako ga je komotno mogao naslijediti njegov zamjenik jer i u samom Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama stoji kako Hrvatski studentski zbor ima svog predsjednika, zamjenika predsjednika i druga tijela Hrvatskog studentskog zbora, sukladno općim aktima Hrvatskog studentskog zbora, te ostavkom ili smijenom predsjednika do izbora novoga, sve dužnosti i obveze preuzima potpredsjednik.

Čengić je tada krenuo hvalospjevom, kako je ujedinio studente, kako su se članovi unutar HSZ-a zbližili te kako je napokon i HSZ dobio službenu stranicu zahvaljujući njemu. Nitko nije spomenuo da web stranica HSZ-a nije ažurirana od prvog mjeseca, kako su se podaci odnosno članovi određenih Zborova u tih nekoliko mjeseci promijenili, a Studentski zbor Sveučilišta u Puli nije uopće ni na popisu članova HSZ-a.

Predložen za novog predsjednika HSZ-a sa strane Čengića je bio Ivan Bota koji je kandidaturu prihvatio i s čime su se svi prisutni članovi složili iznošenjem usmenih potvrda kako je Bota najbolji izbor. Prisutni članovi su bili predsjednici Studentskih zborova u Rijeci (Čengić, koji je neovlašteno predstavljao Rijeku iako je izabran novi predsjednik), Zagrebu (Bota), Zadru (Dilber), Splitu (Razović), Mostaru (Krešić) i predstavnik Veleučilišta (Žiger). U većini Statuta/Poslovnika stoji kako Skupština, u ovom slučaju Predsjedništvo, bira (prema Zakonu o Studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama) i razrješuje (2/3 većinom svih članova/ica) Predsjednika/icu. Ukoliko tako stoji i u dosad neviđenom Poslovniku HSZ-a i ako uzmemo u obzir da HSZ ima 7-8 članova s pravom glasa, da troje predsjednika Studentskih zborova (Osijek, Pula, Dubrovnik) nisu prisustvovali sjednici, da je pravo glasa Sveučilišta u Mostaru u HSZ-u upitno jer Mostar nema pravo glasa ni u Rektorskom zboru isto kao i predstavnik Veleučilišta, dolazi se do zaključka kako izbor novog predsjednika HSZ-a nije provedeno regularno. Da ne napominjemo kako je sama pojava Čengića na sjednici koji više nema veze sa Sveučilištem u Rijeci, a predstavljao je isto Sveučilište i naravno imao pravo glasa te su stoga ti glasovi nelegalni.

Nakon što su izabrali predsjednika i pročavrljali o Povjerenstvima, studentskim inicijativama, studentskim domovima te prijedlogu da studentski predstavnici počnu dobivati naknadu za svoj rad, prije zaključivanja sjednice, netko je potegnuo pitanje legitimnosti i legalnosti izbora. Članovi HSZ-a su se izjasnili kako je sve bilo regularno jer tako stoji u njihovom Poslovniku. Dnevni red je postojao po njihovim riječima iako nikada nije usvojen, a zapisnik će se usvojiti na slijedećoj sjednici. Čengić, dakle, po tzv. Poslovniku ima pravo sudjelovati na sjednici HSZ-a, i ne samo to, iako nije student, iako ne predstavlja Rijeku zbog nedavne ostavke, on je i dalje na funkciji predsjednika HSZ-a te ima pravo glasa. K tome, predstavnica Sveučilišta u Mostaru, inače studentica prava, naglasila je kako Poslovnik ne mora biti javan jer se nikoga ne tiče te da se pravna pitanja ostave njoj. A za 2/3 broj glasova je odgovoreno kako su ostali članovi koji nisu prisutni svoj pristanak dali telefonski. Nakon rasprave koja nije trajala dugo odlučili su zaključiti sjednicu unatoč bezbroj otvorenih pitanja i nazočiti otvaranju 294. sinjske alke. I tako su studenti dobili novoga predsjednika, nitko neće reagirati na način na koji je izabran, studenti će šutjeti sve dok novoizabrani vođa ne napravi nešto od čega će se studenti dignuti na noge, a po svemu sudeći, ideja prosvjeda diljem zemlje ni u novoj akademskoj godini ne blijedi.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.