Povratak Oslobođenju – Pobuna u gradu Ain Saleh

Veliki prosvjedi protiv eksploatacije plina metodom frackinga u alžirskom gradu Ain Saleh nagovještavaju drugačiji odnos prema upravljanju zajedničkim resursima i predstavljaju dosad najsnažniji otpor korporacijskom prisvajanju resursa u Africi. “Ovo je drugi put da je zbog plinskih tvrtki došlo do snažne pobune u Ain Salahu – prvi put se to dogodilo 2002. zbog velikog razmjera nezaposlenosti i strogih zahtjeva stranih plinskih tvrtki. Ekonomski problem stoji rame uz rame s onim ekološkim, jer civilno društvo traži bolje načine održivog življenja izvan kontrole korumpiranih stranih multinacionalnih kompanija i udaljene vlade.”

Grad Ain Salah nalazi se u Sahari, otprilike 1200 kilometara južno od grada Alžira. Njegova smještenost u pustinjskoj oazi oslanja se na osjetljivi sustav podzemnog vodonosnog sloja koji se proteže od južnog Alžira do Tunisa i Libije, a preklapa se s najmanje četiri aktivna polja plina iz škriljevca. Na tom je području 2013. započela proizvodnja plina metodom frackinga (hidrauličkog frakturiranja), a ubrzo se razvio masovni pokret koji se protivi toj praksi.

Ovaj novi val pobuna protiv crpljenja i eksploatacije resursa u posljednjih se nekoliko mjeseci javlja i u drugim zemljama, primjerice u Burkini Faso. Od početka financijske krize 2008. godine, kada se pojačala globalna težnja za ekstrakcijom resursa (od zlata preko poljoprivrednih proizvoda do fosilnih goriva), došlo je do raširenog i rastućeg izvlaštenja u Africi.

Ain Salah je od Nove godine, četiri dana nakon što je najavljen početak frackinga u blizini grada, prestao funkcionirati na dotad uobičajen način. Trgovačke aktivnosti i upravljanje gradom prestali su s uobičajenim radom, a započeo je dugotrajni sit-in na glavnom trgu, uz nekoliko masovnih okupljanja

Ove pobune sa sobom nose i revolucionarni sentiment, onaj koji je Alžiru omogućio da izbori neovisnost od Francuske i pokrenuo val oslobodilačkih pokreta protiv kolonijalizma diljem Afrike.

Ain Salah je od Nove godine, četiri dana nakon što je najavljen početak frackinga u blizini grada, prestao funkcionirati na dotad uobičajen način. Trgovačke aktivnosti i upravljanje gradom prestali su s uobičajenim radom, a započela je dugotrajna okupacija tj. sit-in na glavnom trgu, uz nekoliko masovnih okupljanja stanovnika ovog grada. Objavljeni su video i fotografski dokazi koji otkrivaju velika zagađenja i kontaminaciju izvora vode, što je potaknulo pobunu i dovelo do stava stanovništva da fracking mora biti zaustavljen.

Među tvrtkama koje su najviše uključene u eksploataciju plina iz škriljevca u Alžiru nalaze se Halliburton i najveća francuska naftna tvrtka Total. Nakon što je sudskom nagodbom zaključen veliki slučaj podmićivanja u Nigeriji 2010., Halliburton (vodeća tvrtka za opremu, logistiku i usluge pri proizvodnji nafte u svijetu) se 2012. posvetio Africi u potrazi za povećanom eksploatacijom plina. Kako je fracking počeo usporavati u SAD-u, Alžir mu je postao prvenstveni cilj jer je riječ o zemlji s drugim po redu najvećim dokazanim rezervama plina u Africi.

Total je pak prisvojio naftna polja u Libiji nakon invazije NATO-a koja je srušila vladu Muamara Gadafija 2011. godine. No kolaps državne infrastrukture koji je uslijedio znatno je usporio nekad snažnu naftnu industriju te zemlje. U prosincu 2013. libijska Nacionalna naftna kompanija objavila je namjere jačanja gospodarstva dopuštanjem stranim korporacijama poput Totala da započnu operacije frackinga.

Dvije tvrtke pokušavaju prigrabiti alžirske rezerve plina. Ukupna aktiva Halliburton i Totala zajedno iznose približno 40 posto BDP-a Alžira, a predsjednik Alžira, ostarjeli Abdelaziz Bouteflika, nije pokazao nikakav otpor njihovim potezima usmjerenim na eksploataciju tog resursa

Izbijanje ratnog nasilja u Libiji imalo je teške posljedice po Mali, jer su naoružani militanti iz Libije nagrnuli u tu zemlju i potpomogli separatističku pobunu Tuarega koja je izbila godinu dana kasnije. Uz stotine tisuća raseljenih zbog katastrofe koja je uslijedila, rastući su nemiri bili pojačani i teškom sušom te nedavnom epidemijom ebole. Sve je to za posljedicu imalo veliko pogoršanje ekonomskih uvjeta. Došlo je do ironičnog zaokreta u kojem je tvrtka Halliburton bila prisiljena smanjiti broj zaposlenika za tisuću u prosincu prošle godine, zbog, kako su tvrdili, previranja u zapadnoj Africi – a to je previranje, pak, velikim dijelom bilo rezultat francuske vojne intervencije u Maliju u korist tvrtke Total i njenog pristupa prirodnim resursima.

Sada te dvije tvrtke pokušavaju prigrabiti alžirske rezerve plina. Ukupna aktiva Halliburton i Totala zajedno iznose približno 40 posto BDP-a Alžira, a predsjednik Alžira, ostarjeli Abdelaziz Bouteflika, nije pokazao nikakav otpor njihovim potezima usmjerenim na eksploataciju tog resursa. Bouteflika, koji je sada u svome četvrtom mandatu, ima najduži predsjednički staž u povijesti Alžira. Prebrodio je značajne prosvjede koji su 2010. i 2012. tražili njegovu smjenu, a danas se suočava s pokretom koji se proteže od Ain Salaha do grada Alžira i koji poziva na drugačiji pristup javnom upravljanju prirodnim resursima.

Povratak Oslobođenju

Ovaj drugačiji pristup manifestirao se 24. veljače, kada se gotovo cijeli grad Ain Salah, otprilike 40.000 ljudi, okupio na trgu koji je preimenovan u Trg Somoud tj. Trg otpora. Na taj su način obilježili 44. godišnjicu nacionalizacije fosilnih goriva koju je proveo bivši predsjednik Boumediene. No novi pristup nije samo naklonjen tome da eksploataciju provodi državna naftna tvrtka; ljudi Ain Salaha najviše su zabrinuti zagađenjem njihova osjetljiva vodonosnika, koje ugrožava opstanak tog grada.

Novi pristup nije samo naklonjen tome da eksploataciju provodi državna naftna tvrtka; ljudi Ain Salaha najviše su zabrinuti zagađenjem njihova osjetljiva vodonosnika, koje ugrožava opstanak tog grada

Borba se ne tiče samo Ain Salaha – masovni su se prosvjedi 24. veljače protezali od grada Ouragla do grada Alžira. Ovi prosvjedi suprotstavljaju se zabrani prosvjedovanja koja je na snazi još od kraja strašnog građanskog rata koji je između 1991. i 2002. godine stajao života više od 150.000 ljudi. Iako mnogi smatraju Boutefliku junakom koji je doprinio zaustavljanju rata, njegov je režim sada doveden u pitanje uslijed rastućeg protivljenja naroda ekstrakciji resursa. Postoji zabrinutost da bi pobuna mogla potaknuti novi građanski rat (kojeg bi Halliburton i Total mogli pokušati iskoristiti za svoje ciljeve), zbog čega policija oštro reagira na prosvjede.

Policijski su službenici pokušali spriječili prosvjed u Alžiru 24. veljače, uhitivši otprilike 50 prosvjednika na dan kada se održavalo nacionalno obilježavanje 44. godišnjice nacionalizacije, a istoga je dana Bouteflikin savjetnik, M. Boughazi, na državnoj televiziji pročitao 20-minutnu izjavu koja je uključivala sljedeći poziv: “plin iz škriljevca je dar od Boga, a naša je dužnost eksploatirati ga.”

Uslijed tenzije koja je trajala ostatak tog tjedna prosvjedi su postali nasilni. Kad je skupina aktivista došla do Halliburtonove baze u Ain Salahu kako bi prosvjedovala, naišla je na rasističke provokacije policije koja je nasilnim uhićenjima nastavila provoditi mjere odmazde. Prosvjednici su reagirali na opresivne mjere okupivši se pred policijskom stanicom. Na to je policija uzvratila velikim količinama suzavca i gumenih metaka. Policijsko nasilje odvijalo se i na Trgu otpora – policija je uništila mjesto okupljanja i spalila šatore, a tijekom sljedećih nekoliko dana uhićeno je nekoliko stotina ljudi i nanesen velik broj ozljeda prosvjednicima koji su uglavnom mirno prosvjedovali.

Pravi problemi s kojima se Alžir suočava vezani su uz nisku vrijednost petrodolara i rastuću nedostupnost rezervi nafte i plina bez upotrebe nekonvencionalnih metoda crpljenja poput frackinga. Pritom treba napomenuti da plinske tvrtke nemaju načina da riješe problem nezaposlenosti u mjestima poput Ain Salaha

Naposljetku, s obzirom da je policija pokušala zatvoriti izlaze iz grada i provesti opsadu, prosvjednici su počeli bacati kamenje. Policija se povukla, a ustanak je bio na snazi: zapaljena je policijska kasarna, gradonačelnikova rezidencija i nekoliko policijskih vozila. Tada je pozvana vojska i napeti red je ponovno uveden.

Ovo je drugi put da je zbog plinskih tvrtki došlo do snažne pobune u Ain Salahu – prvi put se to dogodilo 2002. zbog velikog razmjera nezaposlenosti i strogih zahtjeva stranih plinskih tvrtki. Ekonomski problem stoji rame uz rame s onim ekološkim, jer civilno društvo traži bolje načine održivog življenja izvan kontrole korumpiranih stranih multinacionalnih kompanija i udaljene vlade.

Fracking i otpor prisvajanju plinskih polja u Alžiru postali su pitanje koje oporba koristi u svom pokušaju da razvije drugačiju vrsta politike. Međutim, sama oporba i dalje ostaje razlomljena i neorganizirana. Pravi problemi s kojima se Alžir suočava vezani su uz nisku vrijednost petrodolara i rastuću nedostupnost rezervi nafte i plina bez upotrebe nekonvencionalnih metoda crpljenja poput frackinga. Pritom treba napomenuti da plinske tvrtke nemaju načina da riješe problem nezaposlenosti u mjestima poput Ain Salaha. Stoga, kao i mnoge druge zemlje na svijetu koje se suočavaju s prokletstvom koje donosi industrija crpljenja resursa, Alžir mora pronaći jedinstven način da se izvuče iz globalno raširenog prisvajanja zemljišta, a pokret protiv frackinga donio je poticaj i zamah razmišljanju o širim, dugoročnim rješenja koja bi bila u skladu s revolucionarnom tradicijom dekolonizacije i samoupravljanja (autogestion).
S engleskog preveo Damjan Rajačić

Alexander Reid Ross suradnik je na stranici Earth First! Newswire. Urednik je zbornika Grabbing Back: Essays Against the Global Land Grab (AK Press, 2014.) i autor članka u zborniku radova Life During Wartime (AK Press 2013.). Njegova najnovija knjiga Against the Fascist Creep uskoro će izaći iz tiska u izdanju AK Pressa.

Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice Earth First!.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve