Izvještaj s 217. plenuma FFZG-a

217. Plenum – 26.10.2018.

Moderatorice čitaju pravila i smjernice plenuma.

Prema odluci 203. plenuma iz 2016. ekipa i dalje snima plenum za potrebe dokumentarca.

 

Dnevni red:

1. Obavijesti

2. Projekcija i autorizacija filma Filozofski

3. Podrška radnicima i radnicama Uljanika i 3. Maja

4. Razno

5. Određivanje termina sljedećeg plenuma, izbor moderatora i zapisničara

 

Plenum prihvaća dnevni red.

1. Obavijesti

Sudionik obavještava da je 29.10., ponedjeljak u 9h u Općinskom kaznenom sudu (Ilica 207, sudnica 225, 2. kat). Javno ročište Galić vs. Previšić, odvjetnik Previšića u svojstvu svjedoka pozvao je tadašnje ostale prodekane: Holjevac, Franić, Erdeljac i Tončinić. Tužba je za klevetu zbog članka u Jutarnjem listu, dosadašnje iskustvo je da je javnost važna i igra ulogu pri donošenju presude. Treba doći barem 15 min ranije jer treba proći sigurnosnu provjeru, a sutkinja ne tolerira kašnjenje.

 

5.11. u 18h se u KSFF-u održava tribina povodom desetogodišnjice borbe za besplatno obrazovanje.

 

2. Projekcija i autorizacija filma Filozofski

Odlukom 203. plenuma dozvoljeno je snimanje dokumentarca uz uvjet autorizacije plenuma.

 

Autor filma traži raspravu o autorizaciji prije puštanja filma jer smatra da se film u ovoj fazi ne treba autorizirati. Došlo je do određene promjene mišljenja u odnosu na odluku donesenu 2016. pa predlaže da plenum revidira tu odluku.

 

Sudionik se prisjeća autorizacije filma „Blokada“ što je tada prošlo prilično loše. Moli sudionike plenuma da se ne prave problemi oko filmova sa tematikom Filozofskog.

 

Sudionik kaže da to nije točno jer nijedan film nije bio blokiran od strane plenuma. Film „Blokada“ je bio snimljen puno kasnije. Ovaj film je bio problematičan jer su ljudi dobili dozvolu da snimaju emisiju, a ne film. Ipak im se na kraju dozvolilo da snime i film, neugodne scene su bile, ali to je bilo sa plenumom. To što su scene bile neugodne ne znači da sama procedura nije bila potrebna.

 

Autor kaže da je u trenutku kada je pristao na autorizaciju tog filma mislio da će Plenum biti njegov bitni segment, a na kraju se ispostavilo da je on to samo u manjem dijelu. Isto tako je tada bilo rečeno da je film „Blokada“ isto autoriziran, a na kraju se ispostavilo da nije. Smatra da se plenum ne bi trebao baviti autorskim radovima.

 

Sudionik kaže da se slaže, da je u autorovoj domeni da odluči kako će prikazati ono za što mu je dana dozvola snimanja.

 

Sudionik kaže da onda odluka o autorizaciji nije ni trebala biti donesena i svim medijima je trebalo biti dozvoljeno da snimaju. Plenum ne može utjecati na moral autora, odluka je donesena, predlaže da idemo pogledati film.

 

Sudionik kaže da je autor filma dobio dozvolu iz vrlo određenog razloga – dogovarao je s plenumom kao s cjelinom. Kaže da zna da je u filmu i da bi mu to moglo donijeti probleme, ali nije rekao: „nemoj me staviti“ jer je plenum donio takvu odluku. Trebao bi po zakonu imati pisani potpis svih koji se pojavljuju u filmu. Kao individualci možemo puno lakše donijeti odluku da odbijamo biti u filmu, i autoru je u interesu da se to odlučuje kao kolektiv na plenumu.

 

Sudionik kaže da je uvjet autorizacije bila poluga osiguranja u tom času jer se činilo da će doći razni akteri. Smatra da je problem kod autorizacija od strane plenuma što se može dogoditi da jedna osoba pomoću svog osobnog utjecaja utječe na većinu i zbog nekog iracionalnog razloga povuče autorizaciju.

 

Autor kaže da se u filmu koriste samo snimke prvog plenuma sa svega pet sugovornica. Njegov je prijedlog da film da govornicima na autorizaciju jer smatra da je to fer jer bi se oni na taj način mogli zaštititi, što mu je pun važnije nego da to plenum autorizira. Istina je da smo se ovako dogovorili na početku ali nije siguran da je to bila dobra odluka.

 

Sudionica kaže da je nakon 203. plenuma procurila snimka s tog plenuma u javnost. Nismo to radili da bi se zaštitili samo u tom, nego u bilo kojem trenutku. Tamo su sjedili ljudi koji su bili svjesni toga da su ovdje u masi i mogu ostati anonimni, bez da se boje kasnijeg progona. Sa snimkama ta anonimnost nestane. Nije bitno koliko se plenuma koristi u filmu, dovoljan je jedan. Premda govori samo 5 ljudi, ne znači da se nitko drugi ne pojavljuje u filmu. Zbog toga je i zabranjeno da se snima i zbog toga je dozvola bila uvjetovana autorizacijom. Autor zna da je u njemu petero ljudi, ali ljudi koji su tada bili ovdje ne znaju da se oni ne pojavljuju u njemu.

 

Sudionik kaže da se razni crtić scenariji mogu izmisliti za bilo koju situaciju. Ovako grupa kontrolira pojedinca. Na individualnoj razini on nema nikakvog interesa biti u filmu, jedini razlog zašto bi to dozvolio je jer je plenum dao odluku da će se to raditi. Autor je došao nama s idejom snimanja, nitko ga nije zvao, nije pitanje šta njemu odgovara nego šta nama odgovara. Dogovorio se s plenumom, neka to ispoštuje.

 

Sudionik postavlja pitanje što se događa ako taj film ne autoriziramo?

 

Sudionik odgovara da ga možemo kazneno goniti kao pojedinci.

 

Sudionica kaže da se rasprava trenutno svodi na pitanje dogovora, koji je postojao, naspram autorske slobode. Nitko među nama nije staljinist koji želi cenzurirati umjetničku slobodu, nego je pitanje etike, što bi svi koji smo radili istraživanja trebali znati. Pogotovo kada se radi o plenumu od 800 ljudi. Ako je sa filmom stvarno sve u redu, sigurno će ga plenum autorizirati. Zašto se to pitanje postavlja sada, a ne u protekle dvije godine?

 

Sudionik kaže da formalno pravno nema nikakve veze je li plenum išta autorizirao. Pojedinci mogu tražiti da ih se isključi, ali samo je dobra volja autora filma hoće li poslušati odluku plenuma. Njegov prigovor autorizaciji filma je načelan jer je već dozvoljeno snimanje filma. Predlaže glasanje o autorizaciji.

 

Sudionik kaže da se već glasalo o tome hoće li se film autorizirati. Možemo jedino glasati o mijenjanju vlastite odluke. Ovo je primjer što se događa kad se zanemare dobre prakse koje smo imali pa se zaboravlja razlika između legalnosti i legitimiteta. Mi nismo legalno tijelo, ali se doživljavamo legitimno. Taj legitimitet ima prednost pred legalnošću. Što plenum izglasa, to će poštovati. Ponavlja da nema interes biti u filmu i tu se pokazuje snaga legitimiteta pred legalnošću.

 

Moderatorica sumira problematiku rasprave: trebamo li autorizirati, kada autorizirati i problem mijenjanja odluke. Hoćemo li preglasati odluku donesenu na 203. plenumu

 

Autor kaže da je došao na plenum da se o tome raspravi jer ne želi izigrati plenum, već zajedno s njim raspravljati o potencijalnoj promjeni te odluke. Što god plenum donese kao odluku, on će se složiti s tim. Što se tiče mehanizama za zaštitu pojedinaca – zabrana snimanja plenuma nije mehanizam za zaštitu: smatra da bi dopuštanje snimanja plenuma doprinijelo njegovoj transparentnosti i rušenju slike o plenumu kao fantomskom tijelu.

 

Sudionica postavlja pitanje koliko je tehnički izvedivo da se ljude zamagli ili pikselizira. Smatra da nemamo zašto preglasavati vlastitu odluku. Uvjet snimanja je bilo prikazivanje snimljenog filma prije puštanja. Tu je važno povjerenje, ono je temelj ove naše demokracije, ali isto tako je bitno što proizađe iz toga jer se montažom može puno toga drugačije prikazati. Kad se šalje slika plenuma šalje se slika pune sedmice, a ne poluprazne. I odlazak na teren pretpostavlja postojanje dozvole za snimanje. Idemo pogledati film, bacamo vrijeme na raspravu.

 

Sudionik kaže da mu nije jasno o čemu raspravljamo. Plenum je fantomsko tijelo izvana, upravo zato da se zaštiti, a iznutra se može doći vidjeti i sudjelovati.

 

Moderatorica kaže da imamo dva prijedloga: pogledati film pa nastaviti raspravu ili glasati o donesenoj odluci s 203. plenuma.

 

Sudionica kaže da smatra da trebamo u svakom slučaju glasati o drugom ne zato da preglasamo odluku, nego da ju potvrdimo.

 

Glasa se o tome idemo li pogledati film.

 

Većina je za.

 

Pogledali smo film.

 

Sudioniku tek sad nije jasno zašto se film ne bi autorizirao.

 

Sudionica kaže da bi trebalo zahvaliti ne samo studentima Filozofskog fakulteta, nego sudionicima plenuma Filozofskog fakulteta. Voljela bi da je uključena priča o Branki Galić, ali razumije da je film prekratak da bi se sve ubacilo.

 

Autor kaže da još treba doraditi zvuk i kolor. Što se tiče priče s profesoricom Brankom Galić, žao mu je što je ta priča ispala iz filma. Pokušao ju je ubaciti na više načina, ali to nije dobro ulazilo u film jer je njena priča završila vrlo rano, što se kosilo s cijelom naracijom filma. Uzet će u obzir komentar što se tiče zahvale.

 

Sudionik kaže da je ostalo jedino pitanje ako drugi sudionici još uvijek inzistiraju na tome da ne bude autorizacije.

 

Autor kaže da smatra da ne treba raspravljati dalje, ali želi i dalje da se glasa o reviziji odluke plenuma.

 

Sudionica kaže da trebamo prije autorizacije postaviti nekoliko pitanja: je li sve što je preneseno istina, je li dobro preneseno i daje li dobru sliku onoga što se ovdje događalo. Smatra da je dobro da plenum ovo autorizira jer to i samom filmu daje legitimitet.

 

Sudionik kaže da ne treba ponovno voditi raspravu, već samo ako se nešto baš treba dodati.

 

Ostaje li plenum pri odluci o potrebi autorizacije filma s 203. plenuma?

 

Sudionik i dalje smatra da plenum ne bi trebao odlučivati o autorskom radu jer je to cenzura. Problem s autorizacijom filma je načelan.

 

Sudionik smatra da je dogovor s plenumom važniji od potencijalne cenzure – filma ne bi ni bilo da dogovor nije postignut uz uvjet autorizacije.

 

Sudionica smatra da se radi o pogrešnoj tezi. Nitko neće pokretati tužbu. Ovo je čisto pitanje etičnosti i držanja do dogovora. Ovo je pitanje sviđa li nam se film ili ne.

 

Sudionik kaže da je on spreman dizati osobnu tužbu jer je ovo principijelno pitanje. Svaki intervju se daje na autorizaciju. Ako se dogovorilo s plenumom da će se ovo raditi, onda se ne trebaju sada uvoditi novi principi.

 

Sudionik smatra da je u karakteru plenuma, da je dobro za plenum, da se glasuje o reviziji odluke. Isto tako misli da je u koristi plenuma da se ovaj film autorizira. Osobno smatra da bi se trebalo dati plenumu da autorizira jer je taj osigurač već dogovoren.

 

Sudionik kaže da je bio protiv ove odluke prije 2 godine pa je i sada protiv nje. Ovaj stav da će tužiti ako se ne izglasa nešto na plenumu smatra nekorektnim.

 

Sudionik kaže da je htio upozoriti da je nerazumijevanje prirode plenuma govoriti o našem ili vašem interesu. Svi ovdje prisutni su sudionici plenuma.

 

Sudionica kaže da je autorizacija važna stvar. Ona u intervjuima koji nisu ispoštovali njene primjedbe nije išla u tužbu, ali ovo je dokumentaristički stil i ovdje je vrijednost točnosti puno važnija. Što se tiče autorstva, prema zakonu se ne smije dirati u autorstvo i umjetničku slobodu. Čak i ako plenum ovo ne autorizira, on ne narušava autorsku slobodu. Imamo sreću da je film napravljen dobro i nema nekih primjedbi. Odlično je da postoji mjesto poput plenuma na kojem se prije suda može raspraviti primjedbe ako one postoje, pogotovo ako imamo autora koji je voljan poštovati odluku plenuma.

 

Sudionik kaže da je cenzura kad se određene činjenice po naredbi ne puštaju u javnost. Prikazivanje krivih činjenica nije autorsko pravo nego laganje ljudi. Prema tome bi svaki zahtjev da se osoba ne pojavljuje u filmu bila cenzura. To tako ne funkcionira ni sa pojedincima, zašto bi tako funkcioniralo s plenumom, pogotovo jer se s njim to dogovorilo. Ne vidi razloga zašto se film ne bi autorizirao, s njim ima manje problema nego s ovim što se sada dešava.

 

Ostaje li plenum pri odluci o potrebi autorizacije filma s 203. plenuma?

 

Plenum ostaje pri svojoj odluci.

 

Autorizira li plenum film „Filozofski“?

 

Autor traži prijedloge za naslov.

 

Plenum autorizira film.

 

Sudionik predlaže naslov „Muke po Filozofskom“.

 

Autor kaže da je njegova ideja da se ove snimke autorizacije, uz dopuštenje plenuma, stave na sam kraj filma.

 

Sudionik kaže da sad tu opet u igru dolazi aspekt povjerenja. Misli da bi možda ovo sad razbilo cjelinu filma.

 

Sudionica kaže da joj se to ne čini kao dobra ideja jer se cijeli film radi o 2016. pa je ovo veliki skok, a i nema nas puno na plenumu pa nije baš impresivno. Možda bi bilo ok staviti napomenu da je plenum autorizirao film.

 

Sudionik postavlja pitanje ima li plenum logo. Ima.

 

Sudionik kaže da nema potrebe za dodavanjem potvrde plenuma u film.

 

3. Podrška radnicima i radnicama Uljanika i 3. Maja

Sudionica kaže da je u toku štrajk u Uljaniku i 3. maju, što je već drugi štrajk zbog neisplate plaća. Kašnjenje plaća je odugovlačenje. S obzirom na to da se radi o značajnom dijelu hrvatske industrije, da to nije samo borba za plaće već i za dostojanstven rad, predlaže da napišemo pismo podrške radnicima.

 

Sudionik kaže da je plenum već donio odluku o načelnoj podršci ovakvim situacijama gdjegod su ugrožena građanska prava. Smatra da u tom kontekstu nema potrebe za glasanjem za ovim, već se samo treba odrediti tko će to napisati.

 

Moderatorica kaže da se u zadnjih par slučajeva o ovome glasalo, pa bi to trebali odraditi i sad.

 

Tihi konsenzus.

 

Moderatorica dodaje da je ova točka uvrštena jer bi trebali vratiti praksu da se sastajemo oko važnih društvenih problema. Trebali bi ponovno formirati radne grupe i pokrenuti aktivistički plenum.

 

4. Razno

Sudionica kaže da bi trebalo i 2019. obilježiti nizom događaja ili barem jednim velikim.

 

Sudionik kaže da bi se onda mogao početi pripremati neki plenum koji bi se bavio samim sobom, npr. za dva tjedna.

 

Sudionica daje obavijest o radu grupe „Direktna demokracija u srednjim školama“ koja bi opet počela funkcionirati. Večeras je otvorenje izložbe „Početnica zajedničkog djelovanja“ u Džamiji i može ju se pogledati do polovice 11. mjeseca.

 

Sudionica kaže da se ove godine u sklopu jednog kolegija radi projekt koji se tiče arhitekture Filozofskog fakulteta i predlaže da se pripazi na to da se ne zanemari korisnike te zgrade, te da se obrati pozornost na zgradu kroz različite faze. Predlaže da se povežemo s onima koji rade na tom projektu i ukažemo na ove stvari.

 

5. Određivanje termina sljedećeg plenuma, izbor moderatora i zapisničara

Jedan od prijedloga je za dva tjedna.

 

Sudionica se ne slaže jer je tu samo nekoliko studenata koji bi bili zainteresirani, a većina je on njih previše zaposlena u organizaciji brucošijade.

 

Sudionik predlaže da se onda ne saziva plenum nego da se dogovori datum Radne grupe za unutarnju koordinaciju. Tj. da se odredi trenutak kada ćemo se naći da dogovorimo daljnji plan.

 

Idući plenum po potrebi, moderatori na tehnikalijama.