Kako kapitalizam ubija romantiku

Kapitalistički uvjeti igraju veliku ulogu u našim ljubavnim, prijateljskim i drugim intimnim vezama. Nekoliko istraživanja u Britaniji pokazalo je kako je glavna sfera oko koje se vrte partnerski problemi – novac. Financijski stres i prekomjerni rad ujedno su i ograničenja zbog kojih mnogi ne mogu napustiti nasilne i neispunjavajuće veze. I dok terapije mogu samo olakšati neke nedaće u vezama, brojne probleme koji stvaraju društveni pritisci nijedna terapija ne rješava. Dok se rješenja ovakvih problema u datom kontekstu svode na „više vremena i više novca“, oslobođenje seksualnosti i održavanje veza mogu svoj potencijal izraziti samo u nekom drugačijem društvu koje je usmjereno na potrebe ljudi.

Ljubavni lokoti na Mesarskom mostu u Ljubljani, Slovenija, 4. lipnja 2017. godine (izvor: Alex Berger @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Problemi u vezi obično se smatraju privatnima – no, od financijskog stresa do prekomjernog rada, pritisci uzrokovani kapitalizmom također mogu ispreturati naše ljubavne živote.



Seks i veze naveliko se obrađuju na terapiji. Bilo da je riječ o sukobu s partnerom ili bračnim drugom, odlučivanju o tome hoćete li ostati u vezi ili ne, boli i zbunjenosti nakon prekida ili razvoda, frustracijama vezanima uz dejtanje i samački život, ili pitanjima povezanima sa seksualnošću, terapija može pružiti intiman i relativno objektivan prostor za stjecanje uvida i učenje vještina.
 
Problem je u tome što se seksualni i romantični odnosi ne odvijaju u vakuumu. Izlazimo s ljudima, spavamo s njima, prekidamo, vjenčavamo se, razvodimo, razmnožavamo i komuniciramo u društvenim i ekonomskim uvjetima u kojima se nalazimo. Terapijske tehnike kao što su „ja“ izjave, inventura vrijednosti i vještina DEAR MAN mogu olakšati snalaženje u vezama, no kada su intimni odnosi u pitanju, kapitalizam nad nama i dalje vrši pritisak na bezbroj načina. Stoga ne možemo naprosto terapijom riješiti svoje probleme u vezi koji podliježu našem društvenom kontekstu.
 
Kao što sam već pisala u Tribuneu, kapitalizam život čini mnogo stresnijim no što bi trebao biti. Većina ljudi muku muči u društvu u kojem troškovi života nezaustavljivo rastu, i većina neprestano radi kako bi platila osnovne životne potrepštine. Nedostaje nam i vremena i novca, a te udvojene oskudice mogu uzrokovati ozbiljne probleme u seksu i vezama.
 
U istraživanju iz 2009. godine, objavljenom u glasilu Family Relations, istraživači su otkrili da „bračni drugovi ocjenjuju sukobe [vezano za novac] kao intenzivnije i značajnije od drugih tema sukoba: trajali su dulje, češće su se doticali problema o kojima se ranije raspravljalo i bili su od veće aktualne i dugoročne važnosti za odnose parova“. Još u veljači 2022. Independent je izvijestio o britanskom istraživanju koje je pokazalo da gotovo dvije trećine ljudi koji priznaju da se svađaju s partnerom to čine zbog novca. Trećina ih je priznala da od partnera skrivaju financijske tajne, poput ušteđevine ili dugova – dokaz moći kojom financijski stres može potkopati osnove dobrog upravljanja odnosima, poput komunikacije i otvorenosti. Još je teže ukloniti pitanje financijskog stresa iz romantičnog odnosa kada je taj stres pogoršan, kao što to često i biva, prekomjernim radom.
 
Pitanje nedostatka vremena postaje još izraženije kada se radi o bilo kakvoj vrsti nemonogamne veze – otvorenoj vezi, swinganju, poliamoriji. Sve veći broj terapeuta promovira se kao seksualno pozitivno, nudeći specijalizirano znanje o ovim stilovima života i predlažući ih kao osnažujuće alternative statusu quo. Jednom me, prije nekoliko godina, terapeutkinja pitala bih li razmotrila otvorenu vezu kao alternativu nesretnoj vezi u kojoj sam osjećala da sam zaglibila. Nasmijala sam joj se. „Otkud mi vremena?”
 
Financijski čimbenici također mogu utjecati na to koliko brzo neka veza napreduje. Vrtoglavi troškovi najma često natjeraju mlađe parove da zajedno usele prije nego što su zapravo spremni na to: samo u Londonu podstanari se suočavaju s rekordnim najamninama usred krize troškova života, dok su u rujnu 2021. stanarine izvan Londona bile u najbržem porastu od 2008. godine, a useljavanje s partnerom često se može činiti kao način da se to ublaži. Financijski čimbenici potom sprečavaju ljude da napuste veze u kojima više nisu sretni, a da zlostavljačke veze ni ne spominjemo. Terapeuti se često nađu u situaciji da klijentima pomažu pronaći sigurnost u situacijama interpersonalnog nasilja – no kako da klijenti za sebe donesu sigurne odluke kada su im raspoložive opcije zlostavljanje ili beskućništvo?
 
Tu je i samački život. Kao što spisateljica Anne Helen Peterson primjećuje, nemogućnost podjele troškova stanovanja, režija, kućanskih potrepština i ostalih izdataka stavlja samce u financijski nepovoljniji položaj u usporedbi s parovima. U Sjedinjenim Državama samci plaćaju više poreza, a brak je jedan od rijetkih pouzdanih načina da dobijete dobro zdravstveno osiguranje. U jednom istraživanju iz 2010. godine koje Peterson navodi, procjenjuje se da će neudana žena s godišnjom plaćom od 40 000 dolara tijekom svog života platiti gotovo pola milijuna dolara više od udane žene s istom plaćom. S obzirom na takve opcije, zašto ne biste ostali u lošoj vezi?
 
Rješenja ovakvih problema općenito se svode na više novca i više vremena. Primjerice, jedan od mnogih mogućih posrednih učinaka financijskog stresa i prekomjernog rada su promjene libida. Godine 2017., gradić Övertorneå u Švedskoj iznio je ideju o plaćenom dopustu za seks kao odgovor na sve višu prosječnu dob stanovništva – iako je ta ideja očigledno luckasta, zapravo ukazuje na vrstu materijalnog pristupa koji bi mogao imati pozitivan učinak na veze. Realističnija interpretacija mogla bi imati oblik četverodnevnog tjedna bez smanjenja plaće, što bi pojedincima ostavilo više vremena za opuštanje i njegovanje kako fizičkih, tako i emocionalnih elemenata njihovih veza. Da bismo malo ublažili financijski pritisak na romantične odnose, naprosto su nam potrebne veće plaće.
 
Kakve god odnose imali – i to ne samo romantične, već i s prijateljima i članovima obitelji – kapitalistički uvjeti imaju ulogu u našoj sposobnosti da ih održavamo i njegujemo, otimajući nam vrijeme i nagrađujući nas plaćom koja je jedva dovoljna da preživimo. To ne znači da socijalizam može riješiti sve romantične probleme – no postoje očite prednosti izgradnje svijeta koji cijeni slobodu i dobrobit svih više od bogatstva nekolicine.





Colette Shade je kolumnistica Tribunea. Spisateljica je i psihoterapeutkinja koja živi u Baltimoreu.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve