Fotografija i društveni pokreti

Fotograf Davor Konjikušić 2. prosinca 2016. godine u Arhivu Tošo Dabac održao je predavanje naslovljeno „Fotografija i društveni pokreti“. Kako je najavio u sažetku predavanja: „Od Pariške komune 1871. godine, pa sve do danas, medij fotografije uvijek je bio blisko povezan s društvenim pokretima. Neke od ikoničkih fotografija dvadesetog stoljeća imale su važnu ulogu u antiratnim pokretima, studentskim protestima 1968. godine i velikom broju slobodarskih građanskih protesta koji traju sve do danas. Sa sve većim promjenama unutar samog medija, njegovom digitalizacijom i prelaskom na pametne telefone, društvena uloga fotografije dodatno se pojačala.“ Donosimo snimku predavanja i kratak osvrt.

Featured Video Play Icon


U eseju „Umjetničko djelo u vijeku svoje tehničke reprodukcije“ Walter Benjamin kaže da „tehnička reprodukcija može kopiju originala dovesti u situacije koje samom originalu nisu dostižne. Prije svega, ona omogućava kopiji da se približi primaocu“. Od Benjamina do Konjikušića, recepcijski potencijali umjetničkog djela dodatno su amplificirani primjenom digitalnih tehnologija koje omogućuju reprodukciju doslovce u trenutku i to u neograničenom broju primjeraka potpuno identičnih izvorniku. Štoviše, fotografija i drugi grafički prikazi stvarnosti postali su, posredstvom društvenih mreža kao što je Instagram te instant messaging servisa na mobitelima s ugrađenim kamerama, značajan medij komunikacije u realnom vremenu.

Konjikušić svoje predavanje temelji na potrebi struke da se odgovori na pitanje koji je odnos između fotografije i moći. To mu je pitanje važno zato što fotografija jednostavno kontekstualizira progresivne društvene borbe od vremena Pariške komune (1871.) do danas. Govoreći upravo o Komuni, Konjikušić je naveo da su tada uvedeni neki noviteti u administrativnu i političku upotrebu fotografije. Govori o tome da je Komuna izdala dekret da se fotografiraju svi poginuli, kao i o tome da su se u vrijeme Komune pojavile prve režirane fotografije – štoviše, da su čak barikade podizane samo za potrebe fotografiranja u propagandne svrhe. Nažalost, praksa ekstenzivnog fotografiranja komunarâ imala je i svoju lošu stranu koja se očitovala u tome da su brojni komunari identificirani pa je nakon sloma Komune, upravo temeljem fotografija, nad njima izvršena odmazda.

Kada je riječ o lokalnom kontekstu, Konjikušić izdvaja partizansku fotografiju. Njezina kadrovska baza bili su fotografi odgojeni u foto-klubovima iz međuratnog razdoblja, a konstituirana je temeljem odluke da se ustroji posebna fotografska služba u okviru Narodnooslobodilačkog pokreta. Uspoređujući NOP s Komunom, Konjikušić je naveo da je Komuna bila prva prilika za biti fotografiran, dok je NOP brojnima bio prva prilika fotografirati.
Recepcijski potencijali umjetničkog djela dodatno su amplificirani primjenom digitalnih tehnologija koje omogućuju reprodukciju doslovce u trenutku i to u neograničenom broju primjeraka potpuno identičnih izvorniku
Dodatno je važno da je fotografija odigrala svoju ulogu u reprezentaciji Pokreta, primjerice fotografskim portretiranjem Tita po uzusima zapadne političke fotografije zarad rušenja orijentalističkih predrasuda o njemu kao balkanskom divljaku ili staljinskom diktatoru.
 

Nadalje, važnost fotografije raste studentskim pokretom 1968. godine kada je fotografija postala konstitutivni moment studentske štampe. Pogotovo je veliku ulogu fotografija tada odigrala, navodi Konjikušić, u prikazivanju represivne uloge policije. Zapatistička vojska u Chiapasu učinila je korak dalje te je fotografiju iskoristila kao medij pričanja svoje historije, odnosno uklapanja svoje borbe u revolucionarnu tradiciju Latinske Amerike. To su postigli primarno korištenjem slika revolucionara iz prošlih vremena. Uz to, njihova fotografska estetika takva je da naglašava kolektivni karakter borbe koju vode – što postižu time što su akteri na fotografijama, od kojih je najpoznatiji Subcomandante Marcos, uvijek maskirani – te preferiranje mirovnog rješavanja političkih konflikata, što se vidi iz izbjegavanja prikazivanja naoružanih boraca.

Razvoj digitalne tehnologije i sve veća pristupačnost fotoaparata u nadolazećim je godinama omogućilo društvenim pokretima te amaterima bez ikakve fotografske naobrazbe da samostalno komuniciraju sa zainteresiranom javnošću, pri čemu sve veću ulogu zauzima mogućnost neograničenog dijeljenja vizualnih sadržaja u realnom vremenu. U takvom kontekstu, Konjikušić navodi stavove suvremenih teoretičara fotografije po pitanju novouvedenog koncepta vizualnog aktivizma – koji karakterizira intrinzična povezanost sa zajednicama koje se bore protiv neke vrste opresije. Fotografija tako prestaje biti medij i postaje agens političke borbe i promjene, koja prelazi na novi front – onaj za kontrolu produkcije i distribucije fotografija.

Luka Matić

 

FOTOGRAFIJA I DRUŠTVENI POKRETI

// predavanje

Davor Konjikušić

mag. art., fotograf

2. 12. u 18 sati / ATD

 

Od Pariške komune 1871. godine, pa sve do danas, medij fotografije uvijek je bio blisko povezan s društvenim pokretima. Neke od ikoničkih fotografija dvadesetog stoljeća imale su važnu ulogu u antiratnim pokretima, studentskim protestima 1968. godine i velikom broju slobodarskih gra- đanskih protesta koji traju sve do danas. Sa sve većim promjenama unutar samog medija, njegovom digitalizacijom i prelaskom na pametne telefone, društvena uloga fotografije dodatno se pojačala. Zbog svoje reproducibilnosti i memorabilnosti postala je jasan simbol borbe na koji se odnosila. Oslanjajući se na istraživanja fotografije i društvenih pokreta u dvadesetom stoljeću na lokalnim primjerima, istražujem koju je ulogu fotografija imala tijekom Drugog svjetskog rata, kao i u suvremenim oblicima društvenog otpora, propitujući njezin potencijal da utječe na promjenu društvenih okolnosti u kojima živimo, imajući u vidu jasnu činjenicu da je ovisna o tome tko ima kontrolu nad njezinom proizvodnjom i distribucijom, čime se direktno stvara kontekst za njezino iščitavanje. Konflikt nastaje u trenutku njezine institu cionalne uporabe za „službeno“ iščitavanje događaja i mogućnosti njezine upotrebe za dekonstruiranje takvih narativa.

//

Davor Konjikušić rođen je 1979. godine u Zenici, Bosna i Hercegovina. Završio je dodiplomski studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je i magistrirao na diplomskom studiju fotografije. U radu se služi fotografijom kao primarnim medijem za artikulaciju svojeg autorskog koncepta, u kojem propituje odnose između osobnog i javnog, intimnog i društveno-političkog. U svojoj umjetničkoj praksi fotografiju povezuje s tekstom, arhivskom građom, nađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole.

(Izvor)

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.

Vezani članci

  • 15. listopada 2016. 30. Riječki karneval, 10. veljače 2013. (izvor: Roberta F. prema Creative Commons licenci). Urbane sinegdohe Projekt Europske prijestolnice kulture za jedan od svojih ciljeva ima revitalizaciju postindustrijskih urbanih krajobraza. Na taj način, pod lozinkom „urbane regeneracije“, proizvode se sveobuhvatne ekonomske i socijalne posljedice. S jedne strane, potvrđuje se ireverzibilnost procesa deindustrijalizacije prelaskom na djelatnosti tzv. „ekonomije znanja“ ili „informacijske ekonomije“, dok se s druge uspostavlja klasna barijera pristupu visokokomodificiranim središnjim gradskim prostorima te održava prekarizacija radne snage u „dinamičnoj“ kulturnoj i drugim uslužnim djelatnostima.
  • 30. rujna 2016. Radnici knjižare na Hay festivalu u Walesu 2016. godine (izvor: Andrew Lih prema Creative Commons licenci). Eksploatacijski potencijali festivalskog formata Deinstitucionalizacija koja je zahvatila javni sektor i inaugurirala outsourcing kao poslovni standard, transformirala je i institucionalni krajobraz kulturne proizvodnje, izmjestivši kulturne djelatnosti iz financijski sigurnijeg okrilja države na tržište projektnih prijedloga te u utrku za privatnim, poslovnim i javnim financijerima. Suočen s promjenom izvora materijalnih uvjeta svoje reprodukcije, sektor je promijenio i strukturu radnih mjesta - uz prekarnost rada, atomizacija aktera na kulturnoj sceni pogoduje nesindikaliziranosti radništva, a time je otežano i stvaranje mogućnosti za strateški promišljene i organizirane intervencije u reprodukciju postojećeg stanja.
  • 30. rujna 2016. Prosvjed američkog sindikata umjetnika, oko 1935. godine (izvor: Smithsonianov arhiv američke umjetnosti prema Fair Use licenci). O klasnoj strukturi kulturne proizvodnje Propast realnih socijalizama uz prateću devastaciju socijalne države odrazila se i na kulturni život društva. Prije svega, napušteno je shvaćanje kulture kao cjelokupnog načina djelovanja u prilog razumijevanju kulture kao umjetničkog stvaralaštva. Uslijedila je njena transformacija u ekonomsku aktivnost povezanu s različitim granama privrede, čime je promijenjena i njezina uloga u društvenoj reprodukciji. S Vesnom Vuković iz BLOK-a razgovarali smo o refleksijama navedenih transformacija na kulturno polje, kulturnu i umjetničku djelatnost te na položaj radnika/ca u kulturi, kao i o mogućim lijevim strategijama unutar ovog sektora.
  • 30. rujna 2016. Operacija:grad 2008 :: Europska kulturna politika i nezavisna kulturna scena regije (izvor: Tomislav Medak prema Creative Commons licenci). Infrastrukturni deficiti kulturne participacije Kulturna se djelatnost obično promatra kroz prizmu samoaktualizacije kulturnih radnika/ca pa često gubimo iz vida strukturne probleme sektora. Riječ je, prije svega, o problemu prekarnosti rada u kulturi koji je vezan uz financiranje relativno kratkotrajnim projektima, zbog čega izostaje sustavno i strateški osmišljena politika kulturne djelatnosti. U kulturi se pojavljuju i neki opći trendovi poput reprodukcije klasnih, rodnih i etničkih nejednakosti te nejednakog pristupa kulturnim sadržajima. O ovim temama razgovarali smo s dr. sc. Jakom Primorac, sociologinjom s Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.
  • 18. veljače 2016. Fotografija iz uvoda u post preuzeta je s Facebook stranice Kazališta potlačenih. Kuje i drolje. Diskurs o ženama i seksualnosti u izvedbama scena Forum kazališta Analizirajući diskurs publike kroz više izvedbi četiriju scena kazališta potlačenih Forum grupe Luka Ritz fokusiranih na odnos prema ženskom tijelu i seksualnosti, autorica problematizira slojevite mehanizme funkcioniranja patrijarhalnih formacija i praksi "koje se rječnikom feminističke kritike društva nazivaju i kulturom silovanja. Diskurs o ženskoj seksualnosti, općeprihvaćeni koncept 'drolje', te korištenje impersonalnog oblika u govoru o nasilju, koji pretpostavlja da ono proizlazi iz ponašanja žrtve, direktno proizvode društvo u kojem se aktivno onemogućuje rješavanje problema rodno uvjetovanog nasilja. Ono se čak može i prepoznati, ali jedini se način reagiranja vidi u modifikaciji žrtvina ponašanja."
  • 28. siječnja 2016. Kuća gospodina Mayera: O antisindikalnom rođenju nagrade Oscar Povijest Akademije filmskih umjetnosti i znanosti, institucije koja dodjeljuje filmsku nagradu Oscar, započinje u kasnim dvadesetima - špurijusom direktora podružnice Metro-Goldwyn-Mayer-a o nužnosti sprečavanja sindikalnog organiziranja koje je u filmskoj industriji do 1926. godine već zahvatilo sektor scenskih radnika: "Novac je pristizao iz banaka na Istoku. Njime se izgradilo filmske studije i potpisalo ugovore s talentima. Kada su filmovi bili dovršeni, prihodi i profiti pripadali su studiju. No zamislite što bi se dogodilo kada bi se kopilad organizirala, predvođena onim ušljivim scenaristima. Gospodin Mayer nije volio o tome misliti, no što ako zatraže mirovine, zdravstvene beneficije i tantijeme, ili udio u profitima?"
  • 21. prosinca 2015. Književni život na vašem newsfeedu Praksa eksternalizacije troškova marketinga u književnom svijetu pretvara manje afirmirane autor/ic/e u promotor/ic/e vlastita rada na društvenim mrežama, koje postaju prostor za nove oblike posredovanja između književnog teksta i publike. Komunikacijski horizont koji se otvara za književnu kritiku u takvom medijskom ambijentu nužno biva određen i logikom marketinških okvira. "Restauracija kapitalizma nakon 1990. povukla je za sobom restrukturiranje izdavaštva prema komercijalnoj logici – ali bez komercijalne logistike. U aktualnim 'kriznim' uvjetima ne samo da je domaćoj književnosti teško osigurati privid glamura ili spektakla, već i elementarno dostojanstvo pisanja i osobe koja stoji iza njega dolazi pod znak pitanja."
  • 14. kolovoza 2014. Christoph Hesse: Slike u pokretu – opažanja o filmu i politici

    Christoph Hesse, istraživač na Institutu za medije i komunikacije berlinskog Freie univerziteta piše o povijesti političkog filma kao, prema Benjaminu, revolucionarnom mediju masa čiji nastanak je vezan uz Sovjetsku Rusiju i danas zaboravljene autore Pudovkina, Dovčenka, Trauberga, Kosinceva, Vertova s najpoznatijim predstavnikom u Ejzenštejnu i njegovoj Oklopnjači Potemkin iz 1925. Nadrealistički film je, smatra Hesse, […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG

pogledaj sve