Kuća gospodina Mayera: O antisindikalnom rođenju nagrade Oscar

Povijest Akademije filmskih umjetnosti i znanosti, institucije koja dodjeljuje filmsku nagradu Oscar, započinje u kasnim dvadesetima - špurijusom direktora podružnice Metro-Goldwyn-Mayer-a o nužnosti sprečavanja sindikalnog organiziranja koje je u filmskoj industriji do 1926. godine već zahvatilo sektor scenskih radnika: "Novac je pristizao iz banaka na Istoku. Njime se izgradilo filmske studije i potpisalo ugovore s talentima. Kada su filmovi bili dovršeni, prihodi i profiti pripadali su studiju. No zamislite što bi se dogodilo kada bi se kopilad organizirala, predvođena onim ušljivim scenaristima. Gospodin Mayer nije volio o tome misliti, no što ako zatraže mirovine, zdravstvene beneficije i tantijeme, ili udio u profitima?"

Sve je započelo kada je prvi holivudski mogul poželio izgraditi kuću na obali.
 
Do 1926. godine, Louis B. Mayer već je obnašao dužnost direktora podružnice Metro-Goldwyn-Mayer-a na Zapadnoj obali i počeo doživljavati Los Angeles svojim gradom. Bio je slabo obrazovan, no kada su financije bile posrijedi, posjedovao je istančan instinkt za preživljavanje. Nekoć siromašni klinac koji je prebjegao iz Rusije, u tom je trenutku vjerojatno bio najbolje plaćeni čovjek u Americi. Znao je prepoznati pravu priliku. Osim toga, imao je suprugu i kćeri tinejdžerice koje su smatrale da zaslužuju lijepu novu kuću kao indikator njihova položaja u društvu. Zašto ne neko mjesto na plaži Santa Monica, gdje živi krema društva?
 
Gospodin Mayer znao je doskočiti svakom problemu: isprva mu je palo napamet da unajmi nešto, no ideja o izgradnji bila mu je primamljivija. Sugerirali su mu da će trebati arhitekte, nacrte i puno vremena, namjerava li napraviti kuću po propisima. Prema riječima njegove kćerke Irene, nije se složio s takvim mišljenjem: „Kada nam je u filmskom studiju potreban set, izgradimo ga preko noći. Kada nam je potrebno veliko selo, podignemo ga u nekoliko tjedana.
Kada bi kuću gradili studijski radnici, koji su imali ugovorom zajamčene stope nadnica, uz plaćene prekovremene sate, troškovi bi bili znatni. Stoga je Cohn predložio da se unajmi tek nekoliko kvalificiranih ljudi iz studija, a jeftinu radnu snagu autsorsa
Nemojmo se prepustiti na milost i nemilost izvođačima radova. Nemojmo uvlačiti arhitekte u cijelu priču. Kada mi radimo stvari, posao se obavi. Razgovarat ću s ljudima u studiju – ako je možemo dovršiti prije ljeta, imat ćemo kuću na obali.“
 
Akcija! Tako je i bilo. Cedric Gibbons, izvršni direktor dizajna u studiju, izradio je neke nacrte, a koordinator produkcije Joe Cohn predložio je raspored gradnje. Kuća je trebala biti završena u roku od šest tjedana. Za to će im biti potreban cjelodnevni rad u tri smjene. „Može?“ – upitao je gospodin Mayer. „Može.“ – odgovorio je Cohn. Međutim, postojala je kvaka. Studio se upravo spremao potpisati ugovor sa sindikatom koji je predstavljao studijske radnike (i koji će uskoro biti poznat pod imenom International Alliance of Theatrical Stage Employees – Međunarodni savez kazališnih scenskih radnika). Ti su radnici imali ugovorom zajamčene stope nadnica, uz plaćene prekovremene sate. Kada bi je gradili studijski radnici, troškovi bi bili znatni. Stoga je Cohn predložio da se unajmi tek nekoliko kvalificiranih ljudi iz studija, a jeftinu radnu snagu autsorsa. Kuća je bila spremna za useljenje u proljeće 1926. godine. Bila je to prava palača.
 
No gospodin Mayer bio je zabrinut. Do ovog vrlo praktičnog primjera nije mu bio sasvim jasan dogovor postignut sa studijskim stolarima, soboslikarima, električarima, i ostalim radnicima. Počeo se groziti dana kada će se oni drugi ljudi – takozvani talenti: glumci, režiseri,
Gospodin Mayer počeo se groziti dana kada će se glumci, režiseri, i najgore od svega, scenaristi – dovinuti ideji o sindikalnom organiziranju
i najgore od svega, scenaristi – dovinuti ideji o sindikalnom organiziranju.
 
Filmski je posao lijepo napredovao. Novac je pristizao iz banaka na Istoku. Njime se izgradilo filmske studije i potpisalo ugovore s talentima. Ti su se prelijepi ljudi za basnoslovne plaće pridržavali onoga što im je bilo naloženo. Jednom kada su filmovi bili dovršeni i stavljeni na tržište, prihodi i profiti pripadali su studiju. No zamislite što bi se dogodilo kada bi se kopilad organizirala, predvođena onim ušljivim scenaristima. Neki su od njih bili obrazovani i imali radikalne ideje. Gospodin Mayer nije volio o tome misliti, no što ako zatraže mirovine, zdravstvene beneficije i – ne daj bože – tantijeme ili udio u profitima?
 
Takav razvoj događaja imao je potencijal da se pretvori u podrivačku revoluciju, a gospodin Mayer je bio jedan od onih Rusa koji su prezirali revolucije. Stoga je okupio nekoliko prijatelja te im objasnio kako je potrebno osmisliti formulu kojom bi se sindikate učinilo nepotrebnima. Bio bi to način da se sporovi rješavaju prije nego li izbiju na površinu. Povrh toga:
Odlučili su da im je potrebna organizacija koja bi se bavila pitanjima rada u studiju bez ulaženja u cijelu sindikalnu priču, a koja bi djelovala i kao PR pogon za odašiljanje poruke kako je Hollywood predivno mjesto gdje se stvaraju divne i uzbudljive priče
filmski posao je za pristojnu javnost bio prljava rabota. Naravno, uživali su u filmovima i zvijezdama, no skandali koji su ih pratili činili su im se van svake pameti – ta je prekrasna dječurlija jurcala naokolo razbacujući se novcem, opijena narkoticima; došlo je do nekoliko umorstava; potom 1926. godine i do razvoda Charlie Chaplina od Lite Grey, s kojom je Chaplin navodno ušao u spolni odnos dok je još bila maloljetna. Iako ju je pokušao nagovoriti da pobaci, ozakonili su vezu, da bi se potom rastali. Grey je u brakorazvodnoj parnici izjavila kako je Chaplin volio svakakve prljave stvari, poput oralnog snošaja. Većina Amerikanaca 1926. godine nije razumjela što to znači, no proširiti takvu vijest potencijalno bi značilo dovesti Hollywood na loš glas.
 
Stoga su gospodin Mayer i njegovi kompanjoni odlučili da im je potrebna organizacija koja bi se bavila pitanjima rada u studiju bez ulaženja u cijelu sindikalnu priču, a koja bi djelovala i kao PR pogon za odašiljanje poruke kako je Hollywood predivno mjesto gdje se stvaraju divne i uzbudljive priče za zabavu širokih masa.
 
Plan im se svidio i krenuli su razmišljati kako da nazovu takvu organizaciju. Bila je potrebna riječ kojom bi se podrazumijevalo prestiž, povijest, distinkciju…? U danima koji su uslijedili konkretizirali su naziv:
Akademija filmskih umjetnosti i znanosti je bio savršeno pogođen izbor riječi jer je navodio na pomisao kako je Akademija oduvijek bila tu i da su je osnovali Bog, Harvard i Albert Einstein
Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (Academy of Motion Picture Arts and Sciences). „Umjetnosti i znanosti“ – bio je savršeno pogođen izbor riječi jer je navodio na pomisao kako je Akademija oduvijek bila tu i da su je osnovali Bog, Harvard i Albert Einstein.
 
Priredili su banket u siječnju 1927. godine, na kojem su ponudili članstvo nekolicini svojih prisnih prijatelja. Svatko je mogao vidjeti da se radi o organizaciji namijenjenoj moćnim ljudima. Netko je predložio da se dodjeljuju nagrade.
 
To im je zazvučalo kao nešto što bi trebali raditi. Uostalom, ako će se dodjeljivati nagrade za najbolje filmove, svatko će moći vidjeti da stvaraju kvalitetna djela.
 
Neki su se pitali kako bi nagrada mogla izgledati. Cedric Gibbons navodno je napravio skicu na stolnjaku: čovjek koji između nogu drži mač i njime pritišće filmske role uz tlo.
 
Nekoliko je godina kasnije Akademijina knjižničarka Margaret Herrick izjavila:
U ranim su tridesetima glumci, scenaristi i režiseri ipak uspostavili svoje sindikate, odnosno svoje cehovske udruge, uvidjevši kako je Akademija tek glasnogovornik sistema
„Podsjeća me na mojeg ujaka Oscara.“
 
Je li se sve dogodilo baš tako? Više-manje – a kada se priča u Hollywoodu zavrti, ona postaje službena povijest. Naravno, nije se sve odigralo baš kao što je gospodin Mayer zamislio. Nije imao sreće. Amerika se našla u problemima. Filmska industrija zapala je u nedaće. A u ranim su tridesetima glumci, scenaristi i režiseri ipak uspostavili svoje sindikate, odnosno svoje cehovske udruge, uvidjevši kako je Akademija tek glasnogovornik sistema. Danas spomenute cehovske organizacije svojim članicama/ovima osiguravaju zdravstvene i mirovinske police – kao i tantijeme. Talenti su našli način da ubiru postotak na neto, ali i bruto dobit! No jednu stvar nisu uspjeli izboriti: autorska prava. Ako su studiji ti koji unaprijed ulažu novac, oni posjeduju i proizvod, što znači da mogu raditi s njim što god ih je volja. Ništa nije savršeno.
S engleskog preveo Martin Beroš
 
David Thomson je filmski kritičar, povjesničar i autor nove knjige The New Biographical Dictionary of Film.
Plakat kojim se najavljuje 13. dodjela nagrade Oscar iz uvoda u post preuzet je s Wikipedia.org i prilagođen formi ikone.  

Vezani članci

  • 17. siječnja 2021. U čijim se rukama nalazi globalno bogatstvo? "Gornjih 1 posto na globalnoj razini posjeduje 43 posto ukupnog osobnog bogatstva, dok donjih 50 posto ima tek 1 posto. Gornjih 1 posto su svi milijunaši prema neto bogatstvu (nakon dugova), i ima ih 52 milijuna. Unutar ovih 1 posto je i 175 000 ultra-bogatih ljudi, koji posjeduju preko 50 milijuna dolara neto vrijednosti po glavi – dakle, sićušan broj ljudi (manje od 0,1 posto) posjeduje 25 posto svjetskog bogastva!"
  • 17. siječnja 2021. Radnice i radnici ustaju protiv nasilja ekstremne desnice Radnice i radnici različitih sektora i njihovi sindikati pobunili su se protiv Trumpovih ekstremista nakon njihova nasilnog upada u Kongres SAD-a. Uz zahtjev sindikata kabinskog osoblja da se sudionike nasilnih nereda zadrži na tlu i mjere poput odbijanja prijevoza nasilnim putnicima te onima koji ne nose maske, niz američkih aviokompanija zabranio je oružje na svojim letovima, dok je državni regulator najavio poduzimanje pravnih koraka protiv onih koji ugrožavaju sigurnost zaposlenih. Slični impulsi dolaze od radnica i radnika iz gradskog i željezničkog prijevoza, hotelijerstva, i tehnoloških kompanija odnosno društvenih mreža.
  • 10. siječnja 2021. Kapitalizam uzrokuje izumiranje vrsta "Na nesreću za čovječanstvo i sve žive organizme na našoj planeti, živimo u kapitalističkom sistemu koji nije u stanju spriječiti gubitak bioraznolikosti. Kapitalizam uzrokuje gubitak vrsta ne samo neobuzdanim korištenjem fosilnih goriva, rezultirajućim zagađenjem te klimatskim promjenama, već i svojom halapljivošću za sirovinama poput drvene građe i poljoprivrednog zemljišta."
  • 9. siječnja 2021. Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasu "Već je 2016. godine bilo jasno da izbor Trumpa ne predstavlja proboj radničke klase, kako su ga mnogi najavljivali. Kako sam već demonstrirao s Aaronom Winterom, iako je Trump među onima s nižim primanjima prošao bolje od dva prethodna republikanska kandidata, njegov je uspjeh imao više veze s krajnjim neuspjehom Hillary Clinton. Dapače, Trumpova privlačnost bila je vrlo slična onoj Georgea W. Busha 2004. godine. Iako su obojica privukla one s nižim prihodima, više nego John McCain 2008. i Mitt Romney 2012. godine, glavnina glasova i dalje je došla iz tradicionalno republikanske populacije, tj. bogatijih bijelaca."
  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek Filmski redatelj i performer Dario Juričan imao je krajem prošle godine premijeru novog dugometražnog dokumentarnog filma Kumek, o gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću. Međutim, redatelj nije uspio kapitalizirati ozbiljni četverogodišnji istraživački novinarski rad i prevesti ga u ambiciozniju političku analizu, zadržavajući repetitivni narativ na razini esencijalističkog moralnog prokazivanja, površnih generalizacija uz izlete u urbani rasizam i prijezira prema narodu koji je i sam navodno sklon korupciji te biranju vlastodržaca po svojoj mjeri i kada idu protiv njegovih interesa.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve