Lazar Petković10. travnja 2026.Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrizeU eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
Eva Marija Jurešić20. prosinca 2025.Čija su djeca?Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
Domagoj Kučinić17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizmaPojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Steven Salaita7. studenoga 2025.Revolucionar kao kritičar: Gasan Kanafani o cionističkoj književnostiDonosimo predgovor engleskom prijevodu knjige „O cionističkoj književnosti” Gasana Kanafanija, koja ga smješta u središte revolucionarne kritike koja odbija razdvajati književnost, politiku i historijsko-materijalističke uvjete kolonijalne dominacije. Kanafani nastupa kao marksistički kritičar koji razotkriva kulturne i institucionalne mehanizme kroz koje se cionizam legitimizira kao povijesna nužnost, dok se palestinsko iskustvo sustavno briše i dehumanizira. Književna kritika ovdje je mjesto ideološke borbe, koje razotkriva veze između kulture, klasnih odnosa i strukture kolonijalnog projekta.
Marko Kostanić19. listopada 2025.Marx između psovke i analizeMarx se u javnom životu danas pojavljuje kao psovka ili simbol ekstremizma, ponekad i kao nostalgija, dok njegova misao u intelektualnom polju egzistira uglavnom kao luksuzna disciplina. Autor pokazuje kako povijesni zaokret marksizma – od analitičkog alata za kritiku kapitalizma do kulturnog instrumenta konzumiranog na leđima radničke klase i aproprirane klasne analize desnice – zahtjeva ponovno čitanje Marxa, ne samo za razumijevanje suvremenih klasnih i političkih procesa, već i za otvaranje prostora imaginacije društava izvan kapitalizma.
Eva Marija Jurešić2. listopada 2025.Prekid programa: HRT i dokumentarni filmŠto danas znači javna televizija? Kroz odnos HRT-a prema dokumentarnom filmu autorica pokazuje kako javni medijski servis ne djeluje samo kao distributer sadržaja, već kao stabilizator dominantnog hegemonijskog okvira unutar kojeg se društveni antagonizmi depolitiziraju ili prevode u moralne panike i kulturne sporove. Povlačenje filmova, kasni termini i izostanak koprodukcija upućuju na suptilne mehanizme cenzure i autocenzure te otvaraju pitanje strukturne uloge HRT-a u oblikovanju političkog prostora. U središtu rasprave ostaje pitanje može li javni servis, financiran javnim sredstvima, biti infrastrukturna potpora kritičkoj i autorskoj produkciji – ili će ostati instrument upravljane reprezentacije.
Hrvoje Tutek1. rujna 2025.Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
Maja Solar27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politikeU podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Žarko Cicović5. lipnja 2025.Uvod u kritiku političke ekonomije Bliskog istoka i sjevera AfrikeZbornik tekstova ''A Critical Political Economy of the Middle East and North Africa'' (Stanford University Press, Kalifornija, 2021.) sastavljen je od analiza istraživača_ica iz različitih disciplina koje se bave ovim regionom kroz leće kritike političke ekonomije. Ovaj pristup se, prije svega, temelji na klasnoj analizi i razumijevanju složene (a ne linearne) društvenosti, te na metodološkoj pluralnosti. Uvriježeni liberalni metodološki pristupi − koji se nekritički zasnivaju na ''metodološkom nacionalizmu'', kvantitativnim metodama, neupitnim mjerilima rasta poput BDP-a i na ''rentijerskoj teoriji države'' − ovdje se pokazuju nedostatnima. Kategorijske i historijske analize propituju nastanak kapitalizma i različite načine akumulacije kapitala kroz kolonijalne strukture u MENA (Middle East and North Africa) regiji, ulogu nafte, ulogu regionalnih vojski, savez SAD-a i Izraela, posljedice kolonijalne okupacije palestinskih teritorija, te posebno propituju klasne, državne i tržišne odnose u Egiptu, Siriji, Tunisu, Iraku, Maroku, Alžiru.
Maja Solar | Rade Pantić15. svibnja 2025.Estetski fetišizam i monopolska rentaOslanjajući se na analizu Davea Beecha, predavanje propituje ekonomsku izuzetnost umjetnosti kroz radnu teoriju vrijednosti. Kritizirajući ideologiju estetske autentičnosti koja umjetnost vidi kao „stvaranje“, a ne kao rad, Rade Pantić prokazuje privid njezine dekomodifikacije. Umjesto teze o autonomiji, koristi Marxova teorija monopolske rente kako bi objasnio (indirektno) sudjelovanje umjetnosti u akumulaciji kapitala. Marksistički okvir teorije fetišizma tako nudi adekvatniji alat za razumijevanje umjetničke proizvodnje i eksploatacije u kapitalizmu.
John Bellamy Foster21. kolovoza 2024.Novi iracionalizamTekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
Sam Smucker5. srpnja 2024.Reprezentacija rada u filmu: Procesni žanr razotkriva ono što je oduvijek prisutnoU novoj knjizi The Process Genre, Salomé Aguilera Skvirsky predlaže novi pristup analizi odnosa između rada i filma, fokusirajući se na formalne karakteristike prikaza aranžmana rada. Skvirsky razmatra filmski fenomen koji naziva procesni žanr, poseban način prikazivanja rada koji uključuje sekvencijalno uređene prikaze nekoga tko nešto radi ili proizvodi, s jasno prepoznatljivim početkom, sredinom i krajem. U svojoj knjizi analizira kako filmaši prikazuju rad u različitim medijima, kako se ti prikazi koriste u političke svrhe te koji su njihovi ideološki učinci, a njezini uvidi sugeriraju da je pažljivo promatranje formalnih kvaliteta medija ključno za razvoj teorijskih perspektiva, ali i proizvodnje drugačijih slika.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize
U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
Čija su djeca?
Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Revolucionar kao kritičar: Gasan Kanafani o cionističkoj književnosti
Donosimo predgovor engleskom prijevodu knjige „O cionističkoj književnosti” Gasana Kanafanija, koja ga smješta u središte revolucionarne kritike koja odbija razdvajati književnost, politiku i historijsko-materijalističke uvjete kolonijalne dominacije. Kanafani nastupa kao marksistički kritičar koji razotkriva kulturne i institucionalne mehanizme kroz koje se cionizam legitimizira kao povijesna nužnost, dok se palestinsko iskustvo sustavno briše i dehumanizira. Književna kritika ovdje je mjesto ideološke borbe, koje razotkriva veze između kulture, klasnih odnosa i strukture kolonijalnog projekta.
Marx između psovke i analize
Marx se u javnom životu danas pojavljuje kao psovka ili simbol ekstremizma, ponekad i kao nostalgija, dok njegova misao u intelektualnom polju egzistira uglavnom kao luksuzna disciplina. Autor pokazuje kako povijesni zaokret marksizma – od analitičkog alata za kritiku kapitalizma do kulturnog instrumenta konzumiranog na leđima radničke klase i aproprirane klasne analize desnice – zahtjeva ponovno čitanje Marxa, ne samo za razumijevanje suvremenih klasnih i političkih procesa, već i za otvaranje prostora imaginacije društava izvan kapitalizma.
Prekid programa: HRT i dokumentarni film
Što danas znači javna televizija? Kroz odnos HRT-a prema dokumentarnom filmu autorica pokazuje kako javni medijski servis ne djeluje samo kao distributer sadržaja, već kao stabilizator dominantnog hegemonijskog okvira unutar kojeg se društveni antagonizmi depolitiziraju ili prevode u moralne panike i kulturne sporove. Povlačenje filmova, kasni termini i izostanak koprodukcija upućuju na suptilne mehanizme cenzure i autocenzure te otvaraju pitanje strukturne uloge HRT-a u oblikovanju političkog prostora. U središtu rasprave ostaje pitanje može li javni servis, financiran javnim sredstvima, biti infrastrukturna potpora kritičkoj i autorskoj produkciji – ili će ostati instrument upravljane reprezentacije.
Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?
U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Uvod u kritiku političke ekonomije Bliskog istoka i sjevera Afrike
Zbornik tekstova ''A Critical Political Economy of the Middle East and North Africa'' (Stanford University Press, Kalifornija, 2021.) sastavljen je od analiza istraživača_ica iz različitih disciplina koje se bave ovim regionom kroz leće kritike političke ekonomije. Ovaj pristup se, prije svega, temelji na klasnoj analizi i razumijevanju složene (a ne linearne) društvenosti, te na metodološkoj pluralnosti. Uvriježeni liberalni metodološki pristupi − koji se nekritički zasnivaju na ''metodološkom nacionalizmu'', kvantitativnim metodama, neupitnim mjerilima rasta poput BDP-a i na ''rentijerskoj teoriji države'' − ovdje se pokazuju nedostatnima. Kategorijske i historijske analize propituju nastanak kapitalizma i različite načine akumulacije kapitala kroz kolonijalne strukture u MENA (Middle East and North Africa) regiji, ulogu nafte, ulogu regionalnih vojski, savez SAD-a i Izraela, posljedice kolonijalne okupacije palestinskih teritorija, te posebno propituju klasne, državne i tržišne odnose u Egiptu, Siriji, Tunisu, Iraku, Maroku, Alžiru.
Estetski fetišizam i monopolska renta
Oslanjajući se na analizu Davea Beecha, predavanje propituje ekonomsku izuzetnost umjetnosti kroz radnu teoriju vrijednosti. Kritizirajući ideologiju estetske autentičnosti koja umjetnost vidi kao „stvaranje“, a ne kao rad, Rade Pantić prokazuje privid njezine dekomodifikacije. Umjesto teze o autonomiji, koristi Marxova teorija monopolske rente kako bi objasnio (indirektno) sudjelovanje umjetnosti u akumulaciji kapitala. Marksistički okvir teorije fetišizma tako nudi adekvatniji alat za razumijevanje umjetničke proizvodnje i eksploatacije u kapitalizmu.
Novi iracionalizam
Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
Reprezentacija rada u filmu: Procesni žanr razotkriva ono što je oduvijek prisutno
U novoj knjizi The Process Genre, Salomé Aguilera Skvirsky predlaže novi pristup analizi odnosa između rada i filma, fokusirajući se na formalne karakteristike prikaza aranžmana rada. Skvirsky razmatra filmski fenomen koji naziva procesni žanr, poseban način prikazivanja rada koji uključuje sekvencijalno uređene prikaze nekoga tko nešto radi ili proizvodi, s jasno prepoznatljivim početkom, sredinom i krajem. U svojoj knjizi analizira kako filmaši prikazuju rad u različitim medijima, kako se ti prikazi koriste u političke svrhe te koji su njihovi ideološki učinci, a njezini uvidi sugeriraju da je pažljivo promatranje formalnih kvaliteta medija ključno za razvoj teorijskih perspektiva, ali i proizvodnje drugačijih slika.