kolumna

Vladimir Cvijanović: “U obranu zajedničkog”

Prenosimo tekst Vladimira Cvijanovića, objavljen na www.vrijemeje.com.
U obranu zajedničkog

Hrvatsko društvo sve više poprima karakteristike rascjepkanog društva sudeći po (tradicionalno) nejednakom razvoju regija, nejednakostima u dohotku, segmentiranošću tržišta radne snage i industrijske strukture, nejednakom pristupu informacijama, itd. Podijeljeno društvo pruža izvrsnu podlogu za oportunističko ponašanje pojedinaca te interesnih grupa s kratkoročnim horizontom tipa „uzmi i bježi“. Slobodni jahači (free riders) će iskorištavati povjerenje koje u društvu postoji ne bi li ostvarili vlastitu dobit, posebno putem traženja rente (rent seeking) odnosno netržišnim načinom djelovanja. Kada svatko „vuče na svoju stranu“ javlja se problem kolektivnog djelovanja koji će sprječavati društveno optimalan ishod.

Ugovori RH s Vatikanom te s NATO-om primjeri su pobjede partikularnih nad društvenim interesima. Ovi ugovori štite katoličku crkvu odnosno vojsku između ostalog osiguravajući im izdašna sredstva i povlašten tretman u društvu. Iako se zbog toga mogu očekivati i određeni društveno korisni efekti ne zna se točno za koje sve namjene ta sredstva odlaze. Također, budžet za te svrhe u jeku ove krize nije smanjen (usprkos prognozama da će GDP RH ove godine pasti za oko 3%, pa i više). Još bitnije od toga je da druge djelatnosti (kultura, znanost, obrazovanje) nemaju takav povlašteni tretman odnosno nemaju važećih ugovora kojima im se garantira ‘nedodirljivost’. Ulaganja u crkvu i vojsku nisu bitni faktori društvenog razvoja. Ovo potonje pogotovo zbog toga što je prisutna vrlo mala vjerojatnost vojnog napada na našu zemlju. U tom pogledu nameće se problem nikada donesene koncepcije i strategije društveno-ekonomskog razvoja Hrvatske. Kakav tip kapitalizma želimo prakticirati (da li kapitalizam koordiniranog tipa ili liberalni). I unutar nekog tipa društveno-ekonomskih odnosa, koliko su nam bitne socijalna kohezija, znanost, obrazovanje i tehnološka infrastruktura, kultura i „kreativne“ djelatnosti (svaka djelatnost je kreativna, no misli se na tzv. kreativne industrije) kao stvarni nositelji razvoja i rasta?

U tom kontekstu su trenutni studentski zahtjevi izraženi prosvjedima (v. http://www.slobodnifilozofski.bloger.hr/, posebno peticija i osnovne informacije) progresivna snaga koja podupire one vrijednosti (javno i transparentno financirano obrazovanje, društvenu solidarnost, socijalnu osjetljivost, demokraciju u odlučivanju po pitanjima znanosti i visokog obrazovanja, itd.) koje su u temelju svakog zdravog društva. Studentski zahtjevi ne mogu biti viđeni kao privatni (jer studenti/ce traže jednako pravo za sve – sadašnje i buduće generacije). Po istoj logici ti interesi nisu partikularni, iako se, na prvi pogled, tiču „samo“ sasvim određene, studentske populacije (da ne kažem „interesne skupine“). A sasvim sigurno nisu „državni“ u smislu dihotomije privatno – državno. Ciljevi na koje se ti zahtjevi odnose imaju karakter javnog dobra i odnose se na sve nas, posebno na buduće generacije. Ciljevi se odnose na ZAJEDNIČKO, koje je između privatnog i državnog (Fumagalli, A. u pogovoru knjizi Orsi, C. (2006), The value of reciprocity. Arguing for a plural political economy), i od kojeg koristi imaju i privatna i državna sfera, dakle svi mi. Studenti/ce koji (koje) se bune nikome ne otimaju, no svima nama daju. Upravo iz tog razloga su glasovi koji se takvoj inicijativi suprotstavljaju nužno partikularni – ili pak nepromišljeni.

24. travnja 2009.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka