Očitovanje o referendumu
Zašto je plenum Filozofskog fakulteta protiv elektroničkog referenduma koji je postavljen na službene fakultetske stranice? Prvenstveno, referendumsko izjašnjavanje ne bi smjelo posve zaobilaziti opsežnu javnu raspravu i edukaciju o problemu koji se postavlja pred izborno tijelo, kao što je to ovdje slučaj. S druge strane, direktnodemokratska procedura koja se provodi na plenumima sama je po sebi prožeta referendumskom logikom. Zar to nije sasvim uočljivo pri pogledu na našu, već uvriježenu, praksu donošenja kolektivnih odluka putem plenuma? Nikome od zainteresiranih sudionika nije uskraćeno pravo na izražavanje osobnog mišljenja te pravo na sudjelovanje u odlučivanju, bez obzira na njihov društveni status.
Zatim, kod rasprave o referendumu protiv blokade treba naglasiti da (gotovo) nitko od nas ne podržava blokadu kao čin opstruiranja redovne nastave koji je sam sebi svrha; mi smo na nju prisiljeni. Upravo u toj činjenici leži poanta redovitog sazivanja plenuma – situacija se mijenja iz dana u dan i potrebna je rasprava da bismo odredili je li blokada i dalje potrebna. Metoda raspisivanja klasičnog referenduma (a ne elektroničkoga koji je nedavno samoinicijativno postavljen preko fakultetske tehničke službe koja je zadužena za održavanje internetskog prostora Fakulteta) zahtijeva previše vremena i organizacijskih resursa te zanemaruje dinamiku izvanredne situacije poput ove u kojoj se nalazimo. Stoga smatramo da ona nije primjenjiva te i dalje snažno inzistiramo na plenumu kao jedinom legitimnom mjestu artikulacije stavova o ovom i sličnim pitanjima.
Mi nismo protiv sâme ideje referenduma, ali smatramo da je ovaj elektronički referendum, koji je postavljen na stranice Filozofskog fakulteta, na više načina manjkav. Prvo što upada u oči jest činjenica da je pitanje neprecizno, tendenciozno i metodološki neispravno. Nadalje, činjenica je da nije poznato koliki broj studenata ima funkcionalan AAI@EduHr identitet (naprimjer, niz je studenata izjavio da nema lozinke za svoje AAI@EduHr identitete). Treće, referendum je objavljen na početnoj stranici Fakulteta i na listi Student-svima, a poznato je da velik broj studenata uopće nije pretplaćen na tu listu (npr., gotovo svi ovogodišnji brucoši). Uz činjenicu da je rok bio do ponedjeljka u ponoć (jučer ipak produžen do danas u 9h), pitanje je hoće li svi vidjeti da je referendum objavljen na početnoj stranici Fakulteta.
Uz to, problematično je i pitanje kontrole tog referenduma i načina na koji ga nadzire Etičko povjerenstvo (kako Etičko povjerenstvo može nadzirati elektronički referendum? Ako potpuni pristup sustavu na kojem se obavlja referendumsko glasanje, programu i bazi podataka ima autor aplikacije za referendum, Gjuro Kladarić, može li Etičko povjerenstvo nadzirati što on radi?)
Na koncu možemo zaključiti da ideja o referendumu sâma po sebi nije toliko problematična (premda klasični tip referenduma nije dovoljno adekvatno sredstvo za procjenu situacije koja se na plenumu putem aktivnih diskusijskih mehanizama može svakodnevno revidirati), koliko način na koji je on izveden.
