kolumna

Izvješće iz Tuzle

Kolegice i kolege s Univerziteta u Tuzli redovno održavaju svoje plenarne sjednice. Međutim, organizacija istih ne prolazi baš tako glatko. Prilikom organizacije posljednjeg plenuma 27. lipnja bili su suočeni s otporom dekana Ekonomskog fakulteta i paranoičnim strahom od blokade koja bi mogla tobože iskrsnuti iz plenumskih zasjedanja. Dekan i dekanice Ekonomskog, Faramceutskog i Tehnološkog fakulteta u čijoj se zgradi trebao održati plenum povukli su očajnički potez i obustavili rad navedenih fakulteta tog dana zaključavši zgradu. Plenum je na kraju održao svoju radnu sjednicu na kojoj je definirana strategija i na kojoj su osnovane i sekcije i u javnost pušten prvi broj Biltena. Slobodni studenti iz Tuzle su reagirali i otvorenim pismom na iracionalni strah fakultetskih uprava i ulogu Studentske unije u kreiranju istog! Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

Obraćamo Vam se povodom zasjedanja Studentskog Plenuma zakazanog za danas, 27. Juna 2009. god u 12:00 sati na Ekonomskom fakultetu u Tuzli.

Naišli smo nerazumijevanje kod određenih osoba u upravi Ekonomskog fakulteta, koje su pokazale nespremnost da podrže ovakav oblik studentske samo-organizacije. Nakon što smo u više navrata, blagovremeno dostavljali dopise i zahtjeve za korištenjem amfiteatra u svrhu ovog zasjedanja (koje nije protestne nego radne prirode), dobili smo usmenu i prilično grubu odbijenicu od strane pro-dekana Safeta Kozarevića. Nakon zadnje sjednice senata Univerziteta, na kojoj su studentsko tijelo predstavljali pojedinci iz vrha ”Unije Studenata” kojima je mandat istekao u maju ove godine, pojavili su se problemi. Naime, od različitih izvora smo saznali da se ti pojedinci, te određeni profesori i asistenti protive zasjedanju Plenuma jer u tome vide pokušaju rušenja ”Unije” i Univerziteta, kao i da su studentima savjetovali da ne uzimaju učešća u radu Plenuma?! Iako su naši ciljevi vrlo jasni i ponavljamo ih kada god za to imamo priliku, mnogi nalaze za shodno da se obrušavaju na Plenum i naš pokret na dezinformacijama zasnovanim sredstvima, zaboravljajući pri tome naše ciljeve.

Podsjećamo, jedan od naša dva osnovna cilja (pored prava na besplatno školovanje) je dobijanje prostora bivše kasarne u svrhu univerzitetskog kampusa, čime bi Univerzitet u Tuzli najzad stekao kapacitete neophodne za normalno obrazovanje velikog broja studenata. Da bi se išlo ka ispunjenju uslova navedenih u ”Bolonjskom sporazumu” nepohodan je i jedan takav kampus. Kojem profesoru ili studentu nije stalo da se Univerzitet u Tuzli modernizuje i unaprijedi, osiguravajući tako uslove za njegov opstanak i pravo Tuzle da ostane univerzitetski grad? Naš pokret i naše aktivnosti idu isključivo u tom smjeru. Ipak, pokušaji pojedinaca da sabotiraju rad Plenuma su osujećeni i dobili smo garancije da će amfiteatar na Ekonomskom fakultetu biti ustupljen na korištenje Plenumu. Pored toga svi ispiti i predavanja za taj dan su otkazani, tj. fakultet ne radi iako to mi niti jednom nismo zahtijevali. Vjerujemo da protivnici Plenuma i oni koji zastupaju interese lobijâ koji žele prostor kasarne za sebe, ovim potezom pokušavaju da diskredituju Plenum i stoga se ograđujemo od toga poteza uprave fakulteta. Nije nam bila namjera da pogoršavamo ionako teške uslove za polaganje ispita u kojima rade naše drage kolege. Prvo zasjedanje i blokada su bili upozorenje a sljedeća će (ako do nje dođe) biti blokada cijelog Univerziteta, ali će biti blagovremeno najavljena!

Naglašavamo: izričito se ograđujemo od bilo kakvog oblika nasilja i destruktivnog ponašanja i pozivamo službenike MUP-a da sutrašnje zasjedanje proprate pazeći na provokatore i izgrednike koji žele da okaljaju obraz mlade akademske zajednice u Tuzli.

Ponavljamo, želimo da gradimo a ne da rušimo. Pozivamo još jednom sve studente i građane da nam se pridruže danas u radu na izgradnji boljeg Univerziteta i bolje budućnosti!

Studentski Pokret Tuzle

2. srpnja 2009.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
Arhiva članaka