Nastavak protunarodne Vladine politike

Nakon što je u srijedu istekao rok za prikupljanje potpisa za referendum, sindikati su slavodobitno izjavili kako su skupili više od 720.000 potpisa, te kako će ta brojka i dalje rasti. Čelnici sindikata nisu skrivali svoje oduševljenje, pa ni čuđenje, jer ni sami u početku nisu vjerovali u to da će uspjeti ono što nikome nije pošlo za rukom od osamostaljenja Hrvatske. Ohrabreni svojim uspjehom, osim tepanja radnicima, usudili su se konačno prozboriti i protiv poslodavaca. Naravno, samo protiv dijela poslodavaca i naravno, samo malo. Tako su se ponovno vratili isprobanoj, ali neuspješnoj, taktici izricanja parola, ali su i ostavili mogućnost pregovaranja.

Nedugo zatim oglasila se i Vlada koja je na podli i nedemokratski način ustvrdila kako će referenduma biti, ali samo ako se učine potrebni rezovi jer novca nema, raskrinkavajući kako opcija referenduma nikad nije ni bila zamišljena da se provede. Izmišljanjem ogromnih cifri koje su i nekoliko puta veće od stvarnog iznosa novca potrebnog za referendum, pokušali su nametnuti krivnju radnicima što se bore za “beneficije“, kako oni nazivaju radnička prava, u vrijeme “kada se svi moramo odricati”. Ipak, Vlada pritisnuta prihvaća referendum, ali najavljuje reforme i ukidanja nekih prava kako bi se namaknuo novac za referendum. Ministar gospodarstva je svesrdno podržao premijerku u lažima i traženju smanjivanja prava. Neki predlažu da, pošto novaca nema, vlada odustane od prijedloga izmjena ZOR-a, no time se ništa ne bi dobilo jer bi Vlada mogla u svakom trenutku progurati izmjene sa izgovorom da su sindikati imali dovoljno vremena da predaju zahtjev s potpisima Saboru za raspisivanje referenduma. Predsjednik daje bezrezervnu podršku protunarodnim mjerama, istovremeno licemjerno podržavajući referendum. Koalicijski partneri ostali su dosljedni i dalje podržavaju Vladu, dok oporba, koja ih ili nije podržala, ili je danima čekala da vidi razvoj situacije pa da podrži sindikate, sada bez problema svojata ovaj uspjeh i traži prijevremene izbore. Sada, kada jedna frakcija buržoazije gubi popularnost, druga, istina sa manje staža u smanjivanju radničkih prava ali zato mnogo produktivnija u tom poslu, već se sprema za preuzimanje vlasti kako bi bila, ne sumnjamo, još gora u gaženju tih prava.

I dok bitka za zadržavanjem postojeće razine prava koja se tražila referendumom još nije izborena, sindikalisti su već krenuli u novu predlažući svoju izmjenu ZOR-a. Unatoč tome što je hvalevrijedan potez sindikata da se konačno bore za radnička prava, on u ovom trenutku zvuči kao prazna prijetnja jer najviše što Vlada može izgubiti je to da sve ostane kako je i sada, odnosno da ništa ne dobije i ništa ne izgubi, a sindikati mogu izgubiti i bitku za koju već misle da su je dobili. Naime, prema različitim tumačenjima zakona, treba ili izboriti da se referendum održi prema novom zakonu ili mobilizirati građane da što masovnije izađu na referendum jer je potrebno postići da izađe barem polovica ukupnog broja birača kako bi referendum bio važeći. Kako je kampanja za referendum ozbiljno uzdrmala dosad lagano provođenje protunarodnog programa, ne sumnjamo kako će se buržoazija ujediniti kako bi i dalje nesmetano provodila mjere koje joj pogoduju i kaznila radnike za otpor koji su pružili. Ne sumnjamo da će u skoroj budućnosti napadi na naša izborena prava biti još žešći i još podliji. Zato treba raskrinkati svaki pokušaj pogodovanja kapitalistima na štetu radnika, podižući klasnu svijest i jačati borbu za naša prava.

preuzeto sa stranica Crvene akcije

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve