Potrebna je nova strategija za brutalno novo doba

Peter Hallward, profesor filozofije na Sveučilištu Kingston u Londonu, prošli se četvrtak pridružio svojim studentima u prosvjedu protiv trostrukog povećanja školarina na britanskim sveučilištima. U ovom tekstu daje osobnu verziju događaja koji su se odigrali tog dana. Tekst je izvorno objavljen 13. prosinca na internetskim stranicama lista Times Higher Education.


Vlada je prošloga četvrtka izglasala jedan od najreakcionarnijih i najgore zamišljenih zakona u povijesti ove zemlje. Jednim potezom, povećanje školarina obećava uništenje javno financiranog višeg i visokog obrazovanja u Engleskoj, te konsolidaciju jednog od najdalekosežnijih pomaka moći i prilika ikada izvedenih u takozvanoj demokraciji. Zakamufliran ispraznim pozivanjem na „studentski izbor“ i nekoliko simboličkih ustupaka manje imućnima, novi će zakon namjestiti čitav sustav u korist privilegirane manjine. Ubrzat će preobražaj pravog obrazovanja u tržišno motivirano obučavanje za posao, te će nepopravljivu štetu učiniti posebice studijima umjetnosti, humanistike i društvenih znanosti.

Studenti i nastavnici mobilizirali su se u dosad nezabilježenim brojevima i na dosad nezabilježene načine kako bi se usprotivili ovim katastrofalnim rezovima u području obrazovanja. U nemogućnosti da argumentirano sudjeluje, a kamoli pobijedi u javnoj raspravi, te nevoljka da posveti i najmanje vremena općenitom savjetovanju i diskutiranju, vlada je umjesto toga izabrala ugušiti naše demonstracije golom silom, zastrašivanjem i kolektivnim kažnjavanjem. Diljem zemlje, srednjoškolcima se prijeti izbacivanjem iz škole zbog sudjelovanja u lokalnim prosvjednim marševima. Brojne je prosvjednike ozlijedila interventna policija, stotine su uhićene a na tisuće opetovano opkoljene i zadržane (a potom fotografirane) protiv svoje volje.


Autor fotografije: chrisjohnbeckett
Pokušaji da se prosvjede prikaže kao „nerede“ koje je izazvala nekolicina pomahnitalih predstavljaju klišeizirano izbjegavanje stvarnih pitanja koji se ovdje važu. Svi koji su sudjelovali u ovim demonstracijama znaju da je svaka od njih bila golemo i moćno izražavanje gađenja nad vladinim planovima, beskompromisno odbijanje rezova i neoliberalnih prioriteta koje oni predstavljaju. Drsko je što vlada koja uništava naš obrazovni sustav (dok istovremeno vodi rat u Afganistanu, ulaže u nova nuklearna oružja i koristi „protuterorističke“ zakone kako bi krivično gonila velik broj vlastitog stanovništva) tretira desetke tisuća studenata i predavača koji ga brane kao da žele počiniti nasilje.

Ustvari, više su nasilja prosvjednici pretrpjeli nego počinili. Ustvari, uzevši u obzir katastrofu kojoj smo suprotstavljeni, prosvjednici su se ponašali izuzetno disciplinirano i suzdržano. Ustvari, premda policija opravdava upotrebu „zadržavanja“ kao načina da se spriječi nasilje, većina nasilja koja je počinjena tijekom okupljanja u četvrtak započela je dobrano nakon što je opsežna operacija okruživanja i zatvaranja prosvjednika postavljena.

Vjerujem da je iskustvo mojih studenata (koji studiraju filozofiju na Sveučilištu Kingston, ili na Sveučilištu Middlesex gdje sam do ljetos predavao) tipično za mnoge druge. Većina je njih već posvetila goleme količine vremena i energije kampanji protiv rezova, a mnogi su sudjelovali u svim većim skupovima u Londonu tijekom prošlog mjeseca.

Nedugo nakon glasovanja u četvrtak, policajac je pendrekom udario po glavi jednog od mojih sadašnjih studenata diplomskog studija. Rekao je da je imao osjećaj da je udaren metalnom šipkom. Nakon što su mu drugi studenti zavili ranu te je pušten kroz policijski kordon zbog svojih očitih ozljeda, policijski su ga bolničari na brzinu pregledali i provjerili reagiraju li mu oči još uvijek na svjetlo. Prema riječima mog studenta, preporučili su mu da sam nađe put do lokalne bolnice u Sjevernom Londonu, gdje je dobio šavove.

Barem tucet studenata s kojima radim nije uspjelo tako brzo pobjeći iz kotla u koji ih je policija zatvorila, te su se našli među tisuću ljudi koji su naposljetku potjerani na Westminsterski most nedugo nakon 21 sata, bez vode i sanitarija, bez informacija i objašnjenja, na oštroj zimi i vjetru, dugo nakon što su mediji otišli kućama. Tamo su bili zgurani nekoliko sati između čvrstih linija interventnih policajaca oboružanih pendrecima. Mnogi studenti kažu da su udarani pendrecima dok su držali ruke otvorene visoko u zraku, u nadi da će smiriti svoje napadače.


Autor fotografije: bobaliciouslondon
„Stajao sam na početku grupe, nisam se imao gdje maknuti,“ rekao mi je Johan Hoiby, student filozofije na Sveučilištu Middlesex. „Ruke su mi bile otvorene i vidljive kad me interventni policajac, bez povoda, udario u lice svojim štitom, vrišteći ‘natrag’ iako se očito nisam mogao pomaknuti. Najstrašnije od svega bilo je što su svi vrištali da su zgnječeni, a policija nas je ipak nastavila odgurivati premda nismo imali gdje ići.“

Negdje u to vrijeme, jedan od Johannovih kolega, Zain Ahsan, bio je „udaren pendrekom u područje trbuha; viknuo sam policajcu da su mi ruke u zraku i da me guraju ljudi iza mene.“

Moji studenti sa Sveučilišta Kingston kažu da su vidjeli da ljude hvataju napadaji panike, neki su imali napadaje astme, a neki su pali pod noge gomili.

„Činjenica da nitko nije poginuo na tom mostu,“ kaže jedan, „pravo je čudo.“

Neki studenti tvrde da su ih policajci udarali nogama dok su polako puštani, jedan po jedan, kroz uski policijski koridor. Svi su bili prisilno fotografirani, a mnogi od ljudi koji su bili zadržani na mostu odvedeni su potom na ispitivanje.

Priča o sudbini Alfija Meadowsa, studenta preddiplomskog studija na Sveučilištu Middlesex koji je znao slušati moja predavanja na diplomskom studiju, već je notorna. Alfie je zadobio jak udarac u glavu. Našli smo ga kako luta Parlamentarnim trgom malo poslije 18h, blijed i izbezumljen, tražeći put kući. Imao je veliku oteklinu na desnoj strani glave. Rekao je da ga je udario policajac i da se ne osjeća dobro. Bilo nam je dovoljno da ga jednom pogledamo; odveli smo ga do najbližeg zabarikadiranog izlaza najbrže što smo mogli. Trebalo nam je nekoliko minuta da dođemo do šutljivog zida policajaca koji su blokirali Ulicu Great George i uvjerili ih da ga propuste kroz svoje štitove, no nisu dopustili ni meni ni bilo kome drugome da pođe s njim potražiti medicinsku pomoć. Pretpostavili smo da se samo po sebi razumije da će s druge strane policijskog zida dobiti hitno i odgovarajuće liječenje, no zapravo su ga ostavili samog da odluta prema kvartu Victoria.

Kako se pokazalo, Alfijevo je preživljavanje ovisilo o tri slučajnosti. Da njegova majka (predavačica na Sveučilištu Roehampton, koja je također bila „zadržana“ na Parlamentarnom trgu) nije primila njegov telefonski poziv te ga nedugo zatim pronašla, Alfie bi se vjerojatno onesvijestio na ulici. Da potom nisu slučajno naletjeli na kola hitne pomoći koja su čekala u blizini, njegova bi dijagnoza bila fatalno zakašnjela. I da vozač ovih hitnih kola nije nadglasao inicijalno odbijanje službenika Hitne pomoći bolnice Chelsea and Westminster da pregledaju Alfija, možda bi prekasno bio prebačen na neurološki odjel za hitne operacije mozga u bolnici Charing Cross.

Tijekom posljednjih nekoliko dana počele su se širiti priče o drugim žrtvama (uključujući autora Shiva Malika, kojemu je trebalo pet šavova na glavi nakon jednog drugog susreta s policijskim pendrekom), no treba proći još nekoliko dana dok ne saznamo koliko je ozljeda zapravo pretrpljeno 9. prosinca.

Sa svakim novim prosvjedom saznajemo malo više o onome protiv čega se borimo.

Desetljećima su korporativni interesi, koji su promovirali a zatim implementirali svoje neoliberalne „reforme“, nastojali predstaviti dotične kao oblik moderniziranog poboljšanja, koje nemilosrdno napredovanje povijesti nosi prema nesputanoj jurnjavi za profitom „za dobrobit svih“. Desetljećima je ovo groteskno izvrtanje stvarnosti pomagalo da se prikrije nesmiljen napad na ostatke naših ne-još-profitnih usluga i resursa i da se uvjeri mnoge koji su zaklon našli u privilegiranijim dijelovima svijeta da toleriraju takav „razvoj“ kao nužnu cijenu koju trebaju platiti za svoj komfor i sigurnost. Ne više. Dani kada je vrijedila tvrdnja da „nema alternative“ sve brže postaju daleka uspomena, i posvuda po Europi bankarske su se maske počele skrivati iza policijskih vizira.


Autor fotografije: neil cummings
U četvrtak, vlada je svoj napad na više i visoko obrazovanje preobrazila u zakon, no samo će im dodatno oslanjanje na policijske pendreke omogućiti da ga i sprovedu. Sudeći prema dosadašnjoj reakciji vlade, samo je pitanje vremena kada će se pendrecima pridružiti vodeni topovi i gumeni meci, a umalo pogubne ozljede prerasti u smrtne slučajeve. Međutim, kako je Michelu Foucaultu bilo jasno, uspješno je korištenje moći „proporcionalno njenoj sposobnosti da sakrije vlastite mehanizme“. Premda neoliberalni program još nikad nije prodro tako duboko u britansku javnu sferu, rijetko su kad sredstva njegova nametanja izgledala tako ogoljeno. Nikakva policijska brutalnost ne može sprovesti nepopularne mjere suočene s golemim nepokoravanjem. Premda prijetnje izbacivanjem iz škole mogu zastrašiti nekolicinu izoliranih učenika, one ubrzo postaju smiješne ukoliko su kolektivno ignorirane.

Vlada nema mandat da utrostruči školarine i eliminira Doplatak za školovanje (Education Maintenance Allowance[1]) a parlament ne nudi uvjerljivu alternativu. Jedini način da spriječimo implementaciju torijevskih rezova jest da mobiliziramo škole i kampuse tijekom nadolazećih mjeseci na načine koji će vladu primorati da odustane. Torijevci su završili raspravu; kako nas Howard Zinn podsjeća, ne možete biti neutralni u vlaku koji se kreće.

Peter Hallward
Times Higher Education
S engleskog prevela Milena Radovčić
Objavljeno 13. prosinca 2010.


[1] Financijska potpora mladima od 16-19 godina iz obitelji s nižim primanjima koji nastave školovanje po završetku obveznog obrazovanja (op. prev.).

Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve