Ujedinjeni protiv krize – preko 100 000 građana Italije prosvjedovalo protiv Vlade

14. prosinca 2010. talijanski građanski pokret Ujedinjeni protiv krize nazvao je Danom D. dan u kojemu su predstavnici glasali o povjerenju Berlusconijevoj Vladi. 14. prosinca Senat i Camera, gornji i donji parlament dali su podršku vladajućoj partiji.

Kada je u donjem domu, malo prije dva sata poslijepodne Berlusconi ostao na čelu države sa 134 glasa za i 131 glas protiv, u Rimu su se oglasili nezadovoljni građani.

Studenti su se u ranojutarnjim satima počeli okupljati ispred sveučilišta La Sapienza gdje su čekali kolege iz drugih gradova.

Prosvjedi su se paralelno odvijali i u Genovi, Torinu, Veneciji… U Milanu je nakratko blokirana burza, a u Palermu aerodrom.

Uz studente, koji se oštro protive predloženoj reformi visokog obrazovanja, na ulice su izašli i mnogi radnici, imigranti te stanovnici L’Acquille, koji još od razornog potresa u travnju 2009. žive u improviziranim šatorima.

Studenti, uz potporu profesora i istraživača već tjednima okupiraju sveučilišta i institute diljem Italije, prosvjeduju i blokiraju prometnice kako bi pritisnuli Vladu da odustane od reforme koja ukida socijalne stipendije, rad na neodređeno vrijeme istraživačima, autonomiju sveučilišta i donosi još niz štetnih promjena u talijanski sustav visokog obrazovanja privatizirajući i elitizirajući ga.

Radnicima su pod izlikom krize smanjene plaće i ukinuta osnovna prava, a mnogi imigranti ih nikada nisu ni mogli steći.

Policija je okružila zgradu Parlamenta do koje su prosvjednici pokušavali doći. Ratno stanje je trajalo satima, a kulminiralo je na Piazzi del Popolo. Ranjeno je stotinjak ljudi, a privedeno njih 47.



Mediji su, kao i obično, naglasak stavili na ulične nerede. Povod neredima i policijska brutalnost rijetko su se spominjali. Ministarstvo unutarnjih poslova strogo je osudilo nasilje, naglašavajući kako takvim prosvjedima na ulicama Rima nema mjesta i kako će se kazne pooštriti. Za nerede je optužena šačica ekstremista, uglavnom anarhista. Ta šačica nezadovoljnika prešla je brojku od 100 000 građana; građana kojima su ukinuta sva socijalna prava i koji više nemaju izbora nego se glasno oduprijeti štetnoj Berlusconijevoj politici.

U izvještaju nakon prosvjeda jedan je student napisao:
Ne postoje ekstremističke skupine. Izmislili su ih oni koji se boje promjena. Jučer su se na ulicama borili studenti, radnici, imigranti. Oni koji žele promijeniti ovaj nepravedni i koruptivni sustav. Ne postoje ekstremističke skupine. Postoji gnjevno društvo spremno na borbu, što uistinu plaši vladajuće. Zbog toga je režim odgovorio represijom. Palice, suzavci, vodeni topovi, hapšenja i pritvaranja. Više od četrdeset mladih ljudi, uključujući četiri maloljetna učenika iz Genove su uhapšeni. Tražimo da ih sve odmah oslobodite. Bijes i neredi su legitimni i potrebni u borbi protiv krize, nepravde i izrabljivanja.

Dan nakon masovnog prosvjeda, unatoč praznim ulicama, građani ne odustaju. Razgovara se o generalnom štrajku, a studenti su nastavili blokirati fakultete.

Idući veći prosvjed najavljen je za 22. prosinca kada bi Senat trebao glasati o reformi visokog obrazovanja.

Ivana Ribar

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve