Izjava za javnost pokreta Mi Smo Univerza

Mi Smo Univerza je pokret slovenskih akademskih građana koji će se, kako sami kažu, baviti “kritikom aktualnih ideologija suvremenog kapitalizma” poštivajući “politička načela egalitarnosti, solidarnosti i direktne demokracije.” Njihovu izjavu za javnost objavljenu 23. ožujka 2011. donosimo u cijelosti.


Mi Smo Univerza je pokret studenata, sveučilišne radne snage i svih koji su ovako ili onako povezani s intelektualnom produkcijom (koja nije ograničena jedino na sveučilište kao instituciju). Pokret je nastao kao odgovor na potrebu da se djelovanje različitih formalnih i neformalnih organizacija, studentskih društava i školskih sindikata koje je dosada bilo ograničeno na kritičke analize vladinih dokumenata vezanih uz školstvo i osvještavanje javnosti, poveže i politički artikulira. Osnovna teorijska orijentacija MSU-a je kritika aktualnih ideologija suvremenog kapitalizma pri čemu su naša osnovna politička načela egalitarnost, solidarnost i direktna demokracija. Cilj MSU-a je stvoriti sustav obrazovanja i teorijske produkcije pomoću kojeg će se moći osmisliti povijesne alternative društveno-političkom sustavu koji se temelji na socijalnoj nejednakosti, konkurentnosti, tehnokratskom elitizmu i poduzetničkom idiotizmu


Iskreniji oblik Smjernica razvoja visokog školstva u Sloveniji otkriva aktualno izvješće OECD-a, nego li popularniji Nacionalni program visokog školstva i Znanstveno-inovacijska strategija, a obilježene su užim povezivanjem visokog školstva s gospodarstvom (tj. podređenost načina organiziranja i sadržaja visokog školstva potrebama i zahtjevima poslodavaca), financijalizacijom studija (stroži uvjeti dobivanja stipendija, nacrti studentskih kredita, ukidanjem državnog subvencioniranja doktorskih studija), razbijanjem kolektivne organizacije sveučilišne radne snage i daljnjom prekarizacijom njihovog načina rada (prijedlog izlaza iz sustava javnih službenika), uvođenjem ekonomskih kriterija za mjerenje kvalitete i uspješnosti visokog obrazovanja (inovativnost mjerena brojem patenata, doprinos konkurentnosti i dodanoj vrijednosti po zaposlenom, akumulacija ljudskog kapitala).


Budući da su političke elite kapitulirale pred pritiscima OECD-a, EU-a i međunarodnih ekonomskih i financijskih organizacija; budući da akademske elite nisu bile u stanju kritički promisliti ideologije inovativnosti, konkurentnosti, fleksibilnosti, ljudskog kapitala i društva znanja; budući da su tek s nekoliko prolivenih krokodilskih suza prihvatili imperative fleksibilnog tržišta radne snage, povećanja konkurentnosti i stvaranja poduzeća od sveučilišta, mi studenti i sveučilišni radnici preuzeli smo na sebe pružanje političkog otpora i kritičkog promišljanja. S javnim djelovanjem počinjemo sutra, 24. ožujka u 16.30 sati na Filozofskom fakultetu gdje ćemo raspravljati o studentskom i honorarnom radu, prekarizaciji sveučilišnog rada, fragmentaciji i atomizaciji sveučilišne radne snage, odnosu sveučilišta i tržišta radne snage, osiromašenju akademskog i javnog diskurza i vladinih nacrta kojima bi se sveučilišta pretvorilo u poduzeća, saznati o iskustvima borbe za javno i besplatno obrazovanje u Hrvatskoj te tražiti način učinkovitog političkog odgovora na nabrojene probleme, u solidarnosti s ostalim prekarnim radnicima i radnicama te međunarodnim studentskim pokretima i pokretima sveučilišnih radnika.


Sa slovenskog prevela Ivana Brklje

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi "Na gotovo dvjesto pedeset strana gustog materijala, književnost kao praksa pisanja jedva da se i spominje. Umjesto toga (o) piscu se sudi s obzirom na to u kojoj je mjeri politički djelovao u skladu ili (pretežito) usuprot načelima koje liberalna inteligencija drži transcendentnim. Takvo je analitičko polazište posve legitimno, no ono ne treba auru književnog znalca, koju Mandić sveudilj potura, pridodavši na samom kraju i popis svojih književnih recenzija, valjda kao dokaz vlastite ekspertize."
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve