Izjava

Izjava za javnost pokreta Mi Smo Univerza

Mi Smo Univerza je pokret slovenskih akademskih građana koji će se, kako sami kažu, baviti “kritikom aktualnih ideologija suvremenog kapitalizma” poštivajući “politička načela egalitarnosti, solidarnosti i direktne demokracije.” Njihovu izjavu za javnost objavljenu 23. ožujka 2011. donosimo u cijelosti.

Mi Smo Univerza je pokret studenata, sveučilišne radne snage i svih koji su ovako ili onako povezani s intelektualnom produkcijom (koja nije ograničena jedino na sveučilište kao instituciju). Pokret je nastao kao odgovor na potrebu da se djelovanje različitih formalnih i neformalnih organizacija, studentskih društava i školskih sindikata koje je dosada bilo ograničeno na kritičke analize vladinih dokumenata vezanih uz školstvo i osvještavanje javnosti, poveže i politički artikulira. Osnovna teorijska orijentacija MSU-a je kritika aktualnih ideologija suvremenog kapitalizma pri čemu su naša osnovna politička načela egalitarnost, solidarnost i direktna demokracija. Cilj MSU-a je stvoriti sustav obrazovanja i teorijske produkcije pomoću kojeg će se moći osmisliti povijesne alternative društveno-političkom sustavu koji se temelji na socijalnoj nejednakosti, konkurentnosti, tehnokratskom elitizmu i poduzetničkom idiotizmu

Iskreniji oblik Smjernica razvoja visokog školstva u Sloveniji otkriva aktualno izvješće OECD-a, nego li popularniji Nacionalni program visokog školstva i Znanstveno-inovacijska strategija, a obilježene su užim povezivanjem visokog školstva s gospodarstvom (tj. podređenost načina organiziranja i sadržaja visokog školstva potrebama i zahtjevima poslodavaca), financijalizacijom studija (stroži uvjeti dobivanja stipendija, nacrti studentskih kredita, ukidanjem državnog subvencioniranja doktorskih studija), razbijanjem kolektivne organizacije sveučilišne radne snage i daljnjom prekarizacijom njihovog načina rada (prijedlog izlaza iz sustava javnih službenika), uvođenjem ekonomskih kriterija za mjerenje kvalitete i uspješnosti visokog obrazovanja (inovativnost mjerena brojem patenata, doprinos konkurentnosti i dodanoj vrijednosti po zaposlenom, akumulacija ljudskog kapitala).

Budući da su političke elite kapitulirale pred pritiscima OECD-a, EU-a i međunarodnih ekonomskih i financijskih organizacija; budući da akademske elite nisu bile u stanju kritički promisliti ideologije inovativnosti, konkurentnosti, fleksibilnosti, ljudskog kapitala i društva znanja; budući da su tek s nekoliko prolivenih krokodilskih suza prihvatili imperative fleksibilnog tržišta radne snage, povećanja konkurentnosti i stvaranja poduzeća od sveučilišta, mi studenti i sveučilišni radnici preuzeli smo na sebe pružanje političkog otpora i kritičkog promišljanja. S javnim djelovanjem počinjemo sutra, 24. ožujka u 16.30 sati na Filozofskom fakultetu gdje ćemo raspravljati o studentskom i honorarnom radu, prekarizaciji sveučilišnog rada, fragmentaciji i atomizaciji sveučilišne radne snage, odnosu sveučilišta i tržišta radne snage, osiromašenju akademskog i javnog diskurza i vladinih nacrta kojima bi se sveučilišta pretvorilo u poduzeća, saznati o iskustvima borbe za javno i besplatno obrazovanje u Hrvatskoj te tražiti način učinkovitog političkog odgovora na nabrojene probleme, u solidarnosti s ostalim prekarnim radnicima i radnicama te međunarodnim studentskim pokretima i pokretima sveučilišnih radnika.

Sa slovenskog prevela Ivana Brklje
25. ožujka 2011.
Tagovi:
, , ,

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka