Medijske izjave Akademske solidarnosti i plenuma povodom objave novih nacrta zakona

Na danas održanoj konferenciji na novinstvo, Akademska solidarnosti i plenum Filozofskog fakulteta izašli su s izjavama u kojima reagiraju na nova zakonska rješenja u sektoru znanosti i visokog obrazovanja. Riječ je o nacrtima zakona koji će dovesti do konačne komercijalizacije i privatizacije znanosti i visokog obrazovanja kao i većeg upliva centralne vlasti u ovaj sektor.



Izjava za javnost Akademske solidarnosti

Svjedoci smo da Vladi u izbornoj godini popularnost sve više pada. Potpora HDZ-u trenutno je mizerna. Iako su građani ogorčeni politikom koju provodi, Vlada ne odustaje od daljnjih štetnih «reformi», nadajući se u posljednjoj godini svoje vladavine donijeti još koji zakon od kojega će korist imati samo manjina.

Upravo se priprema usvajanje triju novih zakona – Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o sveučilištu i Zakona o visokom obrazovanju. Donošenje tih zakona obilježeno je potpunom nedemokratičnošću i netransparentnošću od samoga početka. Riječ je o zakonima koji su, u svojoj prvoj verziji, bili izneseni na javnu raspravu u jesen 2010. godine. Nakon što ih je akademska zajednica praktički jednoglasno u cijelosti odbila, tražeći da se u potpunosti povuku iz procedure, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa oformilo je u prosincu 2010. godine tzv. «prosudbena povjerenstva za analizu pristiglih primjedbi» i otpočelo s «drugim krugom javne rasprave». Nastavljajući s nedemokratskim postupkom izrade ovih zakona, Ministar je posegnuo za tijelom koje je presedan u hrvatskoj zakonodavnoj proceduri i u koje on imenuje većinu članova, pretvarajući se da su izabrani demokratskom voljom akademske zajednice.

Rezultat je očekivan – zakoni koje su ranije u potpunosti rezolutno i argumentirano odbacili oni kojih se ti zakoni najizravnije tiču, promijenjeni su samo površinski. Intencija i bit zakonâ, a to su privatizacija, komercijalizacija i politička instrumentalizacija znanosti, sveučilišta i visokog obrazovanja, nije se promijenila i njihova nova verzija nije nimalo bolja od početne. Zakonodavac i njegovi operativci jednostavno su zaobišli mnoštvo gorućih problema i loših rješenja, prebacivši odgovornost na buduće tvorce podzakonskih akata, što neuvjerljivo reklamiraju kao viši stupanj autonomije.

Riječ je, dakle, o zakonima koji zagovaraju potpuno podvrgavanje znanosti i visokoga obrazovanja kapitalu, što će imati katastrofalne posljedice po čitavo društvo. Znanost i obrazovanje tako konačno prestaju biti ono što su dosad još barem dijelom bili – sektori od općedruštvenog interesa – i postaju tek još jedan od resursâ za stjecanje privatnog profita. Da bi se takav proces komercijalizacije mogao dovršiti, akademska zajednica stavlja se pod izravan nadzor politike, a radnička prava njezinih članova uvelike se smanjuju.

Usvoje li se predloženi zakoni, bitna, manje bitna i nebitna znanstvena područja određivat će tijela sastavljena od predstavnika izvršne vlasti i gospodarstva. Sloboda znanstvenog istraživanja i autonomija izbora područja istraživanja podvrgnut će se kratkoročnim političkim i korporativnim interesima. Sveučilištem će pak upravljati sveučilišno vijeće, tijelo natpolovično sastavljeno voljom izvršne vlasti. Rektori, dekani i ravnatelji, odnosno upravljačke strukture sveučilišta i znanstvenih instituta više neće nužno biti sveučilišni profesori ili znanstvenici. Oni će, kako se to ističe u tekstovima koji uvode u zakone i tobože objašnjavaju njihovu reformsku svrhu, biti najprije menadžeri, «kreativni lideri» koji će predvoditi još jednu pretvorbu javnih institucija u koje su hrvatski građani desetljećima solidarno ugrađivali svoja sredstva i znanje.

Premda, dakle, u MZOŠ-u tvrde da predloženi zakoni sprječavaju komercijalizaciju obrazovanja, analiza predloženih zakona pokazuje posve suprotno. Institutom programskih ugovora koji će se sklapati između Ministarstva i javnih sveučilišta tj. javnih instituta omogućuje se, štoviše, daljnje smanjenje ulaganja javnih sredstava u visoko obrazovanje i znanost, a tako i njihova daljnja komercijalizacija. Usto, manipulacije su očevidne i u činu podilaženja određenim interesnim skupinama, kao i u pokušaju pridobivanja protivnika zakonskog paketa, tako što im se nude povoljniji uvjeti prijelaza iz starog u tzv. novi sustav, mogućnost arbitraže u spornim situacijama ili pak participacija bez prava glasa u određenim tijelima.

Sustavna analiza novih prijedloga pokazuje da oni obiluju proturječjima: u jednom su trenutku docenti problem jer ih se prebrzo i u velikom broju propušta u sustav koji tako pokazuje sve svoje slabosti, a u drugom su upravo docenti njegov temelj. To dovoljno pokazuje besmislenost piramidalnog sustava nastavnih i znanstvenih zvanja koji će se provesti kroz institute programskih ugovora i opće akte, a kojim se, osobito mlađim kolegama, maksimalno otežava da steknu ono što su svojim radom zaslužili.

Osim toga MZOŠ u medijskoj kampanji koju sustavno provodi od početka javne kritike predloženih nacrta na još jedan način obmanjuje javnost. U učestalim istupima ministar Fuchs naglašava da će se zakonima spriječiti «torbarenje» sveučilišnih nastavnika i da se njima ukidaju školarine, što je dugogodišnji zahtjev studenata. Međutim, obje su tvrdnje netočne. Prvo: «torbarenje» je samo jedna od očitih posljedica komercijalizacije visokog obrazovanja i ovi ga zakoni neće spriječiti niti im je to pravi cilj. Štoviše, «torbarenje» je i dalje omogućeno samo se sad opravdava iznimnim okolnostima i može trajati jednu akademsku godinu (ZOVO, čl. 27, st. 3.). Drugo: školarine uopće nisu ukinute, samo su zamijenjene upisninama. Dakle, nema nikakvog govora o ukidanju školarinâ, nego samo o promjeni terminologije. Zapravo nisu zamijenjene ničim jer se u tekstu zakona upisnina nigdje izravno ne definira, osim što se njezin iznos određuje «na ime ukupnog iznosa administrativnih troškova studija, po akademskoj godini, odnosno upisanih 60 ECTS-a». U kakvoj su vezi administrativni troškovi studija i bodovi kojima se određuje opterećenje u kolegiju? Istina jest da će se sâm iznos tih školarina/upisnina smanjiti na 60% prosječne plaće, no zakonom uopće nije propisano koliko će točno studenata te školarine/upisnine plaćati. Što znači «neuspješnost», koja će određivati koliko će studenata plaćati te nove školarine/upisnine, zakonom nije određeno, nego će se to određivati podzakonskim aktima. Po nekim procjenama lako je moguće da će čak 80–90% studenata (za razliku od sadašnjih 60%) plaćati svoj studij. Jednako tako, besplatno studiranje na prvoj godini preddiplomskog i diplomskog studija u zakonima se nigdje ne spominje, pa bismo valjda morali vjerovati Vladi na riječ (istoj onoj Vladi čiji je vrh trenutno u zatvoru).

Zanimljivo je pritom da se neprestano manipulira EU i briselskim zadovoljstvom novim zakonima. Poglavlje je davno «ispregovarano» i zaključeno, i ovi zakoni doista nemaju nikakve veze s EU osim što čvrsto zagovaraju politiku u visokom obrazovanju i znanosti koja širom Europe izaziva masovne prosvjede, otpor, snažnu kritiku i nezadovoljstvo akademske zajednice. Vlada, dakle, još jednom bezočno laže.

Iz svih ovih razloga, nedvojbeno je da će akademska zajednica, koja je već više puta gotovo jednodušno i u potpunosti odbacivala ove zakone, morati reagirati na njih – ne samo zato što oni rade protiv interesa samih akademskih radnika i studenata, nego i zato što bi njihovo donošenje značilo katastrofu za čitavo naše društvo. Kako je postojeći sindikat zaposlenikâ u visokom školstvu, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, od samoga početka kolaborirao s MZOŠ-em u donošenju ovih zakona, akademskoj zajednici nije preostalo ništa drugo nego da formira svoj novi sindikat – Sindikat visokog obrazovanja i znanosti «Akademska solidarnost». Sindikat «Akademska solidarnost» – osnovan 9. ožujka 2011., registriran 30. ožujka 2011. – okuplja akademske radnike i studente iz cijele Hrvatske. Ustrojen je na načelima direktne demokracije, što znači da su svi članovi ravnopravni i da nema predsjednika. Sindkat je iz dana u dan sve brojniji, a članove ima u Zagrebu, Zadru, Splitu, Rijeci i Puli. Upravo će preko toga sindikata akademski radnici, u tijesnoj suradnji sa studentima, uskoro pokrenuti štrajk kao sljedeći način otpora i krajnje sredstvo u borbi protiv štetnog paketa zakonâ, odnosno borbi za autonomiju sveučilišta, slobodnu znanost i besplatno visoko obrazovanje.

Akademska solidarnost



Izjava za medije plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu povodom objave završnih tekstova nacrta prijedloga zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja

Novim nacrtima zakona u izvedbi sivih eminencija povjerenstava MZOŠ-a, korporativni je interes u otvorenoj alijansi s partitokratskim strukturama napokon jasno i javno odlučio promijeniti i onaj dio javnog sektora koji čine znanost i visoko obrazovanje. U skladu sa sličnim praksama privatizacije javnog zdravstva, cjelokupne privrede i prirodnih resursa kao bitne odlike svih vladajućih garnitura zadnjih dvadeset godina, i ova rješenja stvaraju temelj za odigravanja scenarija maksimalizacije profita i shodno tome dokidanja i ovog javnog dobra.

Ponuđenim tekstovima zakona i njihovim svojevrsnim preambulama, rukovodeći se vrhovnim egzegezama globalnih provoditelja mjera privatizacije, fleksibilizacije i liberalizacije, uspostavlja se temelj za daljnje smanjenje pristupa visokom obrazovanju socijalno podčinjenim slojevima, dok se znanosti ostavlja tržište kao dugo iščekivani krajobraz njene egzistencije pa time egzistencije, ali i progresa, društva u cjelini.

Konačan proizvod rada prosudbenih povjerenstava, kao i povjerenstva za izradu konačnih nacrta zakona, ne znači dugo željeno ostvarenje besplatnog obrazovanja kao što nas izvještavaju stranice ispisane perom sluga medijskih koncerna i poslušnika ministarske fotelje. Zapravo je riječ o običnoj zamjeni pojmova kojom participacije u troškovima studija u ovom slučaju postaju upisnine koje su već odavno implementirane na zagrebačkom sveučilištu dijelom i zbog nedostatnog financiranja iz državnog proračuna. Riječ je upravo o onom linearnom modelu prema kojem će samo izvrsni moći svoj studij preživjeti bez dodatnog financijskog opterećenja.

Iza ovakvih stilskih vježbi tvoraca zakona, ponovno se krije daljnje smanjenje udjela javnog novca u financiranju visokog obrazovanja te bijedan pokušaj kratkoročne pacifikacije studenata. Država tobožnjim omogućavanjem besplatnog obrazovanja uvođenjem upisnina ne samo da nije izdvojila dodatna sredstava iz proračuna, već je ista samo prenamijenila otvorenim udarom na studentski standard u domeni prehrane uređenjem novog pravilnika o subvencioniranju hrane koji uskoro stupa na snagu, a studentska financijska pozicija je dodatno pogoršana i povećanjem cijena smještaja u studentskim domovima kao i ukidanjem besplatnog javnog prijevoza, što nije u direktnoj ingerenciji centralne vlasti, ali dovoljno jasno oslikava politiku svih struktura i razina vlasti prema socijalno najugroženijim slojevima.

Komercijalizacija obrazovanja, stoga, neće biti zaustavljena zamjenom pojmova u svrhu trenutnog umirivanja studentske populacije, niti striktnim provođenjem diktata OECD-a, Europske unije i Svjetske banke ili plana gospodarskog oporavka na što se MZOŠ voli pozivati. Ovi zakoni, ukoliko prođu zakonsku proceduru, promijenit će dugoročno sliku visokog obrazovanja u RH što će u budućnosti dovesti do smanjenja upisnih kvota, ukidanja pojedinih studijskih grupa i fakulteta te stalnog povećanja troškova studija. Na našoj generaciji ostaje da spriječimo takav scenarij ne susprežući se i od direktnih akcija što smo zadnje dvije godine u više navrata pokazali.

Plenum FFZG-a

Vezani članci

  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? "Strukturnim određenjem klasa se više objašnjava, istorijsko-sociologističkim određenjem klasa se više opisuje. Prema strukturnom određenju klasni položaj konstituira se bez obzira jesu li klasni akteri*ke uopće svjesni koji i kakav je to položaj, dok istorijsko-sociologističko određenje upućuje na to da može da postoji svijest o klasi ili neko iskustvo klase. Strukturnim određenjem objašnjavaju se logika i anatomija funkcioniranja sistema proizvodnje, stoga je riječ o „trajnijoj“ klasnoj konfiguraciji kojom se objašnjava specifičnost kapitalističkog sistema proizvodnje, dok istorijski pristup klasi opisuje kontingentna i promenjiva klasna grupisanja koja se odvijaju u kapitalizmu zajedno sa drugim odnosima dominacije, podčinjavanja i discipliniranja."
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ "Uvođenje demokracije u raspravu o biopolitici, kako to čini Sotiris, svakako je potez u pravom smjeru, osobito u svjetlu činjenice da je Foucault prethodno formulirao neka biopolitička pitanja bez detaljne razrade filozofije biopolitike. To otvara mogućnost daljnjeg istraživanja u tom smjeru, ali istovremeno nas vraća na uvjetno rečeno stara pitanja epistemologije i političke teorije. Mnogi primjeri intelektualnog debakla u doba pandemije COVID-19 ukazuju da nedomišljenost temeljnih pretpostavki u kombinaciji s nedostatkom specifičnih znanja jamči intelektualnu regresiju. Teorijska i politička budućnost demokratske biopolitike u značajnoj mjeri ovisi o izbjegavanju uočenih zamki."
  • 20. prosinca 2020. Filipini: paralelne strukture u džunglama Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?
  • 20. prosinca 2020. „Budimo odgovorni_e“ Drugi val epidemije COVID-19 vladajuća garnitura u Sloveniji dočekala je uz prepune, neadekvatno opremljene bolnice i domove za starije, te istrage povezane uz indicije o korupciji pri nabavama maski i respiratora. Sve navedeno svjedoči o antisocijalnim politikama vlade i posljedica je višedesetljetne privatizacije zdravstvenog sustava, a nastavlja se kroz nove modele koncesija i privatizacija elemenata javne sfere. Autorica teksta, ujedno radnica visokoobrazovne ustanove, upozorava na licemjerni pristup ministarstva zdravstva, koje devet mjeseci nakon početka pandemije upućuje prosvjetnim radnicima i radnicama notu u kojoj se kroz opća mjesta objašnjava kako stati na kraj tobožnjoj neodgovornosti mladeži kao glavnom faktoru transmisije virusa.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve