Akademska solidarnost

Akademska solidarnosti: Izjava za javnost (29. lipnja)

Unatoč višemjesečnom protivljenju akademske zajednice i zainteresirane javnosti, Vlada Republike Hrvatske, odnosno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa prihvatili su 21. lipnja 2011. nacrte prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu i uputili ih u saborsku proceduru.

To je posljednji u nizu koraka iz prepoznatljivog repertoara političkog nasilja. Podsjetimo: u “akciji zakoni” dosad su se osnivala različita povjerenstva bez demokratske legitimacije, simulirali su se krugovi javne rasprave, iznosile se bezočne laži i manipulacije, fabricirala se podrška prijedlozima, da bi, napokon, medijska ofenziva kulminirala tumačenjem nalaza Državne revizije, pri čemu se koruptivne klijentelističke grupe i njihove sebične financijske interese pokušalo prikazati kao uvriježeni način funkcioniranja cjelokupne akademske zajednice. Tu zajednicu, očito, treba ocrniti u očima javnosti i zatim baciti na koljena.
Stoga Sindikat „Akademska solidarnost“, u skladu s dosadašnjim akcijama, najavljuje štrajk na temelju čl. 269. Zakona o radu u svrhu zaštite gospodarskih i socijalnih interesa zaposlenih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Štrajk će započeti 6. srpnja 2011. u 8 sati na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Navedenim nacrtima prijedloga triju zakona grubo se zadire u ustavno zajamčenu autonomiju sveučilišta i slobodu znanstvenoga stvaralaštva. U tom pogledu, predviđeno smanjenje ovlasti predstavničkih tijela akademske samouprave (npr. fakultetsko vijeće, sveučilišni senat) – koja prema važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti  i visokom obrazovanju omogućuju i radno pravno relevantno suodlučivanje (samoodlučivanje) akademskih radnika povrh onoga zajamčenoga općim Zakonom o radu (radničko vijeće) – u izravnoj je suprotnosti s gospodarskim i socijalnim interesima akademskih radnika.

Osim toga, nacrti Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti sadrže odredbe koje će dovesti do bitnoga povećanja udjela radnih odnosa na određeno ili prikriveno određeno vrijeme u okviru ukupnih radnih odnosa akademskih radnika što također Sindikat smatra izravnim ugrožavanjem socijalnih i gospodarskih interesa zaposlenih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Štrajk će se provoditi u užem smislu, radi poticajnog djelovanja na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kao i na druge poslodavce u djelatnostima znanosti i visokog obrazovanja, kako bi počeli proaktivno djelovati s ciljem povlačenja spomenutih nacrta zakona iz zakonske procedure, te radi promicanja i zaštite gospodarskih i socijalnih prava svojih zaposlenika, uz konkretna nastojanja da poslodavci članova Sindikata budu prepoznati i postupaju kao aktivni subjekti u izradi novih nacrta zakona. Pritom predstavnici poslodavaca moraju predstavljati interese svih članova akademske zajednice na matičnoj instituciji i biti izabrani u tu svrhu od svoje baze, a ne nametnuti političkom voljom resornog ministarstva.

Jednako tako štrajk će se provoditi u širem smislu, kao opći štrajk, koji nastoji potaknuti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Vladu Republike Hrvatske da iz saborske procedure povuku nacrte triju zakona, te da se uz širu društvenu raspravu izrade novi koji bi bili u skladu s Ustavom i drugim pozitivnim propisima Republike Hrvatske, uz uvažavanje svih članova akademske zajednice.

Naša stajališta o komercijalizaciji znanosti i javnoga visokog školstva jasna su i principijelna otpočetka, naše zagovaranje demokratskog odlučivanja odozdo jednako tako. Šteta koja će nastati našim stupanjem u štrajk veoma se lako i brzo može popraviti. Katastrofa koju donose novi zakoni dugoročna je i nepopravljiva.

U Zagrebu, 29. lipnja 2011.

Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost

29. lipnja 2011.
Tagovi:

Vezani članci

  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
Arhiva članaka