Izjava za medije, 25. listopada 2011.

Jučer je na FF-u blokiran čitav administrativni dio zgrade. Razlog je tome nastavak studentske borbe za potpuno javno financirano i svima dostupno visoko obrazovanje kao javno dobro. Izravni je pak povod za blokadu besramna obmana dekana Borasa. On je, na zaprepaštenje ne samo studenata, nego i nastavnika, te pred očima javnosti, slušajući naputak Fakultetskog vijeća, prvotno pristao na to da se studenti druge i treće godine preddiplomskog studija mogu upisati bez plaćanja školarina te da ih moraju uplatiti ukoliko Ministarstvo ne podmiri obveze do 15. 12. 2011., tražeći tako opravdano od države da preuzme svoje obveze u vezi s financiranjem visokog obrazovanja. No obećanje ludom radovanje, dekan Boras je to odmah sutradan, na potpunu nevjericu studenata i nastavnog osoblja, porekao i promijenio svoju odluku, koju je poslije nadopunio i vrlo prozirnim lažima u javnosti.

Nakon takvog sramotnog ponašanja, dekan je sve to dodatno začinio nečuvenim incidentom prvog jutra obnovljene blokade, kada je bezobzirno nasrnuo i fizički napao studenticu. Plenum FF-a smatra da se takvo bestidno ponašanje ne smije i ne može tolerirati te je odlučio da će od nadležnih instanci tražiti ne samo smjenjivanje nasilnog dekana Borasa s njegove pozicije kao dekana nego i kao profesora na fakultetu. Svima onima koji pokušavaju relativizirati rečeni događaj postavljamo pitanje – što bi se dogodilo da je neki student fizički nasrnuo na profesora?

Na kraju se još jednom moramo osvrnuti na nedovoljno financiranje znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj. Izgovor uprave fakulteta i MZOŠ-a za naplaćivanje školarina studentima i njihovim roditeljima jest da nema drugog izbora jer da novaca nema. Takva lažna opravdanja u ovom trenutku vidimo širom svijeta – za obrazovanje, znanost, zdravstvo, socijalu, tj. za “male ljude”, sredstava nikad nema. Kada je pak riječ o interesu politike, ratova, banaka, krupnog kapitala i sl. – novci se uvijek nađu. Na takvu logiku nikada nećemo pristati. Nedopustivo je da se iz državnog proračuna za obrazovanje izdvaja svega 0,7% sredstava.

No postoji i partikularni razlog zašto je FF u lošoj financijskoj situaciji te danas mora dugove sređivati i nadoknađivati preko studenatske grbače. Prošla je fakultetska uprava, u kojoj je, gle čuda, sjedio i današnji dekan, ostavila fakultetu 20 milijuna kuna duga. Rečene malverzacije nisu nikad do kraja objašnjene, a sadašnja ih je fakultetska uprava, pod vodstvom nasilnog dekana Borasa, propustila sankcionirati, pokušavajući sakriti svoju izravnu povezanost s prošlom upravom. Upozoravamo da je na sve ovo prvi u javnosti upozoravao portal Slobodni Filozofski*, napominjući pritom kako su ovakve koruptivne radnje izravna posljedica upravo komercijalizacije visokog obrazovanja i znanosti te nedostatka direktnodemokratskoga nadzora odozdo na fakultetima.

Nema sumnje da je za današnju situaciju s visokim obrazovanjem odgovorna štetna neoliberalna politika države, no to ne znači da se zato može opravdati kolaboracionistička politika koju na štetu studenata provode uprave fakulteta kao što je uprava pod vodstvom dekana Borasa.

Nastavljamo svoju borbu za potpuno javno financirano i svima dostupno obrazovanje od dječjih vrtića do doktorata!

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

*“Cjelovito izvješće o reviziji Filozofskog fakulteta”, Slobodni Filozofski, 4. ožujka 2011.; “U obranu autonomije: komentari na nalaze revizije Filozofskog fakulteta” Slobodni Filozofski, 26. veljače 2011.

Vezani članci

  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.