Izjava Kampanje za reviziju grčkog duga (12. veljače 2012.)

Međunarodna Povelja i Memorandum koji prate “podšišavanje” grčkog javnog duga gurnut će stanovništvo u daljnje osiromašenje, blagosloviti dramatičan pad životnog standarda i radnih uvjeta i implicitno nas učiniti robovima kreditora. Iz rezanja mirovina i plaća, ukidanja legislative o kolektivnom pregovaranju (čime se krši Članak 22 našeg Ustava) i otpuštanja 150 000 zaposlenika u javnom sektoru slijede masovna glad i mjesečne plaće od 300 ili 400 eura. Nezaposlenost je već ogromna, a dosegnut će 30%. Novo rezanje socijalne potrošnje, ponajprije u zdravstvu, smanjit će nam očekivanu životnu dob i povećati stopu smrtnosti na razinu poput one u Africi. Nova runda privatizacija odreći će se bogatstva grčkog stanovništva i lišiti državu izvora budućih prihoda. Nove obveznice pokrivene engleskim zakonom i luksemburškim vojvodom (Članak 13 novog sporazuma) smatramo ne samo dubokom uvredom i poniženjem jedne suverene države, nego i oblikom uzništva, jer će znatno otežati eventualne ponovne pregovore o dugovanjima. Ujedno će i zaštititi naše kreditore od posljedica grčkog napuštanja Eurozone.

Zbog svih ovih razloga, Kampanja za reviziju grčkog duga pridružuje se zahtjevima naroda i traži da se ne izglasa nova Povelja i Memorandum, budući da oni otvaraju put ka potpunom ostvarenju “Uključivanja privatnog sektora”. Zahtijevamo da se smjesta i bezuvjetno zaustave sve isplate prema našim kreditorima te otvore dužničke knjige kako bi nam se omogućilo da naš zahtjev za neplaćanjem temeljimo na reviziji duga.

Trenutni prekid plaćanja i posljedično odgađanje puštanja obveznica u optjecaj odvratit će mnoga zla: prvenstveno bankrot naših mirovinskih fondova, iz čijeg bi vlasništva prema ugovoru o “Uključivanju privatnog sektora” trebalo biti izbrisano 12 milijardi eura. Drugo, skandalozni povrat prvog zajma trojke za sprečavanje bankrota u iznosu od 110 milijardi eura, o kojem se nikad nije glasalo čak ni u parlamentu, ali ga se danas vraća bez pitanja, a da se svota za povrat nije srezala ni za euro. Treće, možda se napokon čuje naš ponovljen zahtjev da Njemačka vrati zajmove koje je dobila dok je Grčka bila pod katastrofalnom nacističkom vladavinom.

Prekid plaćanja našim kreditorima ustavna je nužnost za grčku državu, budući da se ona nalazi u kriznom stanju nemogućnosti da istovremeno vrati dugove našim kreditorima i održi javne službe (poput zdravstva, obrazovanja i socijalnog osiguranja). Komisija UN-a za međunarodno pravo kao i Međunarodni sud u Haagu priznaju krizno stanje kao razlog povlačenja iz međunarodnih obveza, i to objavom prekida plaćanja. Europski sud za ljudska prava nedavno je priznao ovo načelo u slučaju Rusije, i presudio da je javni interes ispred ekonomskih potraživanja kreditora.

Politike koje provode vlada i trojka su ne samo katastrofične i nehumane, nego i ilegalne i protuustavne te će zbog toga oni koji ih provode jednom za njih i odgovarati. Ova vrsta ugovora, poput nove Međunarodne povelje koja tako radikalno mijenja uvjete života grčkog stanovništva, može se legitimizirati samo referendumom. Sve dok nisu ovjereni referendumom, i sve dok prisiljavaju grčko stanovništvo na ropstvo, stanovnici Grčke će ih smatrati nevaljanima i nevažećima, kao i sve Memorandume i politike koji ih prate.

Papademosova nam vlada priziva socijalni armagedon provodeći odluke sastanaka na vrhu Eurozone i katastrofalne pakete politika MMF-a. Oni neće otkloniti bankrot, nego nas još više približiti istom. Čak i Nijemci sada objavljuju da će prije ili poslije ponovo doći s novim programima štednje, novim poveljama i daljnjim siromašenjem jer vjeruju da nema alternative.

Vlada i trojka podvrgavaju nas strateškoj i nasilnoj redistribuciji prihoda na račun najslabijih; socijalna država (zdravstvo, obrazovanja, socijalno osiguranje i komunalne usluge) sasvim će se urušiti, a Grčka će postati kolonija s njemačkim gauleiterima na čelu. Kampanja za reviziju grčkog duga, zajedno s drugim grupama, predvidjela je ovo kao sirovi klasni sukob kojim će odvući društvo u bijedu, i dokinuti prava čije je priznavanje trajalo desetljećima.

Mi, protivnici ove strategije, predlažemo trenutni prestanak plaćanja, reviziju dugovanja, trenutno ulaganje u dohotke i povećanje plaća, mirovina i naknada za nezaposlene, nacionalizaciju bankovnog sustava i obilata ulaganja u socijalnu zaštitu i socijalnu državu. To je jedino rješenje za narod i sušta suprotnost onom što predlažu trojka i vlada. Time će doći do redistribucije dohodaka, bogaćenja najsiromašnijih slojeva društva, smanjenja nejednakosti i demokratizacije političkog i društvenog života.

Sve ovo je moguće, a moglo bi čak i dovesti do ponovnog gospodarskog rasta. Ali da bi profunkcioniralo, narod mora izaći na ulice i maknuti bankare iz vlade. Iako je čudovišna kreatura Papademosa, MMF-a i EU izglasana u parlamentu, ništa još nije gotovo. Društvena borba će srušiti njihove zakone.

Kampanja za reviziju grčkog duga, Atena, 12. veljače 2012.
S engleskog prevela Ruža Lukšić

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi "Na gotovo dvjesto pedeset strana gustog materijala, književnost kao praksa pisanja jedva da se i spominje. Umjesto toga (o) piscu se sudi s obzirom na to u kojoj je mjeri politički djelovao u skladu ili (pretežito) usuprot načelima koje liberalna inteligencija drži transcendentnim. Takvo je analitičko polazište posve legitimno, no ono ne treba auru književnog znalca, koju Mandić sveudilj potura, pridodavši na samom kraju i popis svojih književnih recenzija, valjda kao dokaz vlastite ekspertize."
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve