Izjava

Izjava Kampanje za reviziju grčkog duga (12. veljače 2012.)

Međunarodna Povelja i Memorandum koji prate “podšišavanje” grčkog javnog duga gurnut će stanovništvo u daljnje osiromašenje, blagosloviti dramatičan pad životnog standarda i radnih uvjeta i implicitno nas učiniti robovima kreditora. Iz rezanja mirovina i plaća, ukidanja legislative o kolektivnom pregovaranju (čime se krši Članak 22 našeg Ustava) i otpuštanja 150 000 zaposlenika u javnom sektoru slijede masovna glad i mjesečne plaće od 300 ili 400 eura. Nezaposlenost je već ogromna, a dosegnut će 30%. Novo rezanje socijalne potrošnje, ponajprije u zdravstvu, smanjit će nam očekivanu životnu dob i povećati stopu smrtnosti na razinu poput one u Africi. Nova runda privatizacija odreći će se bogatstva grčkog stanovništva i lišiti državu izvora budućih prihoda. Nove obveznice pokrivene engleskim zakonom i luksemburškim vojvodom (Članak 13 novog sporazuma) smatramo ne samo dubokom uvredom i poniženjem jedne suverene države, nego i oblikom uzništva, jer će znatno otežati eventualne ponovne pregovore o dugovanjima. Ujedno će i zaštititi naše kreditore od posljedica grčkog napuštanja Eurozone.

Zbog svih ovih razloga, Kampanja za reviziju grčkog duga pridružuje se zahtjevima naroda i traži da se ne izglasa nova Povelja i Memorandum, budući da oni otvaraju put ka potpunom ostvarenju “Uključivanja privatnog sektora”. Zahtijevamo da se smjesta i bezuvjetno zaustave sve isplate prema našim kreditorima te otvore dužničke knjige kako bi nam se omogućilo da naš zahtjev za neplaćanjem temeljimo na reviziji duga.

Trenutni prekid plaćanja i posljedično odgađanje puštanja obveznica u optjecaj odvratit će mnoga zla: prvenstveno bankrot naših mirovinskih fondova, iz čijeg bi vlasništva prema ugovoru o “Uključivanju privatnog sektora” trebalo biti izbrisano 12 milijardi eura. Drugo, skandalozni povrat prvog zajma trojke za sprečavanje bankrota u iznosu od 110 milijardi eura, o kojem se nikad nije glasalo čak ni u parlamentu, ali ga se danas vraća bez pitanja, a da se svota za povrat nije srezala ni za euro. Treće, možda se napokon čuje naš ponovljen zahtjev da Njemačka vrati zajmove koje je dobila dok je Grčka bila pod katastrofalnom nacističkom vladavinom.

Prekid plaćanja našim kreditorima ustavna je nužnost za grčku državu, budući da se ona nalazi u kriznom stanju nemogućnosti da istovremeno vrati dugove našim kreditorima i održi javne službe (poput zdravstva, obrazovanja i socijalnog osiguranja). Komisija UN-a za međunarodno pravo kao i Međunarodni sud u Haagu priznaju krizno stanje kao razlog povlačenja iz međunarodnih obveza, i to objavom prekida plaćanja. Europski sud za ljudska prava nedavno je priznao ovo načelo u slučaju Rusije, i presudio da je javni interes ispred ekonomskih potraživanja kreditora.

Politike koje provode vlada i trojka su ne samo katastrofične i nehumane, nego i ilegalne i protuustavne te će zbog toga oni koji ih provode jednom za njih i odgovarati. Ova vrsta ugovora, poput nove Međunarodne povelje koja tako radikalno mijenja uvjete života grčkog stanovništva, može se legitimizirati samo referendumom. Sve dok nisu ovjereni referendumom, i sve dok prisiljavaju grčko stanovništvo na ropstvo, stanovnici Grčke će ih smatrati nevaljanima i nevažećima, kao i sve Memorandume i politike koji ih prate.

Papademosova nam vlada priziva socijalni armagedon provodeći odluke sastanaka na vrhu Eurozone i katastrofalne pakete politika MMF-a. Oni neće otkloniti bankrot, nego nas još više približiti istom. Čak i Nijemci sada objavljuju da će prije ili poslije ponovo doći s novim programima štednje, novim poveljama i daljnjim siromašenjem jer vjeruju da nema alternative.

Vlada i trojka podvrgavaju nas strateškoj i nasilnoj redistribuciji prihoda na račun najslabijih; socijalna država (zdravstvo, obrazovanja, socijalno osiguranje i komunalne usluge) sasvim će se urušiti, a Grčka će postati kolonija s njemačkim gauleiterima na čelu. Kampanja za reviziju grčkog duga, zajedno s drugim grupama, predvidjela je ovo kao sirovi klasni sukob kojim će odvući društvo u bijedu, i dokinuti prava čije je priznavanje trajalo desetljećima.

Mi, protivnici ove strategije, predlažemo trenutni prestanak plaćanja, reviziju dugovanja, trenutno ulaganje u dohotke i povećanje plaća, mirovina i naknada za nezaposlene, nacionalizaciju bankovnog sustava i obilata ulaganja u socijalnu zaštitu i socijalnu državu. To je jedino rješenje za narod i sušta suprotnost onom što predlažu trojka i vlada. Time će doći do redistribucije dohodaka, bogaćenja najsiromašnijih slojeva društva, smanjenja nejednakosti i demokratizacije političkog i društvenog života.

Sve ovo je moguće, a moglo bi čak i dovesti do ponovnog gospodarskog rasta. Ali da bi profunkcioniralo, narod mora izaći na ulice i maknuti bankare iz vlade. Iako je čudovišna kreatura Papademosa, MMF-a i EU izglasana u parlamentu, ništa još nije gotovo. Društvena borba će srušiti njihove zakone.

Kampanja za reviziju grčkog duga, Atena, 12. veljače 2012.
S engleskog prevela Ruža Lukšić
20. veljače 2012.
Tagovi:
, , ,

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
Arhiva članaka