Lista pitanja radnika Petrokemije državnom vrhu

Nakon što je u nedjelju objavljeno da je potpredsjednik Vlade Čačić otputovao u Moskvu pronaći kupca za Petrokemiju, sindikat koji djeluje u kutinskom divu čelne ljude države upozorio je da bi se prodajom tvrtke od posebnog državnog interesa prekršio sporazum koji je potpisan s jednom od prethodnih vlada.

Pismo, koje je adresirano na predsjednika Ivu Josipovića, predsjednika Sabora Borisa Šprema, premijera Zorana Milanovića i potpredsjednika Vlade Radimira Čačića , a kojeg potpisuje sindikalac i predsjednik Nadzornog odbora Petrokemije Željko Klaus prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

sindikat EKN-a Petrokemije Kutina izražava zabrinutost i nevjericu zbog učestalih medijskih napisa o navodnoj namjeri Vlade RH da proda svoj vlasnički udio u Petrokemiji d.d. iz Kutine o čemu su izvještavali Nedjeljni jutarnji od 18.03.2012. kao i Večernji list od 25.03.2012. pozivajući se na “izvor blizak Vladi RH” odnosno na “visokopozicionirani izvor u Vladi RH”. Ukoliko su ti medijski napisi točni podsjećamo Vas na obveze koje je Vlada RH preuzela potpisom “Sporazuma o načinu privatizacije Petrokemije d.d.” od 28.08.1998. godine kao i na važeću Odluku Hrvatskog Sabora o popisu trgovačkih društava od posebnog državnog interesa (Odluka od 30.10.2009. i izmjena od 07.05.2010).

Zbog velike zabrinutosti radnika Petrokemije i građana Kutine i okolice slobodni smo zamoliti Vas da nam što prije, a najkasnije do četvrtka 29.03.2012, odgovorite na sljedeća pitanja:

Vlada je dužna poštivati obveze

• Poštovani gospodine predsjedniče Republike Hrvatske, pozivajući se na Vaše stalno zalaganje za poštivanje pravila pravne države, kao i na Vaše ustavne obveze po kojima ste dužni brinuti o funkcioniranju institucija Republike Hrvatske, molimo Vas da nas obavijestite smatrate li da je današnja Vlada RH dužna poštivati obveze koje je jedna od prethodnih Vlada RH preuzela potpisom spomenutog Sporazuma iz 1998. godine kao i da li je, u skladu s vrijedećim zakonskim pravilima, moguće prodavati udjele u vlasništvu koje RH posjeduje u trgovačkim društvima od posebnog državnog interesa bez konzultiranja s Hrvatskim Saborom koji je takvu Odluku donio.

• Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskog Sabora, molimo Vas, kao predstavnika najviše predstavničke i zakonodavne vlasti u RH, da nas obavijestite kakvo je stajalište Hrvatskog Sabora odnosno Vas kao Predsjednika, o mogućnostima prodaje udjela u vlasništvu koje RH posjeduje u trgovačkim društvima od posebnog državnog interesa bez konzultiranja s Hrvatskim Saborom koji je takvu Odluku donio te da li je od konstituiranja sadašnjeg saziva Sabora bilo prijedloga o izmjenama i dopunama spomenute Odluke kao i tko je takve prijedloge, ako ih je bilo, predložio.

Kakve su namjere Vlade?

• Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, obzirom da se u jednom od spomenutih medijskih napisa izrijekom spominje kako ste Vi “poslali” Prvog potpredsjednika Vlade RH u Moskvu “da nađe kupca za diva iz Kutine”, i obzirom da se kao izvor svih tih medijskih napisa spominju osobe bliske Vladi RH ili pak visokopozicionirane u Vladi RH, molimo Vas da nas obavijestite o istinitosti tih tvrdnji kako bismo mogli suvislo odgovoriti svim zainteresiranim medijima na njihove stalne upite da damo svoj komentar o svemu ovome. Isto tako lijepo Vas molimo da se očitujete o namjerama Vlade RH pod vašim vodstvom vezanima uz poštivanje odredbi spomenutog Sporazuma iz 1998. godine kao i o namjerama Vlade o statusu Petrokemije d.d. kao trgovačkog društva od posebnog državnog interesa.

• Poštovani gospodine Prvi potpredsjedniče Vlade Republike Hrvatske, kao osobu zaduženu i odgovornu za funkcioniranje gospodarskog sustava RH, molimo Vas da nas obavijestite o Vašim stajalištima i namjerama vezanima za vlasnički udio Republike Hrvatske u Petrokemiji d.d. iz Kutine, te o Vašim eventualnim saznanjima o osobama koje se u medijima navode kao izvor gore navedenih informacija o prodaji vlasničkih udjela koje RH ima u Petrokemiji d.d. iz Kutine. Isto tako molimo Vas da nas obavijestite o Vašim stajalištima i namjerama vezanima za buduće poslovanje Petrokemije d.d. kao i o statusu Petrokemije d.d. kao trgovačkog društva od posebnog državnog interesa.

Uznemirujuće i potencijalno vrlo opasne informacije

Stav sindikata EKN-a Hrvatske je jasan i nepromijenjen još od potpisivanja Sporazuma o načinu privatizacije Petrokemije d.d.. Držimo da nije dobro da se kroz medije šire ovako uznemirujuće i potencijalno vrlo opasne informacije o budućnosti jedne velike proizvodne i izvozno orijentirane tvrtke u većinskom državnom vlasništvu, a da o tome ne postoji nikakav dijalog s izravno zainteresiranima. Smatramo da je nužno čim prije uspostaviti normalan dijalog kako bi se ubuduće izbjeglo slične neželjene situacije koje nikome ne idu u korist, a mogu nanijeti nesagledive štete.

Mi smo spremni na sebe preuzeti svoj dio odgovornosti za sve što se eventualno može dogoditi ukoliko se pokaže da zaista postoji namjera izbjegavanja obveza koje je Vlada RH preuzela potpisom spomenutog Sporazuma iz 1998. godine.

S poštovanjem,
Za EKN Petrokemije
Željko Klaus

Članak je izvorno objavljen na portalu net.hr

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.