FPZG: Prosvjed ‘starih’ studenata 2. listopada

U utorak, 2. listopada 2012 u 10 sati ispred Fakulteta političkih znanosti, Lepušićeva 6, u Zagrebu, održat će se studentski prosvjed „Ne želimo bolonju – dajte nam da diplomiramo po ‘starom programu’!” Dođite i podržite studente FPZG-a!

Priopćenje za medije

Vijeće Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (Lepušićeva 6) na regularnoj sjednici vijeća 20.9.2012, odbilo je molbu apsolvenata „predbolonjskog programa“ (dodiplomskog studija politologije i novinarstva ) za produženjem krajnjeg roka završetka studija po programu koji su upisali, pritom ne navodeći nikakav službeni argument.

Time bi apsolvneti s diplomskim radom, jednim ili vise ispita bili prisiljeni prihvatiti prebacivanje na bolonjski program koji im se nudi kao alternativa za dovršetak studija, ili bi ostali bez diplome.

No međutim, pravilnik o prebacivanju studenata ne postoji niti je jasno definirano na koji bi se način studentima priznavali ispiti ili preračunavali u ECTS bodove, čime u ovom trenutku ( prema našoj interpretaciji) dolazi do kršenja odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu na temelju čl. 21 Statuta Sveučilišta u Zagrebu pod točkama a) i d), u vezi rješavanja statusa dodiplomskih studija na Sveučilištu u Zagrebu koji ne završe studij do utvrđenog roka.

Isto tako apsolventi s odslušane 4 godine studija političkih znanosti smjera politologije ili novinarstva i položenih 37 ispita i više ovisno o smjeru (koji bi završavanjem po „predbolonjskom programu“ dobili titulu magistra struke), bili bi degradirani na način da bi ih se bacilo na treću godinu preddiplomskog studija novinarstva ili četvrtu godinu preddiplomskog studija politologije s čime bi uz eventualno polaganje razlike ispita, ukoliko je to potrebno, ili čak niti to, dobili titulu prvostupnika. Postavlja se pitanje tko može donjeti i po kojim kriterijima takvu odluku, te postoji li zakonska osnova za isto.

Također, postavlja se pitanje bi li ti studenti mogli konkurirati dalje za upis na diplomski studij poloitologije i novinarstva, kako bi na kraju ipak dobili titulu magistra struke po bolonji (3+2 novinari, 4+1 politolozi) s obzirom da oni ne mogu retroaktivno polagati ispite kako bi eventualno zadovoljili kriterij prosjeka ocjena za upis i sl.

Školarina za preddiplomski studij novinarstva i politologije na Fakultetu političkih znanosti iznosih 4.100 kn. Radi se o akademskoj godini u koju ulaze predavanja i ispitni rokovi, te sva studentska prava.

Apsolventi „predbolonjskog programa“ do sada su produženje prava polaganja ispita za jednu akademsku godinu plaćali 1.650 kn.

Prebacivanjem apsolvenata s predbolonjskog na bolonjski program, od apsolvenata bi se potraživala školarina predviđena za upis više godine na preddiplomskom studiju dakle 4.100 kn, što dovodi do zaključka da bi apsolventi „predbolonjskog programa“ morali uplatiti cijeli iznos školarine za polaganje jednog ispita, eventualne manje razlike ispita, ili čak samo diplomu ukoliko već ispunjavaju uvijete za dobivanjem statusa prvostupnika.

Smatramo da ovakva odluka nije argumentirana, niti još uvijek jasno definirana, a za većinu apsolvenata bi značila nemogućnost dovršetka studija iz financijskih razloga.

Radi se o oko 130 studenata, među kojima je većini ostao jedan ispit ili diplomski rad, a nešto manji broj studenata ima dva ili više ispita.

Vijeće je na zadnjoj sjednici produljilo samo rok za obranu diplomskog rada i to do 31.10.2012. pa se i tu nameće pitanje mogu li studenti napisati kvalitetandiplomski rad i obraniti ga u mjesec dana s obzirom da su zadnji rokovi održani u trećem tjednu rujna ove godine.

Smatramo da se naše znanje i rad koji smo do sada uložili u obrazovanje ne treba degradirati i da se svim studentima treba pružiti jednaka prilika za dovršetak studija po programu po kojem su studij i upisali.

Faklutet političkih znanosti u Zagrebu ostao je jedini fakultet Sveučilišta u Zagrebu koji tu šansu svojim studentima nije pružio.

Svi ostali fakulteti koji još uvijek imaju studenata koji studiraju po “predbolonjskom programu” produžili su krajnji rok završetka studija za jedan semester ili akademsku godinu.

Naglašavamo još jednom da je jednakost u tretiranju predobolnjskih studenata Sveučilišta u Zagrebu nužna i jedino pravedna.
Studenti „predbolonjskog programa“ ponovno će uputiti molbu za produženje roka za završetak studija na dodiplomskom studiju novinarstva i politologije i zamoliti da se ona uvrsti na slijedećoj sjednici vijeća Fakulteta političkih znanosti koja će biti 18.10.2012., u kojoj će tražiti produljenje krajnjeg roka završetka školovanja sa sadašnjeg 31.10.2012. za jedan semestar do 01.03.2013. godine ili za jednu akademsku godinu do 30.09.2013.

S obzirom na sve navedeno, apsolventi dodiplomskog studija politologije i novinarstva na FPZG su ponovno podnjeli službenu žalbu na odluku Vijeća Fakulteta političkih znanosti, rektoru Sveučilišta u Zagrebu prof.dr.sc. Aleksi Bjelišu, prorektorici za studente i studije Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Blaženki Divjak, ministru znanosti, obrazovanja i sporta dr.sc. Željku Jovanoviću, te njegov zamjenici Mariji Lugarić.

U utorak 2.10.2012. održat će se ponovni prosvjed apsolvenata FPZG-a u 10 h (Lepušićeva 6) pa vas ovim putem molimo da nas dođete podržati i popratiti našu priču.

S poštovanjem,
Apsolventi dodiplomskog studija novinarstva i politologije FPZG-a.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.