Slučaj okupacije Teatro Valle u Rimu

U jeku događanja oko zauzimanja kina “Zvezda” u Beogradu, povezujući ga s okupacijama rimskog Teatro Valle i Cinema America, naš suradnik Ivan Velisavljević pripremio je temat pod naslovom “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”, u kojem ukazuje na važnost građanskih akcija zauzimanja, obrane i osnivanja zajedničkih prostora. Započinjemo s prijevodom teksta Davida Bolliera koji prati trogodišnju borbu za budućnost Teatra Valle.


Zaustavljena je nameravana privatizacija slavnog javnog teatra u Rimu, Teatro Valle – ali značajnije je da se istorijskom, trogodišnjom okupacijom pozorišne zgrade postigla većina primarnih ciljeva okupacije, uključujući prihvatanje zahteva za uspostavljanjem novog teatra po principu zajedničkog dobra, nakon nekoliko nedelja svadljivih pregovora.

Borba je bila vredna pažnje jer su se sukobili gradska vlast Rima, sa jedne strane, čije su se politike štednje ogledale u velikim uštedama u budžetu pozorišta, i samoidentifikovani borci za zajedničko dobro, sa druge strane, koji žele da upravljaju istorijskim pozorištem na znatno otvoreniji, participativniji i inovativniji način. Nije se radilo samo o nastavku budućeg rada pozorišta Teatro Valle, nego o načinu upravljanja, organizaciji, nameni i karakteru pozorišta. Da li će biti „javno dobro“ kojim upravlja gradska vlast, često na štetu javnog interesa, ili „javno/zajedničko dobro“, što bi podrazumevalo da obični građani mogu iskazati sopstvene ideje i predložiti sopstvena pravila?

Mučen budžetskim problemima, gradonačelnik Rima predložio je privatizaciju pozorišta Teatro Valle. Međutim, demonstranti koji su okupirali zgradu pozorišta 2011. godine nepokolebljivo su se protivili predloženom planu. Njihov protest inspirisao je snažno i rašireno negodovanje protiv privatizacije pozorišta, ne samo kod stanovnika Rima i Italijana, nego i unutar međunarodne mreže boraca za zajedničko dobro, kao i među borcima za ljudska prava, političarima, naučnicima i akademcima, i radnicima u kulturi.

Gradska vlast pretila je „okupatorima“ izbacivanjem i izdala ultimatum za napuštanje zgrade pozorišta, sa krajnjim rokom do 31. jula. Usledili su pregovori. Fondacija Teatro Valle Bene Comune predstavljala je borce za zajedničko dobro i pregovarala sa gradskim vlastima i Teatro di Roma, javnim entitetom koji upravlja pozorištima u Rimu.

Gradska vlast i Teatro di Roma protivili su se ideji da Fondacija Teatro Valle Bene Comune upravlja pozorištem, ali se činilo da su skloni prihvatanju ideje da se pokrene „specijalni projekat“ participativnog i eksperimentalnog pozorišta, s tim što bi se o detaljnim principima upravljanja raspravljalo naknadno. Ali, gradska vlast želela je da zatvori pozorište na najmanje deset meseci kako bi renovirala zgradu pozorišta. Očigledno je da su mnogi borci za zajedničko dobro, uključujući Fondaciju, bili skeptični prema ovoj ideji, koja je mogla biti iskorišćena kao varka da bi „okupatori“ izašli iz zgrade, a da im se ne ponudi bilo koje realno izvodljivo političko obećanje. Umesto toga, Fondacija je predložila zajednički program renoviranja zgrade tokom kojeg bi pozorište ostalo otvoreno za javnost.

Fondacija je organizovala mnogo velikih javnih zborova kako bi razrešila pat poziciju. Podrška koju su Fondaciji pružili nekadašnji zamenik predsednika Ustavnog suda Italije, nekadašnji ministar kulture, i razni drugi prominentni istoričari umetnosti, pokazatelj je važnosti celokupne polemike. Kako se krajnji rok, odnosno 31. jul približavao, Ugo Matei, prominentni pravnik i zastupnik ideje zajedničkog dobra, zatražio je produženje roka za postizanje dogovora kako bi se pronašla prihvatljiva opcija.

U noći 10. avgusta saznao sam da će „okupatori“ napustiti zgradu pozorišta Teatro Valle. Moj izvor je objavio: „Samo će stalno kolektivno predsedništvo biti prisutno dok se stvari ne razjasne malo više. Organizovaće se jedno ostajanje preko noći za zainteresovane građane na ulici i sutra u 11 časova, tokom konferencije za štampu, ‚okupatori’ će prepustiti pozorište gradskoj vlasti Rima i zatim će Grad izvršiti transfer prema Teatro di Roma.“

Ugo Matei je naznačio: “Ovo je važan znak političke zrelosti pokreta za zajedničko dobro u Italiji”, i dodao da dogovor omogućava „nešto preko potrebne demokratije u trenutku kada Italija klizi niz opasni autoritarni put.“

Sve ugovorne strane se slažu oko sledeće tri tačke:

1. Da će gradska vlast prepoznati „političko, umetničko i organizaciono iskustvo“ okupacije i ulogu Fondacije Teatro Valle Bene Comune u tome;

2. Da će Fondaciji biti poverena autonomija da inicira eksperimentalni projekat participativnog pozorišta, i da upravlja pozorišnim prostorom u saradnji sa umetničkim direktorom “Teatro di Roma”; i

3. Da će pozorište ostati otvoreno svakodnevno tokom cele godine, čak i kada nema predstava, i da će prostor biti dostupan za zajedničko korišćenje i za inicijative građana.

Pokušaj da se postigne specijalni ugovorni režim za radnike pozorišta bio je delimično uspešan, jer gradska vlast Rima nije bila nadležna za to pitanje. Namera je bila da se otkloni privremeno zapošljavanje i nesigurni uslovi u vezi trajanja radnog angažmana, da se reinvestira profit ostvaren poslovanjem pozorišta i obezbede specijalne cene ulaznica kako bi se povećala i proširila javna poseta nastupima.

Odbijen je poslednji zahtev Fondacije da im sedište bude u pozorištu Teatro Valle.

Predsednik Teatro di Roma, Marino Sinibaldi, rekao je da će sporazum biti poštovan jedino ukoliko „okupatori“ napuste pozorište do ponoći, 10. avgusta – što se, očigledno, desilo.

Saopštenjem Fondacije kaže se sledeće:

„Prekidamo stanje okupacije Teatro Valle kako bi započeli novu fazu mobilizacije i Fondacije. Članovi Fondacije, zajedno sa stanovnicima, napisaće mapu puta kako bi odgovorili na novu fazu uspostavljenu pregovorima; fazu u kojoj je potrebno uspostaviti iskren dijalog sa institucijama o novom modelu participativnog upravljanja zajedničkim dobrom kako bi se odlučilo o budućnosti pozorišta.“

Pratićemo pažljivo kako se sprovodi hrabri, novi eksperiment stvaranja zajedničkog dobra. Eksperiment obećava osmišljavanje novih pionirskih modela saradnje gradske vlasti i boraca za zajedničko dobro u upravljanju i organizaciji javnih ustanova, i u načinima političke mobilizacije boraca za zajedničko dobro radi ostvarivanja sopstvenih ciljeva.

Prevod: Prevodilačko odeljenje Ministarstva prostora
ponedeljak, 11. avgust, 2014.



Adaptirana fotografija preuzeta s teatrovalleoccupato.it

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve