Zvuk policije

Prosvjedno usporavanje radnog procesa NYPD-a u posljednjih nekoliko tjedana dovelo je i do značajnog opadanja u provođenju kontroverznih mjera pojačanog policijskog nadzora koji se u siromašnim četvrtima vrši pod izlikom održavanja reda i mira te podizanja kvalitete života. Kakav je smisao ovakvog tihog štrajka s obzirom na uobičajenu svrhu stupanja u štrajk – obustavu proizvodnje ili uskraćivanje usluga koje pružate kako biste pokazali da ste nekome potrebni, pita se Alex Gourevitch u tekstu kojeg prevodimo s časopisa Jacobin.


Svrha štrajka jest prekinuti proizvodnju kako bi se pokazalo da je posao koji radiš prijeko potreban. Usporavanje radnog procesa njujorške policije pokazalo je suprotno.


Što se dogodi kada policija stupi u štrajk? U proteklih nekoliko tjedana, njujorška policija (New York Police Department, NYPD) dala je svoj obol odgovoru na to pitanje. Policajci su započeli poseban tip štrajka, usporavanje radnog procesa: dolaze na posao, no ne obavljaju ga u potpunosti, niti onoliko brzo kao što je uobičajeno.

I dok su policijski sindikalni predstavnici zanijekali da policajci rade sporijim tempom, uhićenja u svim kategorijama niža su za više od 50 posto. Posebice je izražen pad prometnih i drugih, manjih prekršaja, poput uriniranja u javnosti: tamo gdje su uhićenja za veće prekršaje pala za otprilike 20 posto, pozivi na suđenja za sitne zločine i nepropisna parkiranja, te prekršaje u prometu, pali su za više od 90 posto.

Prema prošlotjednom članku New York Timesa, “U statistici koja se vodi u policijskoj postaji koja pokriva četvrt Coney Islanda nije zabilježena niti jedna kazna za nepropisno parkiranje, poziv na sud zbog prometnog prekršaja ili kazna za manji zločin poput uriniranja ili opijanja u javnosti.” Ovaj pad u uhićenjima i pozivima na suđenje prelio se u sudnicu:

Jedna sudnica za čitanje optužnica umjesto dvije. Činovnici gledaju „Batmana“ na svojim kompjuterima i igraju se na svojim mobitelima dok čekaju da se nešto dogodi. Noćni sud na Manhattanu zatvara sat ranije jer više nema slučajeva za obraditi.

Ovo su bili prizori u gradskim sudnicama za čitanje optužnica tijekom trećeg tjedna strmoglavog pada u broju uhićenja njujorške policije. Uobičajena kaotična užurbanost sudova – osebujan miks prijestupnika, od ubojica do osoba koje ne plaćaju voznu kartu – zamijenjena je neuobičajenim prizorima spokojne neaktivnosti.

NYPD je efektivno obustavio svoju zloglasnu politiku „razbijenih stakala“ („broken windows“), koju karakterizira pojačani broj uhićenja zbog prekršaja i manjih kršenja zakona u svrhu sprečavanja ozbiljnijih zločina. Posljedica ovakve prakse je povećano nadgledanje i kontrola siromašnih četvrti, posebice onih u kojima žive manjine. Ubojstvo Erica Garnera započelo je policajcem koji mu je prišao s nakanom da ga privede jer prodaje cigarete po komadu.

Uobičajena svrha stupanja u štrajk je obustava proizvodnje, kako bi se društvu, ili barem poslodavcu, pokazalo da ste im potrebni. Zaustavljanje posla drugima nameće troškove – smanjivanje profitâ poslodavcima, smanjivanje legitimiteta političarima, povećanje potrebâ potrošača – no do toga dolazi samo zato jer je posao koji radnici obavljaju ključan. Posao se ne može obaviti bez njih. To je razlog zašto poslodavci unajmljuju zamjenske radnike ili traže sudske zabrane kako bi prisilili zaposlenike da se vrate na posao.

To je također razlog zašto štrajkaši riskiraju da im padne popularnost u javnosti – odsustvo dobara koje proizvode ili usluga koje pružaju može postati ozbiljna neugodnost. Upravo je zato radnicima često stalo da ostvare javnu potporu svome štrajku, nadajući se da će javnost te iste neugodnosti pripisati uzrocima obustave rada umjesto samim štrajkašima.

Savršen je primjer štrajk Čikaškog sindikata učitelja iz 2012. godine, koji je odgodio početak nastave, što je uzrokovalo probleme radničkim obiteljima i njihovoj djeci. No, zbog organiziranja u zajednici koje je prethodilo štrajku, te obitelji su uvelike poduprle učitelje u borbi protiv gradske vlasti. Štrajk je pokazao koliko su učitelji važni i zašto zaslužuju više poštovanja nego što su ga do tada dobivali.

Ironija štrajka njujorške policije leži u tome što je pokazao upravo suprotno. Kada policija ne obavlja svoj posao, barem ne onakav posao kakav je definiran trenutačnim politikama, troškovi su niski. Nikakva dramatična šteta nije nanesena sigurnosti građana. S obzirom na nagli pad u obavljanju policijske djelatnosti, nije došlo do znatnijeg povećanja broja nasilnih zločina. Ostali troškovi, poput pada u prihodima od kazni i globa, također nisu posebice značajni. Međutim, korist koju od toga imaju četvrti koje su se (prethodno) nalazile pod izrazitim policijskom nadzorom, jest velika.

Njujorški su policajci svojim usporavanjem rada pokazali kako je većina njihovih aktivnosti nepotrebna. Za društvo je bolje kada se ne bave svakim razbijenim prozorom, maltretirajući stanovnike siromašnih četvrti politikama koje bi navodno trebale podignuti kvalitetu njihovih života[1]. Sljedeći logičan korak je normalizacija sadašnjeg stanja. Zloglasnim riječima jednog bivšeg potpredsjednika, ovo bi trebalo postati „nova normala“.


S engleskog prevela Matea Grgurinović



Prevoditeljske opaske

[1] Smatra se da je termin „kvaliteta života“ (quality of life) prvi put u policijskom kontekstu primijenjen u New Yorku u 90-ima za vrijeme gradonačelnika Giulianija, a odnosi se na politiku policijskog djelovanja pojačano usmjerenog na sitne prekršaje poput uriniranja ili opijanja u javnosti, jer se smatra da će oni dovesti do većih zločina. Termin „nulta tolerancija“ (zero tolerance) odnosi se na policijsku praksu u četvrtima u kojima se smatra da je određeni tip zločina endemičan, te u kojima dolazi do oštre primjene policijske represije, bez obzira na specifičnosti toga područja. U kombinaciji, ove dvije prakse dovode do povećanih uhićenja, posebice manjina, i povećanja policijskog nasilja, a najčešće se pojavljuju pod zajedničkim imenom „održavanja reda i mira“ (order maintenance policing). Ideja održavanja reda i mira ima svoje korijene u teoriji „razbijenih prozora“ (broken windows), prema kojoj toleriranje manjih prekršaja potiče ozbiljnije nasilne zločine, jer se „pokazuje kako zajednica ne upravlja situacijom“. (Izvor)


Alex Gourevitch je suurednik na portalu The Current Moment i asistent političkih znanosti na Sveučilištu Brown.


Objavljeno na Jacobinu 11. siječnja 2015.


Adaptirana fotografija preuzeta s Guardiana


Vezani članci

  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.
  • 13. ožujka 2021. Štrajk na niskim granama "Zbog pravnih i poslovnih praksi u SAD-u je iznimno teško pokrenuti štrajk. Šefovi i njihovi političari razumiju da su radnice i radnici bez opcije uskraćivanja rada gotovo bespomoćni, i stoga su postavili bezbrojne zapreke štrajkačkim aktivnostima. Međutim, za one među nama koji vjeruju da nije moguće izgraditi bolje društvo bez snažnijih sindikata, ovi simptomi su kobni. Jerry Brown, mentor Jane McAlevey u sindikalnoj podružnici 1199 New England Međunarodnog sindikata zaposlenih u uslužnim djelatnostima kaže da je štrajk mišić rada i ako ga redovno ne koristimo, on atrofira."
  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve