13. izdanje časopisa „k.“: Radnička kultura i književnost

“Uredništvo 13. broja studentskog časopisa za književnu i kulturalnu teoriju „k.“ objavljuje javni natječaj za radove. Temat 13. broja glasi „Radnička kultura i književnost“. Sam temat je postavljen maksimalno široko. On podrazumijeva reprezentaciju radničke klase u kulturnim proizvodima (književnost, film …), književnost koja je pisana direktno od strane pripadnika radničke klase, infrastrukturu koja podržava ili stimulira proizvodnju književnosti ili drugih kulturnih proizvoda koji prikazuju ili su pisani od strane pripadnika radničke klase, trendove konzumacije kulturnih proizvoda (posebno književnosti) od strane pripadnika radničke klase na nekom području ili vremenu, teorije koje pokušavaju definirati što je to radnička književnost ili radnička kultura, radnička književnost ili kultura u sklopu ideologije ili strategija nekih političkih entiteta itd.” Rok za slanje radova je 1.6.2015., a više o natječaju pročitajte u nastavku.

Časopis za književnu i kulturalnu teoriju „k.“

Poziv za radove
Uredništvo 13. broja studentskog časopisa za književnu i kulturalnu teoriju „k.“ objavljuje javni natječaj za radove. Temat 13. broja glasi „Radnička kultura i književnost“. Sam temat je postavljen maksimalno široko. On podrazumijeva reprezentaciju radničke klase u kulturnim proizvodima (književnost, film …), književnost koja je pisana direktno od strane pripadnika radničke klase, infrastrukturu koja podržava ili stimulira proizvodnju književnosti ili drugih kulturnih proizvoda koji prikazuju ili su pisani od strane pripadnika radničke klase, trendove konzumacije kulturnih proizvoda (posebno književnosti) od strane pripadnika radničke klase na nekom području ili vremenu, teorije koje pokušavaju definirati što je to radnička književnost ili radnička kultura, radnička književnost ili kultura u sklopu ideologije ili strategija nekih političkih entiteta itd, itd. Dakle, bilo kakve analize koje uključuju radničku klasu i umjetničke proizvode potpadaju pod naše zanimanje.

Jedan od podtemata u prijevodnom bloku zasigurno će biti i fenomen tzv. freeter književnosti u Japanu ili, kako se još naziva, japanske neoproleterske književnosti. Radi se o fenomenu koji nastaje u 90-im godinama i traje do danas, a koji je indirektna posljedica proboja neoliberalnih mjera u japansku ekonomiju i politiku. Dakle, radi se o književnom žanru koji nastaje ruku pod ruku s novim japanskim prekarijatom ili tzv. freeters. Također će se naći i prijevodni podtemat o radničkoj klasi i književnosti u Vajmarskoj Njemačkoj. Tu se primarno diskutira o pitanju kulturnog nasljeđa, odnosno je li radničkoj klasi potrebna neka njezina autohtona umjetnost ili je potrebno ili nužno nastavljati gajiti buržoaske kulturne tekovine. Također se diskutira o raznim sovjetskim uvozima u tadašnju Njemačku, poput radničkog korespondencijskog pokreta, i o mnogim specifičnim književnim i kulturnim fenomenima koji se razvijaju među i oko pripadnika njemačke radničke klase.

Posebno pozivamo studente humanističkih ili srodnih društvenih znanosti s područja zemalja bivše Jugoslavije da se odazovu svojim radovima. Tražimo radove koji nisu prethodno objavljivani.

Svoje radove i sve ostale upite možete poslati na našu e-mail adresu:

k.casopis@gmail.com

Rok za slanje radova: 1.6.2015.

Fotografija je preuzeta s Facebook stranice časopisa i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.