Izjava Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu za javnost i medije

Na sjednici Fakultetskog vijeća 21. travnja 2016. dekanov pokušaj onemogućavanja otvorene rasprave izazvao je revolt među članovima Fakultetskog vijeća koji su većinski demonstrativno napustili sjednicu pokazavši da neće pristati na nedemokratske standarde koje se pokušava nametnuti. Plenum Filozofskog fakulteta izglasao je nepovjerenje Upravi fakulteta zbog cenzure te nepoštivanja zakona i propisa.

Transparent na pročelju zgrade Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Foto: IJ)

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu 20. travnja 2016. izglasao je nepovjerenje Upravi Filozofskog fakulteta na čelu s dekanom Vlatkom Previšićem zbog cenzure, prisvajanja ovlasti koje mu ne pripadaju te nepoštivanja zakona i propisa.

Smatramo da je svrha uprave jednog fakulteta, pa tako i Uprave FF-a, u potpunosti štititi i raditi u interesu studenata, profesora i znanstvenog djelovanja uopće, te da je svrha postojanja fakulteta i svih ostalih obrazovnih institucija razvijanje progresivnih društvenih snaga.

Ova odluka nije došla iznenada, već je posljedica dugotrajnih ignoriranja studentskih zahtjeva i postupanja protivno volji i interesima studenata, ali i čitavog fakulteta. Uprava dekana Vlatka Previšića je na krajnje nedemokratski način uzela sebi za pravo arbitrarno i selektivno odlučivati o dostupnosti materijala koji će biti priloženi članovima Fakultetskog vijeća te opstruirati korištenje službenih unutarfakultetskih komunikacijskih kanala (službene mejling-liste i web-stranice fakulteta) čime je onemogućila normalno funkcioniranje Fakulteta u cijelosti i bacila ljagu na inače demokratsku instituciju otvorenu svima, koja brižno njeguje slobodnu misao, demokratičnost i transparentnost.

U kojoj mjeri se ova Uprava oglušila na zahtjeve i volju studenata jasno nam govori činjenica da molba studentskih predstavnika za provođenje istraživanja mnijenja studenata o prijedlogu ugovora s Katoličkom bogoslovnim fakultetom u obliku dvopredmetnih studijskih programa, koju su samoinicijativno pokrenuli i organizirali, dekan do današnjeg dana nije odobrio. Paradoksalno, dekan uporno u javnim istupima, ali i na sastancima fakultetskih tijela, besramno tvrdi da se ugovoru s Katoličkim bogoslovnim fakultetom protivi skupina studenata izmanipulirana interesima pojedinaca pri čemu ga istraživanje u skladu s dobrom metodološkom praksom znanstvenih istraživanja previše ne zanima.

Svoje pravo lice Uprava je pokazala na sjednici Fakultetskog vijeća 21. travnja 2016. kad je svim snagama pokušavala onemogućiti otvorenu raspravu o vlastitim zabrinjavajućim perfidnim postupcima kojima se već mjesecima služi, a sve s ciljem da zadovolji nepresušne apetite vladajućih elita na štetu studenata i radnika vlastitog fakulteta. Takvo postupanje prema studentima i radnicima fakulteta izazvalo je revolt među članovima Fakultetskog vijeća koji su današnjim demonstrativnim napuštanjem sjednice pokazali da ova institucija neće nikada pristati na nedemokratske standarde koje dekan pokušava nametnuti kao općeprihvaćen princip djelovanja fakultetskih tijela.

Krajnje je vrijeme da se svi navedeni postupci trenutne Uprave fakulteta podvrgnu ozbiljnom razmatranju i da se u skladu s time odluči je li došlo vrijeme za promjenu na čelu Fakulteta. Plenum apelira na sve studente i radnike Fakulteta, ali i zainteresirane građane, da se odazovu na sljedeći plenum gdje će se, u suprotnosti s navedenom nedemokratskom praksom dekana, provesti otvorena i demokratska rasprava o navedenom pitanju.

Obrazovanje NIJE na prodaju!

Jedan svijet, jedna borba!

Plenum Filozofskog fakulteta

21. travnja 2016.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve