Učiteljski štrajk je ženski štrajk
Nekoliko desetljeća postsocijalističke neoliberalne tranzicije u Litvi, praćene rapidnom urbanizacijom i konstantnim iseljavanjem stanovništva, dovelo je sustav javnih usluga, a naročito obrazovanja, pred sâm rub kolapsa. Nastavnice i nastavnici, frustrirani niskim plaćama i sve nesigurnijim uvjetima rada, tekuću su godinu bili primorani zaključiti višetjednim štrajkom i zauzimanjem zgrade resornog ministarstva, u pokušaju da se njihova prava uvaže. Pročitajte prijevod kratkog pregleda pozadine prosvjedne akcije i stanja u litvanskom sektoru obrazovanja.

Relevantnost priče:
Učiteljice_i su 28. studenog zauzele_i zgradu Ministarstva obrazovanja i znanosti i spremne_i su tamo kampirati sve do ispunjenja svojih zahtjeva. Traže reviziju nedavne reforme učiteljskih plaća i ostavku ministrice obrazovanja.
Sindikati zahtijevaju da učiteljski radni ugovori postanu ekvivalent zaposlenja na puno radno vrijeme (full-time employment – FTE), što podrazumijeva 18 sati predavanja i 18 sati administrativnog rada.
Traže i manji omjer učenika po učiteljici_u te jasan sustav progresivne platne politike. Prema Ministarstvu, implementacija ovih zahtjeva koštala bi državu oko 300 milijuna eura. Učiteljice_i u prosjeku zarađuju 934 eura mjesečno. Prosječni_a učitelj_ica u gradu zaposlen_a je na 80 posto punog radnog vremena (0,8 FTE), a na selu na 70 posto (0,7 FTE).
Zbog rapidne urbanizacije i opadanja broja stanovnika, obrazovne reforme u Litvi traju već desetljećima. Između 2014. i 2016. godine, diljem zemlje je zatvoreno 49 škola, a učenici iz ruralnih područja autobusima su prevoženi u veće škole. Kako se broj škola smanjivao, privatne škole ušle su u nišu, naplaćujući i do 1500 eura mjesečno po učeniku. Prema uredniku časopisa koji se bavi rangiranjem škola, učiteljice_i u državnim školama žale se na uvjete rada koji „nalikuju onima u tvornici“.
U pokušaju prepoznavanja tereta izvannastavnog rada, Ministarstvo pokušava osmisliti novi način računanja plaća i subvencioniranja mladih zaposlenika koji su u pravilu zaposleni na dio radnog vremena.
Međutim, učiteljice_i prosvjednice_i tvrde da ih nitko nije konzultirao oko promjena, dok se iskusniji kadar boji da će mjere izjednačavanja značiti njihov gubitak posla u prilog zapošljavanja mlađih kandidata_kinja.
U ovom kontekstu, litvanski pokret za društvenu pravdu Gyvenimas per brangus (Život je predragocjen) objavio je anonimni urednički komentar u kojem analizira širi kontekst ovog društvenog pitanja.
Detalji priče:
- Nakon trotjednog učiteljskog štrajka, vlada je još jednom ponovila kako država nema financijskih sredstava za podizanje učiteljskih plaća. Isto je rečeno liječnicima, sveučilišnom kadru te socijalnim radnicima.
- Prema anonimnom izvoru, u usporedbi s ulaganjima u područja za koja se smatra da potiču ekonomski rast, država podcjenjuje rad u javnom sektoru.
- Prosječna bruto plaća u Litvi iznosi 895 eura (885 u javnom sektoru).
- Prosječna plaća u obrazovanju iznosi 765 eura prije oporezivanja, što je zanemarivo u usporedbi s prosjekom od 1710 eura u financijskom i osiguravajućem sektoru – najviše plaćenom sektoru.
- Litvanski rodni jaz u plaćama iznosi 38 posto u sektoru financija, a ispod 3 posto u sektoru obrazovanja.
- Žene su disproporcionalno zaposlene u sektorima koji ne stvaraju profit. Učiteljicama_ima se opetovano govori da prestanu brinuti o novcu i da iz uvjerenja predano rade na ostvarivanju cilja obrazovanja iduće generacije. Upravo se na taj način iz kućanskog rada ženâ izvlači višak vrijednosti – prikazujući ga kao poziv, odnosno misiju, umjesto kao transakciju.
- Feminizirana radna snaga u sektorima poput obrazovanja i brige rastrgana je između pritisaka prema idealizmu i posvećenosti te pritisaka da u današnjoj neoliberalnoj ekonomiji obavljaju svoj rad vodeći se imperativom učinkovitosti, poput industrijskih radnika_ca.
- Optimizacija u obrazovnom sektoru dovela je do povećanja omjera učenika_ca po učiteljici_u, odozgo nametnutoj kontroli studijskih programa, zatvaranju seoskih škola, kao i pritisku na učiteljice_e da udovoljavaju različitim statističkim pokazateljima i rangiranju.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.