Učiteljski štrajk je ženski štrajk

Nekoliko desetljeća postsocijalističke neoliberalne tranzicije u Litvi, praćene rapidnom urbanizacijom i konstantnim iseljavanjem stanovništva, dovelo je sustav javnih usluga, a naročito obrazovanja, pred sâm rub kolapsa. Nastavnice i nastavnici, frustrirani niskim plaćama i sve nesigurnijim uvjetima rada, tekuću su godinu bili primorani zaključiti višetjednim štrajkom i zauzimanjem zgrade resornog ministarstva, u pokušaju da se njihova prava uvaže. Pročitajte prijevod kratkog pregleda pozadine prosvjedne akcije i stanja u litvanskom sektoru obrazovanja.

Poruke litvanskih nastavnica: „Nemam ni za crni kruh,“ „Zaslužujem bolji život,“ „Neću povlastice – želim plaću.“ (izvor)

Relevantnost priče:

Učiteljice_i su 28. studenog zauzele_i zgradu Ministarstva obrazovanja i znanosti i spremne_i su tamo kampirati sve do ispunjenja svojih zahtjeva. Traže reviziju nedavne reforme učiteljskih plaća i ostavku ministrice obrazovanja.

Sindikati zahtijevaju da učiteljski radni ugovori postanu ekvivalent zaposlenja na puno radno vrijeme (full-time employment – FTE), što podrazumijeva 18 sati predavanja i 18 sati administrativnog rada.

Traže i manji omjer učenika po učiteljici_u te jasan sustav progresivne platne politike. Prema Ministarstvu, implementacija ovih zahtjeva koštala bi državu oko 300 milijuna eura. Učiteljice_i u prosjeku zarađuju 934 eura mjesečno. Prosječni_a učitelj_ica u gradu zaposlen_a je na 80 posto punog radnog vremena (0,8 FTE), a na selu na 70 posto (0,7 FTE).

Zbog rapidne urbanizacije i opadanja broja stanovnika, obrazovne reforme u Litvi traju već desetljećima. Između 2014. i 2016. godine, diljem zemlje je zatvoreno 49 škola, a učenici iz ruralnih područja autobusima su prevoženi u veće škole. Kako se broj škola smanjivao, privatne škole ušle su u nišu, naplaćujući i do 1500 eura mjesečno po učeniku. Prema uredniku časopisa koji se bavi rangiranjem škola, učiteljice_i u državnim školama žale se na uvjete rada koji „nalikuju onima u tvornici“.

U pokušaju prepoznavanja tereta izvannastavnog rada, Ministarstvo pokušava osmisliti novi način računanja plaća i subvencioniranja mladih zaposlenika koji su u pravilu zaposleni na dio radnog vremena.

Međutim, učiteljice_i prosvjednice_i tvrde da ih nitko nije konzultirao oko promjena, dok se iskusniji kadar boji da će mjere izjednačavanja značiti njihov gubitak posla u prilog zapošljavanja mlađih kandidata_kinja.

U ovom kontekstu, litvanski pokret za društvenu pravdu Gyvenimas per brangus (Život je predragocjen) objavio je anonimni urednički komentar u kojem analizira širi kontekst ovog društvenog pitanja.

 

Detalji priče:

  • Nakon trotjednog učiteljskog štrajka, vlada je još jednom ponovila kako država nema financijskih sredstava za podizanje učiteljskih plaća. Isto je rečeno liječnicima, sveučilišnom kadru te socijalnim radnicima.
  •  

  • Prema anonimnom izvoru, u usporedbi s ulaganjima u područja za koja se smatra da potiču ekonomski rast, država podcjenjuje rad u javnom sektoru.
  •  

  • Prosječna bruto plaća u Litvi iznosi 895 eura (885 u javnom sektoru).
  •  

  • Prosječna plaća u obrazovanju iznosi 765 eura prije oporezivanja, što je zanemarivo u usporedbi s prosjekom od 1710 eura u financijskom i osiguravajućem sektoru – najviše plaćenom sektoru.
  •  

  • Litvanski rodni jaz u plaćama iznosi 38 posto u sektoru financija, a ispod 3 posto u sektoru obrazovanja.
  •  

  • Žene su disproporcionalno zaposlene u sektorima koji ne stvaraju profit. Učiteljicama_ima se opetovano govori da prestanu brinuti o novcu i da iz uvjerenja predano rade na ostvarivanju cilja obrazovanja iduće generacije. Upravo se na taj način iz kućanskog rada ženâ izvlači višak vrijednosti – prikazujući ga kao poziv, odnosno misiju, umjesto kao transakciju.
  •  

  • Feminizirana radna snaga u sektorima poput obrazovanja i brige rastrgana je između pritisaka prema idealizmu i posvećenosti te pritisaka da u današnjoj neoliberalnoj ekonomiji obavljaju svoj rad vodeći se imperativom učinkovitosti, poput industrijskih radnika_ca.
  •  

  • Optimizacija u obrazovnom sektoru dovela je do povećanja omjera učenika_ca po učiteljici_u, odozgo nametnutoj kontroli studijskih programa, zatvaranju seoskih škola, kao i pritisku na učiteljice_e da udovoljavaju različitim statističkim pokazateljima i rangiranju.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

  • 18. listopada 2018. Zdravstvo kao potrošno dobro Jačanje tržišne usmjerenosti javnozdravstvenog sustava, vidljivo iz Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti o kojem se trenutno vodi rasprava u Saboru, sastavni je dio zdravstvenih politika međunarodnih trgovinskih ugovora te politika Europske unije. O degradaciji štamparovskog socijalnog modela javnozdravstvenog sustava i sve većoj nedostupnosti temeljne zdravstvene skrbi velikom dijelu stanovništva, ulozi privatnog sektora u sistemskom onemogućivanju ulaganja u opremljenost javnih bolnica, opasnostima koje nam donose CETA i GATS, te suodnosu zdravstvenih politika i radnog zakonodavstva razgovarale smo sa Snježanom Ivčić, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo.
  • 21. travnja 2018. Naizgled odvojeni svjetovi Skoro desetljeće od studentskih prosvjeda u borbi za javno financirano visoko obrazovanje i devet godina nakon prve blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s istim ciljem, donosimo kratku historizaciju djelovanja tadašnjih institucionalnih aktera u visokoobrazovnom polju, sve do recentnije krize upravljanja najvećim hrvatskim Sveučilištem. Pročitajte tekst Igora Lasića o kontinuitetu liberalno-ekonomskog rastakanja visokog obrazovanja i sistemske demontaže akademske zajednice, koji traje sve do danas.
  • 27. prosinca 2017. Nitko neće zvati trola na konferenciju Povlačenjem direktne korelacije između obrazovnog sustava i tržišta rada zanemaruju se makroekonomske proporcije pronalaženja zaposlenja u sve fleksibiliziranijoj globalnoj ekonomiji i poseže u suspektne elaboracije teorija individualne akumulacije ljudskog kapitala. Sa sociologom Primožom Krašovcem, docentom s Filozofskog fakulteta u Ljubljani, razgovarali/e smo o hegemonijskoj i tjelesno disciplinirajućoj funkciji obrazovanja, važnosti klasne perspektive u analizi neoliberalnih modela obrazovanja, financiranju visokog obrazovanja, miopičnim kurikularnim intervencijama, permisivnim i autoritarnim pedagoškim trendovima te prijemčivosti akademskog polja za izazove kritičke teorije.
  • 31. listopada 2016. Borba u polju diseminacije znanja U uvjetima depolitiziranog identitetskog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
  • 7. listopada 2016. Napamet naučeni tržišni refren Obrazovanje u Hrvatskoj stiješnjeno je između optimističnog utopijskog liberalno-pluralističkog koncepta koji zagovaraju pobornici Cjelovite kurikularne reforme, permanentnih pritisaka za daljnjom komercijalizacijom i ekonomizacijom sustava i njegovih aktera te impulsa klerikalizacije obrazovnog sustava, uslijed čega brojne teme vezane uz obrazovanje ostaju neotvorene u široj javnosti. S Hrvojem Tutekom s Odsjeka za anglistiku FFZG-a razgovarali smo o prelamanju političkih silnica u obrazovanju, položaju studenata i akademskih radnika te manje vidljivim problemima desnog napada na sekularnu i humanističku obrazovnu, napose sveučilišnu tradiciju.
  • 19. rujna 2016. Obrazovanje jeftine radne snage Implementacija neoliberalne agende u politiku obrazovanja u Srbiji započela je već početkom 1990-ih diskretnim povlačenjem države iz financiranja visokog obrazovanja i uvođenjem različitih modela „individualnog ulaganja u obrazovanje“. Prilagodba slobodnom tržištu intenzivirala se usprkos otporu studenata, a najava novog zakona o visokom obrazovanju pokazuje iste trendove. Posljedično, ova politika umanjuje dostupnost visokog obrazovanja velikom dijelu društva i uspješno antagonizira članove akademske zajednice, oslabljujući potencijal obrane javnog dobra. O visokom obrazovanju u Srbiji razgovarali smo s Jelenom Veljić iz Društvenog centra Oktobar.
  • 19. travnja 2015. Akademska prekarnost i šest posljedica osnivanja nove agencije za privremeni akademski rad pri Sveučilištu Warwick
  • 22. ožujka 2015. Occupy LSE – Free University of London: Zašto okupiramo
  • 12. travnja 2014. Ideologija postkomunističke tranzicije
  • 29. rujna 2011. Obrazovanje u doba mjera štednje
  • 22. siječnja 2011. ‘Vječno’ studiraju oni koji nemaju novca
  • 20. prosinca 2010. Sveučilišta u neoliberalnom svijetu (IV)
  • 14. prosinca 2010. Sveučilišta u neoliberalnom svijetu (III)
  • 8. prosinca 2010. Sveučilišta u neoliberalnom svijetu (II)
  • 29. studenoga 2010. Sveučilišta u neoliberalnom svijetu (I)
  • 12. siječnja 2010. Andrea Milat: Visoko obrazovanje u EU

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve