Studentice s uzdržavanim osobama u problemima su uslijed povećanja stanarine na UCLA-u

"Povrh povećanja stanarine za stan koji je u vlasništvu sveučilišta i pandemije COVIDA-19, partner Zuleike Bravo otpušten je s posla, njezina tročlana obitelj suočila se s prehrambenom nesigurnošću, a ona već mjesecima nije podmirila osnovne troškove."

Zajednički vrt stambenog kompleksa Keystone-Mentone University Apartments, također u vlasništvu UCLA-a, Los Angeles, Kalifornija, kolovoz 2020. godine (foto: FH)
Povrh povećanja stanarine za stan koji je u vlasništvu sveučilišta i pandemije COVIDA-19, partner Zuleike Bravo otpušten je s posla, njezina tročlana obitelj suočila se s prehrambenom nesigurnošću, a ona već mjesecima nije podmirila osnovne troškove.

Bravo, studentica četvrte godine političkih znanosti i latinoameričkih studija, živi u University Villageu (Sveučilišnom selu), stambenom kompleksu Sveučilišta u Los Angelesu, Kalifornija (UCLA), s petogodišnjom kćeri i partnerom.

 

Bravo i ostalim studentima s uzdržavanim osobama koji žive u selu sve je teže prehraniti se, plaćati životne troškove i brinuti o svojoj djeci – istovremeno podmirujući povećanu stanarinu i noseći se s pandemijom.

 

Iako napominje da su godišnja povećanja stanarine uobičajena, Bravo kaže kako se nadala da će UCLA imati dovoljno savjesti i ne povećati stanarinu tijekom pandemije.

 

U izjavi UCLA Housinga, koji je zadužen za stambeni kompleks, poručuje se da se razina stanarine povećava na godišnjoj razini kako bi se podmirili rastući troškovi rada na njegovu održavanju. Ove su se godine stambeni troškovi povećali za 2 posto.

 

Kao predstavnica za studente u transferu Undergraduate Students Association Councila (Vijeća udruge prediplomskih studenata, USAC), Bravo je surađivala s drugim vođama na kampusu kako bi pripremila rezoluciju USAC-a kojom se zahtijeva da UCLA i sustav Kalifornijskog sveučilišta implementiraju zamrzavanje stanarina na razini čitavog sistema za sve obiteljske stambene jedinice te na različite načine podrže studente s uzdržavanim osobama.

 

Iz Programa za studente s uzdržavanim osobama (Students with Dependents Program), kojim se podržava studente s djecom, skrbnike i njegovatelje, u e-mail izjavi su obznanili da su svjesni povećanja stanarine te da će raditi s takvim studentima kako bi adresirali zahtjeve ocrtane u rezoluciji i za njih pronašli rješenja.

 

Bravo i JoAnna Reyes Walton, organizatorica iz Mothers of Color in Academia de UCLA (Nebijelih akademskih majki UCLA-a) i jedna od čelnica na kampusu koja je pomogla sastaviti rezoluciju USAC-a, također je obustavila plaćanje stanarine, u sklopu štrajka stanara koji je pokrenuo Sindikat stanara UCLA-a (UCLA Tenants Union) kao odgovor na rastuće troškove stanovanja.

 

Walton, majka i studentica diplomskog studija povijesti umjetnosti, izjavila je da će nastaviti sa štrajkom dok UCLA ne odgovori na zahtjeve sindikata za priuštivim stanovanjem i ukidanjem stanarine tijekom perioda pandemije.

 

Iako Bravo ne plaća stanarinu, izjavila je kako i dalje teško skrbi o svojoj obitelji jer je postala njezina glavna hraniteljica, zato što je njezin partner trenutno nezaposlen.

 

Kada je Bravo doznala da je njezin partner dobio otkaz kod bivšeg zapošljavatelja, odmah je pomislila o tome kako će si priuštiti plaćati za kćerino obrazovanje i njihove troškove života, uključujući i režije, ratu za automobil i osiguranje – sve što odnedavno ne uspijeva pokriti.

 

Bravo je izjavila kako se oslanja na financijsku pomoć i različite stipendije, između ostalog i svoju stipendiju u iznosu 10 000 dolara od USAC-a, namijenjenu podršci njezinoj obitelji.

 

Premda Bravo prima financijsku pomoć koja joj pomaže platiti namirnice, kaže da to nije dovoljno. Bravo dodaje da je pokušala tržiti pomoć od CalFresha, kalifornijskog programa bonova za hranu, ali pomoć joj je uskraćena uz elaboraciju da već prima dovoljno novca kroz financijsku pomoć.

 

Uskraćivanje stanarine u sklopu štrajka stanara postala je jedina opcija uz koju uspijeva nabaviti hranu za svoju obitelj bez okretanja majci ili sestri za pomoć, kaže Bravo.

 

Walton je izjavila da se oslanja na CalFresh kako bi opskrbila svoju tročlanu obitelj hranom, kao i na stanarsku inicijativu University Villagea koja je ušla u partnerstvo s lokalnim trgovinama kako bi opskrbila stanovnike starom hranom ili onom kojoj je istekao rok trajanja.

 

Walton dodaje da se prije dolaska na UCLA nikada nije morala oslanjati na pomoć izvana kako bi prehranila svoju obitelj.

 

„To mi je vrlo teško palo na ego,“ izjavila je. „Međutim, morala sam prijeći preko toga jer postoje drugi ljudi u mojem životu o kojima se moram brinuti.“

 

Walton također sadi tikvice u zajedničkom vrtu Sveučilišnog sela. Iako se osobno ne oslanja na vrt kako bi prehranila obitelj, kaže da druge obitelji računaju na vrt za tu svrhu.

 

Postoji jaz između statusa UCLA-a kao vodećeg javnog sveučilišta u zemlji i činjenice da je to isto sveučilište postavilo studente u takvu financijsku situaciju da moraju uzgajati vlastitu hranu, kaže Walton.

 

„Vodeće za koga?“, pita ona. „Kome doprinosi to da su vaši studenti stvarno prisiljeni uzgajati vlastitu hranu kako bi se prehranili, zato što odluke koje sveučilište donosi u tolikoj mjeri financijski utječu na nas?“

 

Biti samohrana majka otežava joj skrbiti za vlastitu obitelj, kaže Walton. Budući da joj u blizini ne živi nikakva rodbina, kaže da se, bez pristupa priuštivoj dječjoj skrbi, ne može dodatno zaposliti kako bi pokrila rastuće troškove stanovanja.

 

Walton kaže da je prije pandemije koristila više od 90 posto svojeg dohotka od sveučilišta kako bi platila stanarinu u Sveučilišnom selu. Nakon povećanja stanarine, mora plaćati godišnju rentu od 21 720 dolara za svoj stan s dvije spavaće sobe i dvije kupaonice, od svoje stipendije koja iznosi 23 500 dolara.

 

Međutim, izjavila je da se odsjek povijesti umjetnosti nedavno posvetio povećanju stipendije za svoje studente na diplomskoj razini, za što je lobirala s drugim diplomskim studentima. Nova stipendija koju bi trebala primati iznosila bi 28 000 dolara, kaže Walton.

 

Američki Odjel stanovanja i urbanog razvoja (Department of Housing and Urban Development) tretirao bi Walton kao opterećenu troškovima, što znači da više od 30 posto njezina dohotka odlazi na stanovanje.

 

Walton kaže da si u svojoj trenutnoj financijskoj situaciji ne može priuštiti prijaviti vlastitu djecu na policu zdravstvenog osiguranja Kalifornijskog sveučilišta (UC Student Health Insurance Plan, UCSHIP). Za diplomske studente, pokrivanje dječjeg zdravstvenog, dentalnog i optičarskog osiguranja preko UCSHIP-a koštalo bi 2 207,05 dolara po semestru. Preddiplomske studente ista bi stvar za njihovu djecu koštala 1 950,67 dolara po semestru.

 

Njezina su djeca trenutno pokrivena Medi-Calom, kalifornijskim programom Medicaida, zbog čega je zabrinuta jer dvoji o kvaliteti njege koju primaju.

 

„Što ako se, ne daj bože, razbolimo od koronavirusa?“, pita se Walton. „Kakvoj će njezi imati pristup moja djeca na Medi-Calu?“

 

Walton kaže da unatoč svojim opterećenjima nema opciju nego da ostane u Sveučilišnom selu zbog blagostanja vlastite djece i visoke cijene losanđeleskih stanova. Dodala je da će navjerojatnije zatražiti studentski zajam kako bi platila stanarinu, kao i prošle godine.

 

Preseliti obitelj natrag kući u Teksas pomoglo bi joj s financijama, ali kaže da ne želi opterećivati djecu selidbom.

 

Kao studentica s uzdržavanim osobama, ne možete misliti samo o sebi, nego morate uzeti u obzir ljude pod vašom brigom, dodala je.

 

Jenna Donohue, stanarka Sveučilišnog sela i studentica diplomskog studija filozofije s troje djece kaže kako je redovna povećanja stanarine i statični prihod od sveučilišta frustriraju. Međutim, kaže da visoki trošak i vrijeme koji bi bili potrebni za selidbu sprečavaju nju i njezinu obitelj od odlaska.

 

„Čak me ne frustrira najviše činjenica da mi je potreban novac, koliko činjenica da iznos tog novca pokazuje da se čini kako UCLA ne postavlja visoku vrijednost na svoje studente s uzdržavanim osobama,“ izjavila je.

 

Donohue kaže da je dječja skrb još od pandemije postala sve veći problem za njezinu obitelj. Dok njezino dvoje mlađe djece nastavlja ići u vrtić, njezino najstarije dijete, koje bi u normalnoj situaciji bilo u školi, umjesto toga je kod kuće. Dodaje kako ona i njezin muž trenutno moraju skrbjeti o vlastitom djetetu dok istovremeno obavljaju svoje poslove na puno radno vrijeme.

 

Zbog pandemije, studenti s uzdržavanim osobama moraju obavljati studentski rad, kao i rad podučavanja, jer se većina škola prebacila na sustav učenja na daljinu, kaže Bravo.

 

Živjeti kod kuće ili iznajmljivati stan u Westwoodu za 3000 dolara mjesečno nisu izvedive opcije za njezinu obitelj, kaže Bravo, dodajući da će ostati u Sveučilišnom selu – čak i ako si ne mogu priuštiti više od dva mjeseca stanarine

 

„Nemam kamo poći,“ kaže Bravo. „Moram brinuti o obitelji … i stoga sam prihvatila povećanje stanarine jer nemam drugog izbora.“

 

Donohue kaže kako bi voljela kada bi kroz cijelu ovu situaciju od sveučilišta dolazilo nešto više konzistentnosti i pravednosti.

 

„Ponekad sveučilište zaboravi na studente s uzdržavanim osobama, neovisno radi li se o diplomskim ili preddiplomskim studentima,“ kaže ona. „Ne uviđaju da dio njihove misije po pitanju raznolikosti, pravednosti i inkluzije obuhvaća i nas,“ izjavljuje.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve