Mel Astbury
25. listopada 2020.
Borba radnica i radnika iz Lancashirea protiv ropstva
"Buržoazija je znala da će ukidanje ropstva potaknuti radničku klasu na borbu protiv vlastitog nadničkog ropstva. Vlasnici mlinova organizirali su sastanak kako bi pridobili podršku za Jug te okrivili ciljeve Sjevera za patnju tekstilnih radnica i radnika. Njihova su se nastojanja pokazala jalovima jer je radnička borba protiv kapitalizma bila povezana s borbom za ukidanje ropstva. Radnice i radnici zaposleni u industriji pamuka okupili su se 31. prosinca 1862. godine u mančesterskom Free Trade Hallu ne bi li izglasali nastavak podrške blokadi. Odbili su pomaknuti ijednu balu pamuka s Juga, iako im je ta odluka prouzrokovala ogromne teškoće, znajući da su ruke koje su zadnje dirale taj pamuk bile ruke robova."

Američki građanski rat (1861-1865) u najvećoj se mjeri vodio oko pitanja ropstva. Zaraćene strane bile su sjeverne države federalne Unije Sjedinjenih Američkih Država i 11 južnih članica, koje su činile Konfederaciju i htjele se odcijepiti od ostatka SAD-a te nastaviti provoditi sistem ropstva koji je bio iznimno važan za njihovu plantažnu ekonomiju. Budući da je izvoz pamuka bio od ključne važnosti za robovlasničke ekonomije na Jugu, Sjever je blokirao južne luke kako se roba ne bi mogla izvoziti i uvoziti. Zbog toga je izvoz sirovog pamuka koji su uzgajali robovi presušio.
Industrija pamuka činila je ogroman dio britanske ekonomije; 1861. godine njezina je vrijednost bila 1,1 milijardi funti. Kada su zalihe pamuka istekle, mnoge radnice i radnici suočili su se s glađu, deložacijama i neimaštinom. Na vrhuncu „pamučne gladi“ 533 959 radnica i radnika bilo je nezaposleno ili zaposleno na nepuno radno vrijeme, zbog čega je država bila prisiljena implementirati mizerne programe pomoći. Ti su programi bili vrijedni prijezira – država je odbila osigurati subvencije potrebitim gradovima; umjesto toga, dalaje dodatne ovlasti okruzima kako bi isti sami riješili svoje probleme, što je 1862. godine rezultiralo i otvaranjem prve pučke kuhinje na svijetu! Vlasnici mlinova odbili su doprinijeti programima pomoći, te je radništvo bilo prisiljeno oslanjati se na pomoć države i crkve.
Buržoazija je znala da će ukidanje ropstva potaknuti radničku klasu na borbu protiv vlastitog nadničkog ropstva. Vlasnici mlinova organizirali su sastanak kako bi pridobili podršku za Jug te okrivili ciljeve Sjevera za patnju tekstilnih radnica i radnika. Njihova su se nastojanja pokazala jalovima jer je radnička borba protiv kapitalizma bila povezana s borbom za ukidanje ropstva. Radnice i radnici zaposleni u industriji pamuka okupili su se 31. prosinca 1862. godine u mančesterskom Free Trade Hallu ne bi li izglasali nastavak podrške blokadi. Odbili su pomaknuti ijednu balu pamuka s Juga, iako im je ta odluka prouzrokovala ogromne teškoće, znajući da su ruke koje su zadnje dirale taj pamuk bile ruke robova. U isto se vrijeme Lord Palmerston, premijer, nalazio pod sve većim pritiskom vlasnika mlinova i brodarskih poduzeća da naredi kraljevskoj mornarici razbijanje blokade, kako bi se zaštitila budućnost glavne britanske industrije.
Dugogodišnja antipatija vlasnika mlinova i radništva intenzivirala se kao posljedica sukoba. Ne samo da su vlasnici podržavali nastavak sistema robovlasništva kao sredstva generiranja profita i tako dolazili u sukob s vlastitom radnom snagom, već su također odbili podržati svoje radnice i radnike u teškim vremenima. Kao rezultat, tenzije unutar radničke klase Lancashirea dosegle su vrhunac. Diljem grofovije 1863. godine izbili su neredi, od kojih su najveći bili u Stalybridgeu. Preko 7 000 radnica i radnika bilo je nezaposleno i zahtijevalo da se njihov glas čuje. Njihove aktivnosti suočile su se s represijom, dovedena je i konjica, a lokalna policija opremila se sabljama i bajunetima. Preko 80 radnika je uhićeno. Međutim, to nije slomilo njihov duh! Pokazali su radničku solidarnost s Unijom i robovima te njegovali duh internacionalizma koji se razvijao među britanskim radništvom, koji je pomogao pripremiti teren za osnivanje Prve internacionale (Međunarodnog udruženja radnih ljudi) iduće godine.
Snagu koju su pokazali radnici i radnice iz prošlosti potrebno je emulirati i danas. Sistemski rasizam policije, u zemlji i inozemstvu, protiv ugnjetavanih zajednica ne smije se nastaviti. Iako se Amerika u ekonomskom pogledu ne oslanja na nas ekonomski na jednak način kao tada, i dalje možemo pokazati solidarnost s zajednicama Crnih ljudi i donijeti promjenu. Prosvjedujte, organizirajte demonstracije i ne dozvolite da ovo pitanje padne u zaborav. Rasističko nasilje neće samo nestati zato što ne trenda na twitteru. Imamo dužnost pokazati ugnjetavanim ljudima svijeta da nisu sami, i da njihovi glasovi dopiru do nas. Radnice i radnici širom svijeta moraju se ujediniti i podržavati.